KOLIKO je priča oko ''korupcije'' punca Zorana Milanovića i njegove tvrtke GIM d.o.o. realna, a koliko je produkt natezanja činjenica na upravo onaj način koji će Milanovića ocrniti i prikazati kao korumpiranog političara? Uvid u kronologiju cijelog slučaja mogao bi itekako pokazati da je realnija opcija ova druga.

Trag činjenica i ''činjenica''

Kao prvo, Ivan Musić, Milanovićev punac, čovjek koji je prozvan zbog cijele priče, praktički je u mirovini, iako je vlasnik GIM-a. Sve poslove obavlja drugi direktor, Tomislav Musić, koji je dosad u medijima spomenut samo kao ''Musićev sin''. Iako Ivan Musić formalno snosi odgovornost za poslovanje tvrtke, zanimljivo je da nitko nije spomenuo detalj o njegovom sinu kao čovjeku koji je obavljao sve relevantne poslove oko spornog slučaja na projektu spoja Vatikanske i Sarajevske u Zagrebu.

Ta činjenica utoliko je zanimljivija što ''Milanovićev šogor'' ne zvuči tako dobro kao ''Milanovićev punac'', a Milanović nikad nije spomenuo kako mu je šogor pomagao, dok jest rekao da mu je pomagao punac.

Druga stvar je ono zbog čega je GIM d.o.o. prozvan kao tvrtka upletena u korupcijsku mrežu Zagrebačkih cesta. Kako je naveo Jutarnji list, koji je priču objavio, sporna je činjenica da je Grad Zagreb GIM-u dao posao nadzora nad prometnom signalizacijom na već sagrađenoj cesti, tj. da je cesta sagrađena 8. listopada, a da je ugovor o nadzoru sklopljen 26. listopada 2006. godine.

Jedan ugovor, dva ugovora, koji je dobar, koji loš?

Na prvi pogled priča se čini jasna. Kako je moguće dobiti nadzor nad radovima koji su završeni dva tjedna ranije? No, to nije kraj priče. Točnije, to je samo selektivno izabran dio priče. 14. lipnja 2006. otvoreno je nadmetanje za posao. 21. lipnja 2006. donesena je odluka o dodjeljivanju nadzora GIM-u. 14. srpnja potpisan je prvi ugovor s GIM-om oko radova. Nije neuobičajeno sklopiti ugovor s izvođačem radova nakon što se izvođač odabere. Ugovor ne služi odabiru izvođača, nego isplati za njegove usluge. To je prva činjenica preko koje se prešlo.

Kasnije su poslovi pojačani, pa je provedeno još jedno javno prikupljanje, obavljeno 5. listopada, ponude su raspisane desetak dana kasnije, a otvaranje sporne ceste bilo je 8. listopada. Drugi ugovor s GIM-om potpisan je 21. listopada 2006., dva tjedna nakon otvaranja ceste. To što u dokumentaciji Jutarnjeg stoji kako se ugovor iz srpnja odnosi na “pojačano održavanje Sarajevske”, a ugovor koji spominje Grad Zagreb na “izgradnju spoja Vatikanske i Sarajevske ulice” ne znači nužno kako drugi ugovor ukazuje na korupciju, niti kako se tu radi o korupciji. Moguće je da se radi o administrativnim pitanjima. Ili administrativnoj pogrešci. GIM je kao odgovor na optužbe Jutarnjeg dobio jedan mali odlomak u velikom članku o svojoj povezanosti s koruptivnim radnjama. To je također sumnjivo.

Nepobitne činjenice i ''nepobitne činjenice''

Također, otvaranje ceste ne znači i kraj radova. Ceste se mogu otvoriti bez da su radovi na njima završeni. Zaista je, kako navodi Jutarnji, ''nepobitna činjenica'' kako je sporna cesta otvorena 8. listopada 2006., ali nije nepobitna činjenica kako su radovi na cesti završeni, niti je to igdje spomenuto u člancima Jutarnjeg.

Isto tako, lukavo je podmetnuta teza o istrazi protiv Milanovićevog punca i Bandića, sa insinuacijom da njih istražuje USKOK, iako to nije direktno spomenuto. Naposlijetku, i sam je USKOK demantirao kako istražuje Ivana Musića.

Također nije nepobitna činjenica kako GIM redovno dobiva poslove s gradom. Dapače, GIM je tvrtka koja se javlja na natječaje, od kojih dobiva samo neke. Sporne 2006. godine GIM se u Zagrebu javio na tridesetak natječaja, od kojih je dobio manje od deset. 2007. javio se na dvadesetak natječaja, od kojih je dobio dva, a 2005. na petnaestak natječaja, a dobio je jedan. Takvi podaci teško da pričaju priču o višeglavoj hobotnici koja na račun Milanovićeva punca dobiva poslove na sve strane, prije o tvrtki koja se kao i sve druge javlja na natječaje, od kojih neke dobiva, a neke ne. No, dosad je već vidljivo kako pun pristup činjenicama nije ono na što je Jutarnji list ciljao u svojoj seriji tekstova o Milanoviću i GIM-u.

Uključenje policije u igru

USKOK ne istražuje GIM, ali ih očigledno istražuje policija. Točnije, policija istražuje nekoga, ali nije baš sasvim jasno što ona radi. Tako je zagrebačka policija danas na razgovor pozvala Đurđicu Jakolić, inženjerku GIM-a. Način na koji su došli do nje iznimno je dubiozan. Naime, ona je pozvana na razgovor da bi policiji objasnila povezanost tvrtke MTG i Zagrebačkih cesta, što je, kako nam je rekla Jakolić, nešto što s GIM-om nema pretjerane veze.

''Postavljen mi je niz pitanja o službenim podacima, koja su policiji poznata i potpuno dostupna, a tiču se poslovanja GIM-a, kao i pitanja vezana uz poslove kooperanata drugih izvoditelja o kojima niti ja niti GIM nemamo nikakve informacije'', rekla je Jakolić za Index.

Konačno, ostaje pitanje zašto je na razgovor o dvije godine starom slučaju pozvana inženjerka GIM-a, a ne njegov direktor. Kakva saznanja o drugim tvrtkama može imati žena čiji je posao na spornom slučaju vjerojatno uključivao brzu provjeru nekolicine izrađenih poslova?

Uzevši u obzir uobičajene metode postupanja hrvatske policije, otvaraju se mnoge mogućnosti. Moguće je da policija zaista misli da od Jakolić može saznati podatke koji već ima, a ne treba ni previdjeti kako je vrlo pogodno da sutra osvane u novinama kako je inženjerka GIM-a bila na razgovoru u policiji. Jer, zašto bi ju zvali na razgovor ako GIM nije kriv?

Predobro da bi bilo istinito

Cijela stvar je jednostavno pretjerano puna rupa. Sve to nekako podsjeća na klasično difamacijsko novinarstvo u kojemu se činjenice tumače selektivno da bi se donio zaključak koji je određen i prije nego što se uopće počelo pisati članak. Gotovo nikad u povijesti novinarstva nitko nije dobio tako jasan i nedvosmislen slučaj u kojemu laganim uvidom u dokumentaciju može tako lako razotkriti korupciju povezanu s vodećim oporbenim političarom. Milanović možda nije svima simpatičan, ali svakako nije glup čovjek i ne bi si samo tako dopustio toliko rupa koje ga mogu kompromitirati.

Jutarnji list vjerojatno ima dovoljno pokrića da izbjegne tužbu za klevetu ukoliko se GIM odluči za takav korak, a šteta je već počinjena.

Ministarstvo istine Ninoslava Pavića objavilo je kako je Milanovićev punac u korupcijskom loncu s Bandićem, što znači da je i Milanović zasigurno u tom istom loncu i to je ono što će javnost zapamtiti. Tjedan dana ranije na sličan je način optužen i Radimir Čačić. ''Zna se'' kome to najviše odgovara.