Gvatemala broji mrtve, 600 nestalih; Hrvat svjedočio katastrofi: Prvo sirene, zatim krici i jauci
Foto: Hina
DULCE DEL Carmen Lavarenzo Pu se taman vratila iz crkve kad se zemlja zatresla uz groznu, zastrašujuću buku. Val mulja se slio s planine i zakopao sve što mu se našlo na putu, samo 50 metara od njene kuće.
"Sve se zacrnilo, jer su se ugasila svjetla," rekla je 28-godišnjakinja o klizištu koje je u četvrtak pogodilo njeno susjedstvo u predgrađu Guatemala Cityja. "Padali su pepeo i prašina, pa smo mi izašli iz kuće, ništa se nije moglo vidjeti" rekla je žena koja je u petak briznula u plač prepoznavši tijelo rođaka u lokalnoj mrtvačnici, piše AP.
Potraga za preživjelima se nastavila danas ujutro u gradiću Santa Catarina Pinuli u Gvatemali nakon katastrofalnog klizanja tla u kojem je poginulo najmanje 30 osoba a 600 ih se smatra nestalima, prenose agencije.
Operacije spašavanja koje vodi više od 500 vatrogasaca, vojnika i policajaca prekinute se u petak navečer "iz opreza" kako ih se ne bi dovelo u opasnost zbog mraka i moguće kiše, rekao je novinarima David de Leon, glasnogovornik Nacionalnog centra za borbu protiv prirodnih katastrofa.
Spasilački timovi u Gvatemali kopaju kroz ruševine kako bi pokušali pronaći preživjele koji su stradali u velikom odronu u blizini glavnom gradu. Nestalima se smatraju stotine ljudi, piše BBC.
Barem 26 tijela dosad su izvučena iz sela El Cambray Dos, tvrde spasilačke službe. Teška kiša potopila je blato na kuće 15 kilometara istočno od Gvatemala Cityja.
Obitelji zarobljenih ispod ruševina primaju pozive i poruke upomoć, tvrde reporteri koji se nalaze na terenu.
Preživjele se prenosi u improvizirana skloništa. Današnja potraga završena je ranije zbog loših vremenskih uvjeta, odnosno jake kiše.
U pomicanju tla poginulo je 26 ljudi, velik dio djece, a još 36 njih teško je ozlijeđeno. Jedan je čovjek izvučen iz ruševina nakon više od 15 sati.
Voditelj agencije koja djeluje u trenucima krize Alejandro Maldonado upozorio je kako se još barem 600 ljudi smatra nestalima te dodao kako su mnogi od njih spavali kada se dogodila katastrofa.
Cijeli kolaps dogodio se, tvrdi Maldonado, zbog jake i učestale kiše koja je u posljednje vrijeme padala na tom području.
Karlovčanin Mladen Postružnik trenutno se nalazi u Gvatemali. Za Kaportal je opisao kako se katastrofa dogodila i kako sada izgleda život na mjestu tragedije.
"Uskoro su se začule sirene. Potom krici i jauci."
"Puklo je kao bomba, kaže Eugenia Aguirre koja se odmarala u kući s majkom i dvoje nećaka. U nekoliko sekundi plima zemlje i pijeska kliznula je preko naselja. Mljela je kuće, neke i trokatnice, valjala i razarala, zidovi su bivali razbijeni u komade koji su gnječili ljude kojima nije bilo jasno što se događa. Uskoro je zavladao mrak. I tišina. Prašina se slijegala nad grobnicom naselja Cambray II.
Gospođa Teresita stajala je na ulici ukočena, s najlon vrećicom u kojoj je bio svježi kruh. Paralizirao ju je prizor mjesta gdje su prije par sekundi bile škrto osvjetljene ulice, poznate kuće… Eugenia Aguirre se izvlačila iz ruševine, nesvjesna što se zbilo, ne znajući da je sretna što se njezina kuća našla na samome rubu odrona. Stajala je sada sama i nijema, gledajući gdje joj je majka, gdje su nećaci. Samuel je nailazio silaznim putem u jarak; no sve je izgledalo čudno te večeri – mrak, zloslutna tišina…Odbacio je motor i potrčao je prema kući umjesto koje je sad bilo desetak metara visko brdašce. Zdvojan je mahao rukama i nije mogao niti kriknuti. Negdje ispod bila je njegova supruga i tri kćeri od 15, 12 i 2 godine. Muk.
Uskoro su se začule sirene. Potom krici i jauci. Dolazili su ljudi s baterijskim svjetiljkama. Iz mase koja se obrušila na naselje ispuzalo je nekoliko preživjelih, u potpunome šoku. Stotine, možda i tisuće sudbina, zauvijek su promijenjene.
Nastojeći napraviti listu nestalih, spasioci su došli do oko 450 osoba koje su se nalazile u naselju u vrijeme tragedije. Najveći dio njih su – djeca. Gvatemala je zemlja u kojoj oko 36 posto stanovnika čine mlađi od 15 godina. Natalitet je visok i obitelji velike. Sedam od 24 identificirana tijela pripadaju mlađima od 15 godina. To je najstrašnija strana svega što se u četvrtak dogodilo ovdje.
Od ovoga će se Gvatemala teško oporaviti
Druge su zemlje ponudile pomoć, zanimljivo, među njima i Amerikanci i Kubanci, koji su specijalizirani za traganje pod ruševinama i odronima. Nažalost, sve je manje nade da će naći nekoga tko je ovo preživio. Odmah nakon nesreće, oko ponoći, izvučen je iz zemlje mladić po imenu Rony koji se sada oporavlja u bolnici. On je rijedak sretnik, jer za razliku od potresa, odroni ostavljaju jako malo džepova zraka ispod. Neki od okupljenih rođaka nastradalih pothranjuju nadu pričama kako su primili SMS poruke zatrpanih članova obitelji. Spasitelji povremeno gase mehanizaciju i prekidaju rad, potom viču i dozivaju, da bi na kraju legli na zemlju i pokušali čuti odgovara li itko pod tisućama tona zemlje. Do sada nisu čuli ništa.
Sa svakim je satom ovdje sve izvjesnije da su mogućnosti pronalaska preživjelih sve manje. Lista poginulih biti će jako dugačka. Ova će tragedija u Gvatemali ostati dugo pamćena, no glavno je pitanje - hoće li promijeniti način života? Ono što je nužno jest promjena u urbanizaciji, uklanjanje svih opasnih mjesta gdje ljudi trenutačno žive i gdje im nad glavama visi Damoklov mač odrona i klizišta. U besmislu ovakovog masovnog umiranja, jedino što bi dalo blagi smisao (iako smisla ustvari nema) je baš ta promjena, sprečavanje daljnjih tragedija i nesreća. I nije to samo glavni grad; u brdskome dijelu Gvatemale na tisuće je sela, zaselaka, naselja u kojima ljudi žive pod stalnom prijetnjom.
Velik je to izazov za relativno siromašnu zemlju Srednje Amerike", zaključuje Postružnik.
