Foto: Damjan Tadić / Cropix

SPASI nas, Bože, premijerkina optimizama.

Već pune dvije godine propadamo pod njezinim namještenim cerekom, postojano tonemo uz njezin djevojački cvrkut.

Dok je Jadranka Kosor govorila da nam je teško - u oba ona navrata - još je bilo nade u spas. Otkad je suptilnošću Jehovinih svjedoka počela prodavati optimizam, nastao je smak svijeta. Vidjeli smo svoga boga.

Idemo dolje

I evo, još se nije osušila slina na papinu prstenu, a premijerka Kosor već je poručila kako "osnaženi i ohrabreni i puni optimizma idemo dolje". Pardon, dalje.

Izjavila je to na Danima poduzetnika u Zagrebu, u sumornoj atmosferi u kojoj su poduzetnici priznali da dižu ruke od ove Vlade, i gdje je čak i predsjednik države priznao da je zabrinut. A prpošna Kosor, sa svojom košaricom punom lijepih misli, izgledala je kao djevojčica koja bezbrižno pjevuši dok skače preko gospodarskih leševa. "Kad si sretan i kad želiš s drugim dijelit sreću svu...".

Kako probuditi pesimizam?

I što je ona veselija, to je Hrvatskoj gore. Kad je Kosor sretna, znamo da se ne piše dobro. I stoga bi možda za sve nas bilo bolje da premijerka za promjenu, barem jednom i makar dok je još na dužnosti, bude pesimistična. Možda upali.

Ivo Josipović tvrdi kako se u zemlji osjeća pesimizam, i u gospodarskoj i u društvenoj sferi života. Industrijalac Vladimir Ferdelji iz udruge CROMA već mjesecima poput vapijućeg u pustinji upozorava da nam je nužan hitan zaokret ili ćemo za desetak godina jednostavno propasti.

Hrvatska udruga poslodavaca ističe kako je teret koji podnose zbog krize postao nepodnošljiv. I govore to već pune dvije godine, otkako se zahuktalo hrvatsko propadanje.

Izljubila Papu, a mogla bi i Zoku

A Jadranka Kosor i dalje je optimistična. Preživjela je hašku presudu, izljubila Papu, mogla bi dočekati i završetak pregovora s EU, uhitila je sve one koje je trebala, ali ne i sve koje je morala, prestali su prosvjedi, Zoran Milanović gafovima se zagrijava za predizbornu kampanju, Radimir Čačić čeka optužnicu, Ivo Sanader svoju još nije dobio, ali što se Kosor tiče - kao da jest.

Sindikati su joj se odavno skinuli s grbače, sad su to učinili i poslodavci, priznanjem da ništa više ne očekuju od ove Vlade. U međuvremenu je svečano otvorila stotinu portirnica i svečano zatvorila desetke tisuća radnih mjesta.

Pale sam na svijetu

I zašto nam onda premijerka ne bi bila vesela? Pa makar pritom izgledala kao Pale sam na svijetu. U remakeu Wesa Cravena.

Od početka mandata taktika Jadranke Kosor bila je širiti dobru volju kao prehladu. Dijeliti osmijehe kao analgetike. Šarmirati nas broševima kao neuke domoroce.

Problem je samo u tome što je njezin optimizam zarazan kao mutirana verzija Escherichije coli. S veoma sličnim posljedicama.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje