ZNANSTVENICI su pronašli dosad najbolje dokaze "plesa" dviju crnih rupa, koje orbitiraju jedna oko druge unutar iste galaksije. Iako su znanstvenici i prije nagađali kako takav fenomen postoji u svemiru, on dosad nikad nije bio uočen.

Dvije crne rupe ili takozvani "binarni sustav" orbitiraju jedna oko druge na znatno manjoj udaljenosti od one za koju su znanstvenici pretpostavljali da se nalaze prijašnji kandidati tog sustava. Ovo otkriće, koje je objavljeno u časopisu Nature, sukladno je teoriji širenja galaksija, koja kaže da se u svakoj od njih nalazi po jedna crna rupa u samom njezinom središtu.

Ista teorija tvrdi da kako se galaksije približavaju jedna drugoj, njihove centralne crne rupe orbitiraju jedna oko druge, sve dok se ne spoje u novu crnu rupu, no dosad su dokazi za tu teoriju bili izrazito oskudni.

Obraz-o-obraz

Kako materija pada u crnu rupu, tako ona emitira karakterističnu boju, koja zauzvrat znanstvenicima daje informacije pomoću kojih oni mogu utvrditi u kojem se smjeru ta crna rupa kreće. Kako se ovdje radi o dvije crne rupe u orbiti jedna oko druge, znanstvenici tvrde kako bi trebale postojati dvije zrake s različitom nijansom boje.

Dvojica znanstvenika, Todd Boroson i Tod Lauer, koji su otkrili plešuće crne rupe analizirali su oko 17.500 boja na nebu i otkrili takav par na dalekom kvazaru, pomoću opservatorija u Apache Point u Novom Meksiku. Oni procjenjuju kako dva izvora svjetlosti dolaze iz crnih rupa, jedne koja je 20 milijuna puta teža od našeg Sunca i druge koja je čak milijardu puta teža od Sunca.

Udaljenost između njih procjenjuje se na samo jednu trećinu svjetlosne godine, što je uza pojmove crnih rupa praktički obraz-o-obraz udaljenost. Isto tako, znanstvenici pretpostavljaju kako te crne rupe plešu jedna oko druge svakih 100 godina.

Na kraju, valja spomenuti kako bi, prema Einsteinovoj teoriji, takav sistem mogao proizvesti efekt zvan gravitacijska radijacija, no kozmolozi tek trebaju posvjedočiti njegovom učinku direktno ali se vjeruje kako to zračenje zapravo stvara mreškanje u prostoru i vremenu, poput onih na vodi, ali kako oni prilikom širenja ne gube na intenzitetu, smjeru i frekvenciji.

B.V.
Foto: redorbit.com