VLADA već godinama ne komunicira s građanima. Odluke se donose na zatvorenim sjednicama i mogu se naknadno otkriti tek u Narodnim novinama. Premijer izlazi pred novinare tek kad ubiju nekog poznatog. Tajna policija krstari internetom u potrazi za političkim protivnicima. Redovna policija hapsi blogere i klince koji lijepe plakate. U posljednjih pet godina sloboda govora nikad nije bila ugroženija. I što radi Ivo Sanader? Izdaje priopćenje.

"Nitko ne sme da vas hapsi"

I što u njemu kaže? Otprilike "nitko ne sme da vas hapsi", da bi zatim u sedam nacifranih, programatskih i floskulama nakrcanih rečenica čak sedam puta spomenuo riječ "sloboda".

"Hrvatska je demokratska zemlja širokih sloboda", piše on. "Slobodu nitko ne može dovesti u pitanje", "sloboda da se drugačije misli", "ovdje je riječ, kratko i jasno, o slobodi", "sloboda izražavanja mišljenja", "sloboda političkog uvjerenja", "sloboda slaganja ili neslaganja s pojedinom idejom". Puna usta slobode. A slobode nikad manje u Sanaderovu mandatu.

Ali sve te pompozne rečenice premijer nije mogao osobno izdeklamirati svojim građanima. Sastavio ih je u svom uredu, daleko od gnjevne javnosti, ili ih je - što je mnogo vjerojatnije - dao nekom pametnjakoviću da ih sastavi. I krasno zvuče te rečenice. Nikad ih nismo trebali više čuti. Ali nikad nisu značile manje nego sad. Iskrene su otprilike kao i Tuđmanov poziv Srbima da ne bježe iz Hrvatske nakon Oluje. Sretan im put!

Tko više pada na te njegove pompozne i šuplje parole?

Kako vjerovati Sanaderu (ili njegovu speechwriteru) kad se zaklinje u slobodu govora, mišljenja i neslaganja, kad policija uhićuje one koji pozivaju na prosvjed protiv vlade, kad se guši sloboda na internetu, kad je premijer u medijima ima status svete krave? I koga više briga što Sanader govori? Tko više pada na te njegove pompozne i šuplje parole?

Pogledajmo samo ovu farsu oko Sanadera u nacističkoj uniformi. Gaf s uhićenjem autora fotomontaže policija sada nastoji naknadno oprati pisanjem nekakvog famoznog Zakona o prekršajima, kojim će se navodno krenuti u kažnjavanje onih koji ističu nacističko i drugo znakovlje.

U njemu se predlaže - pazite dobro - kažnjavanje onoga tko "ističe ili na drugi način podržava" fašističke i druge totalitarne države koje potiču na nasilje i bla-bla. Teže će proći oni koji nacizam "veličaju".

I što sad to znači? U prijevodu, jednako će biti kažnjeni oni koji veličaju i slave nacizam kao i oni koji ga - kao u slučaju grupe s Facebooka - kritiziraju. Odnosno, oni koji smatraju da je nacizam nešto najgore što se može zamisliti, pa ga moraju povezati s osobom koju smatraju najgorim predstavnikom vlasti u Hrvatskoj.

Isto tako, nisu jednaki ovi satiričari s Facebooka i taj njihov prokleti kukasti križ, kao i navijačka svastika u Livornu. Ili ustaške skupine na internetu i na Trgu bana Jelačića. Ili udruga iz Zadra koja je u nadležnom državnom uredu za upravu registrirala program u kojem najavljuje da će otvoreno isticati ustaško znakovlje.

Bi li hapsili i homoseksualce?

Samo hrvatska policija, odnosno politika koja im je dala takav nalog, može izjednačavati one koji koriste znakovlje kako bi nešto (ili nekog) kritizirali i one koji to znakovlje ističu kao poželjan obrazac ponašanja.

I samo hrvatska policija, koja se pravi da ne vidi ustaške kape na koncertima i kukaste križeve po fasadama, može u akciju "suzbijanja" totalitarnog znakovlja krenuti od grupe građana na Facebooku koji - kakve li slučajnosti - s nacizmom povezuju upravo premijera Ivu Sanadera. Da su na internetu namjestili fotomontažu Sanadera u krevetu s nekim muškarcem, kao što je Feral svojedobno namjestio Franju i Slobu u krevetu, vjerojatno bi bio zabranjen homoseksualizam.

No, sada bi sve trebalo biti u redu. Policija se malo zaigrala, ali predsjednik Vlade opet se pojavio kao spasitelj i crno na bijelom zakleo se u slobodu. Možda ipak nije sve izgubljeno. Još samo da prođe ova Sanaderova demokracija - i na konju smo.