JUČERAŠNJA saborska rasprava posvećena ukidanju zastupničkog imuniteta Branimiru Glavaša zbog kaznenog postupka vezanog uz likvidacije srpskih civila u Osijeku za vrijeme Domovinskog rata predstavljala je razočarenje za sve one koji su očekivali dramu u sabornici.

Velike i od medija napuhivane najave o senzacionalnim otkrićima i teškim optužbama na račun čelnika vladajuće stranke nisu se ostvarile.

U skladu s time je i sinoćnja emisija "Otvoreno" posvećena slučaju Glavaš bila neuobičajeno mirna, civilizirana i za standarde hrvatskih "talk showova" prilično dosadna.

To, dakako, ne znači da nije bila prilično gledana, kao da ni gledatelji nisu mogli čuti cijeli niz zanimljivih izjava.

Onoga koji bi, po svoj prilici, mogao dati najzanimljivije izjave - Branimira Glavaša - nije bilo u studiju, isto kao ni predstavnika njegove nove stranke. Umjesto toga je njegovu stranu, uvjetno rečeno, držao Vlado Jukić iz HSP-a, kao predstavnik stranke koja je danas jedini Glavašev saveznik.

Bivše Glavaševe stranačke drugove, a danas ljute političke protivnike su, pak, predstavljali dr. Andrija Hebrang i Josip Đakić, dok su boje bivše i sadašnje oporbe branili Josip Leko iz SDP-a i Vesna Škare-Ožbolt iz DC-a.

Ako bi se rasprava u studiju morala opisati s jednom jedinom riječi, onda bi to trebala biti "koincidencija", s obzirom da je ona bila najčešće spominjana od sudionika. To, zapravo, i ne iznenađuje, s obzirom da se upravo u toj riječi krije cijeli meritum spora vezanog uz slučaj Glavaš.

Nitko, naime, ne spori da su se u Osijeku dogodili zločini nad civilima srpske nacionalnosti za koje bi netko trebao odgovarati. Nitko, barem načelno, ne smatra da bi prilikom raščišćavanja tih mračnih poglavlja Domovinskog rata itko trebao ostati nedodirljiv. Međutim, mnogima u studiju, pa i u ostatku hrvatske javnosti, ne može ne upasti u oko neugodna činjenica da se hrvatska pravna država svega toga sjetila upravo u trenutku kada je Branimir Glavaš izašao iz vladajuće stranke.

Ukoliko se prihvati teza da između Glavaševog izlaska iz HDZ-a i početka kaznenog postupka ipak postoji određena uzročno-posljedična veza, onda ne pada u vodu ne samo vjerodostojnost samog postupka, odnosno pravnog sustava Republike Hrvatske, nego i vladajuće stranke koja je, usprkos svih priča o europskim standardima pravne države, ostala vjerna načelima iz nekih mračnih vremena kada je pravosuđe bilo oružje politike.

Iz toga, nadalje, proizlazi da Glavašu 20-godišnji zatvor ne prijeti zbog toga što je počinio ratni zločin, nego zbog toga što je nakon toga okrenuo leđa vladajućoj stranci. Time se daje poruka bivšim, sadašnjim, pa i budućim zločincima da posjedovanje izvjesne članske iskaznice sa sobom donosi amnestiju za sva, pa i najgora zlodjela. Za tako nešto, uostalom, postoji presedan primijenjen na počinitelje "pretvorbenih" i sličnih "nestašluka", odnosno pravosudni standardi oličeni u frazama poput "društveno prihvatljivih obitelji".

Stoga je sasvim razumljivo nastojanje dijela javnosti da se slučaj Glavaš iskoristi kao prilika da se takva praksa jednom za svagda ukine, odnosno da se konačno pronalaženje istine o osječkim zbivanjima iskoristi kao presedan za raščišćavanje nekih drugih mračnih poglavlja domovinskog rata. I još je razumljivije što će SDP i druge oporbene stranke godinu dana prije izbora takva nastojanja podržavati svojim javnim stavovima u cijeloj aferi.

To, u najmanju ruku, neće biti drago vladajućoj stranci čiji su predstavnici voljeli upravo sebi voljeli pripisivati sve zasluge za pozitivna dostignuća ranih 1990-ih, dok iz razumljivih razloga pokazuju daleko manje entuzijazma za preuzimanje odgovornosti za neke mračnije događaje iz tog razdoblja. Stoga, možda i ne čudi da su se predstavnici HDZ-a sinoć u studiju trudili ne reći ni jednu ružnu riječ o Glavašu. Na temelju njihovih riječi o Osijeku 1991. godine bi bilo prilično teško zaključiti koja je to stranka jučer digla ruku za skidanje imuniteta.

No sve te priče o koincidenciji i teza o političkom obračunu kao glavnom motivu za pokretanje slučaja Glavaš - prihvaćena od strane većine sudionika sinoćnje telefonske ankete - ipak nisu bile tako zanimljive koliko ono što se HRT-ovom studiju nije tako temeljito protreslo.

Ostalo je neodgovoreno pitanje o tome zašto postupka protiv Glavaša nije bilo za vrijeme trećesiječanjske vlasti, odnosno koliko je današnja oporba - koja se voli dičiti svojom principijelnošću - sklona dnevnopolitičkom pristupu ratnim zločinima za kojeg implicitno optužuje vladajuću stranku.

Dragan Antulov