POPULARNI kafići u centru Splita danas su vrvjeli novinarima i fotoreporterima koji su došli zabilježiti jesu li gosti pohrlili na šankove sad kad su stručnjaci iz Stožera dopustili sjedenje unutar objekta. Kratki odgovor je - nisu.

Najviše zato što iznad Dioklecijanove palače prži sunce, a puše i lagani povjetarac pa ni domaćima ni turistima ne pada na pamet zabijati se među zidove.

Galerija

Razgovarali smo s konobarima.

Dosta kafića ima terase obložene staklom i plastikom, tamo su i prije ove mjere ljudi najnormalnije sjedili 

Najprije smo obišli objekt u Marmontovoj ulici jer ima iznenađujuće velik zatvoreni dio terase. Očekivali smo začuti oduševljenje vlasnika objekta novom mjerom i vidjeti kolutanje očima konobara kojem se posao sada učetverostručuje, ali tamo nas je dočekala sasvim drugačija situacija. 

Zatvoreni dio kafića im je, kako kažu, i dosad radio. Kako? Formalno se vodi kao terasa, a struka je rekla da ljudi na terasama mogu sjediti. Nije bitno što su terase zatvorene sa svih strana staklom ili plastikom, svejedno ih se dosad tretiralo kao otvorene dijelove kafića.

 "Tehnički gledano, nama se tu sad ništa ne mijenja", prisnažio je mladi konobar.

"Formalno, zatvoreni dio kafića vam je ovo malo prostora što imamo oko šanka"

Odlučio nam je pokazati što se zapravo vodi kao zatvoreni dio kafića. Šetali smo neko vrijeme, prošli i otvoreni i zatvoreni dio terase i onda zašli pored šanka, skrenuli na desno i voila - pred nama su, u polumraku, bili bijeli kožni naslon i dva visoka stolića. Izgledali su loše. 

"Pa dobro, sjedi li ovdje ikad itko?" pitali smo konobara. 

"A-a", negirao je odmahnuvši glavom i znalački prebacio krpu preko ramena. Gore, je, kaže, iznad šanka i uza stepenice, još prostora za sjedenje, ali to su prenamijenili u skladište "još dok je trajala korona" pa im se to sad ne da razmještati samo da bi dobili nešto sitno mjesta pored onolike terase.

Zamišljeni smo se spustili do Rive. Tamo smo se kratko zadržali, taman onoliko koliko nam je trebalo da bacimo oko na table ispred objekata i vidimo da Riva gotovo da i nema kafiće. To su sve restorani i snack barovi u kojima su ljudi navikli naručivati kavu. 

Do danas ste mogli piti za šankom u restoranu, ali niste smjeli za šankom u kafiću

A zatvoreni dijelovi restorana čitavo ovo vrijeme su smjeli raditi.

Malo je to nelogično, kad promislite, ispada da ste za šankom u restoranu do danas mogli piti, a u kafiću niste. Odnosno jeste ako je kafić imao terasu koja je zatvorena. Jer zatvorena terasa nije isto što i zatvoreni dio kafića, kako to vide stožeraši.

Kako da turistkinjama kažemo da na šanku smiju sjediti, ali ne smiju stajati, mislit će da ne znamo engleski

U potrazi za rijetkim kafićima koji ne nude hranu otišli smo do geta. Pred objektom koji pravi isključivo kavu, a zove se D16, sreli smo kolegu kamermana. I on se naslušao konobara koji mu govore da nije prvi reporter od jutros. Izgleda da je danas u zatvorenim dijelovima kafića bilo više novinara nego gostiju.

Primijetili smo i mlade turistkinje kako u grupicama dolaze za šank i naručuju kave za van. Ni ne slute da postoji propis koji kaže da za šankom smijete sjediti, ali ne smijete - stajati. Kako da im to objasnimo? Ako izgovorimo takvo što, mislit će da ne znamo engleski. Ili da nismo normalni.

Zašto ih konobarica ne upozori da sjednu na pod dok čekaju kave? Jesu li one iz istog kućanstva? Što bi bilo da uleti inspekcija i onda neku od njih konobar zaprosi i kaže da odsad žive u istom kućanstvu, bi li je tako mogao spasiti od eventualne kazne ako se budu ispisivale? 

Prišli smo šankeru i pitali. Dobro, nismo pitali baš to, pitali smo dolaze li ljudi danas, jesu li jedva dočekali sjesti unutra...

"Nama su ljudi već sidili zato što imamo minimalne tehničke uvjete za raditi s hranom. Kad su dopustili restoranima rad unutra, od tad smo i mi mogli", odvratio je Antonio Komar. Kolegica mu Ana Bagarić na to se nadovezuje da imaju najbolje goste na svijetu i da nemaju nikakvih prohtjeva niti rade probleme, samo pitaju trebaju li nositi masku.

Zanimalo nas je još i kako im privatno ova odluka utječe na živote, jesu li se odvikli od klubova, takvog oblika izlazaka? Antonio spremno kaže da jest. 

"Pa odvika se jesam, ali brzo ću se naviknut. Zadnji sam put bio vanka u nekom klubu prije par godina. Više sam za negdje vani s ekipom nego se zabit unutra s tisuću drugih", objašnjava.

"U restoranima se odavno moglo sjediti i ništa se nije dogodilo"

 Iz uglađenog modernog objekta produžili smo koju uličicu dalje, da vidimo što se događa u kultnom Teaku. 

Kroz prozor se već dalo vidjeti da je unutra samo jedan jedini stol zauzet. Svi su gosti sjedili vani. Kad smo spomenuli konobaru tko smo i što želimo, mučno je otpuhnuo. 

"Uf, vi ste treći novinari od jutros", prozborio je kroz masku.

"Dobro, onda ste pripremljeni za izjavu", rekli smo. 

"To je trebalo uvest još odavno", izjavio je.  

"Restorani su ovu mjeru odavno imali...", nadovezali smo se. 

"...i ništa se nije dogodilo", zaključio je. 

Trebat će gostima da se naviknu sjediti unutra, a i neće ulaziti prije nego što vani zahladi 

Pitamo dolaze li ljudi, sjedaju li unutra. 

"Trenutno ne sjede unutra, imamo po jedan stol popunjen samo, trebat će gostima vremena da se naviknu, plus treba doć zima", objasnio je naš sugovornik. 

U Nostradamusu smo sreli Jelenka Konstantina Subotu Kovačevića

Za kraj smo se popeli do Cankareve Poljane. U preletu od šanka do bašte presreli smo konobara kafića Nostradamus Jelenka Konstantina Subotu Kovačevića. 

"I samo da znate, stariji san od serije", odmah je razjasnio. Ime je dobio, kaže, po pokojnom djedu.

"Krsno mi je Konstantin. A prezime? Kovačević je bio pokojni stari, a mater - Subota. E, sad ovo drugo. Ja san tek doša u smjenu, ali rekli su mi da je jutros bio samo jedan čovik unutra. Još je relativno lipo vrime, možda predvečer bude neko, šta ja znam. Može bit i da su se odvikli", zamišljeno će Jelenko Konstantin Subota Kovačević. 

Pitamo što će biti kad padne kiša, hoće li ljudi tad nahrupiti.

"Neće. Štekat je natkriven pa ostanu vani. Možda tek kad se baš pogorša vrime, kad vani padne fibra", znalački je objasnio zadnji, ali najposebniji konobar iz ove naše reportaže.