STUDENTIMA koji su revoltirani novim pravilima o smanjenju neoporezivog dijela studentskih zarada pridružili su se i brojni članovi akademske zajednice.

Kako smo već danas pisali na Indexu, izmjenom Pravilnika o porezu na dohodak koju je potpisao ministar Zdravko Marić, prag za oporezivanje studentskih zarada spušten je sa 50.000 kuna na 15.000 kuna godišnje, odnosno smanjen je za više od tri puta.To je u direktnoj suprotnosti s predizbornim obećanjima HDZ-a, ali i sa standardima u svim razvijenijim zapadnim zemljama koje imaju brojne različite načine stipendiranja i subvencija kojima pomažu studente, osobito one slabijeg socioekonomskog statusa i iz nerazvijenijih sredina, a to su upravo oni koji moraju raditi da bi se financijski pokrili.

Iz Ministarstva financija u poslijepodnevnim je satima stiglo tumačenje prema kojem je došlo greške u komunikaciji, kojim vlasti nastoje uvjeriti studente da će im, kada se donese novi pravilnik, zapravo biti bolje nego što im je bilo do sada. No, stručnjaci ističu da je pravilnik dovršen i detaljan te da samo može biti mijenjan, a ne nadopunjavan novim pravilnicima.

Svi članovi akademske zajednice koje smo kontaktirali bili su zgroženi ovakvim najavama, a njihove izjave pročitajte u nastavku.

Ekonomistica prof.dr. Maja Vehovec:

Ministarstvo financija je nakon glasnih javnih prosvjeda izdalo priopćenje da su spornim Pravilnikom o porezu na dohodak (NN 01/2017) obuhvatili „samo nužne odredbe Zakona o porezu na dohodak dok će detaljna razrada odredbi navedenog Zakona biti propisana novim Pravilnikom o porezu na dohodak koji je u izradi i bit će donesen u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona“. Čini se da je upravo u ovoj izjavi problem. Postojeći Pravilnik je vrlo detaljno razrađen do najsitnijih uputa, a novi Pravilnik može samo sadržavati izmjene i dopune postojećeg Pravilnika. Po mojoj slobodnoj procjeni radi se o strategiji reteriranja i momentalnom zavaravanju za smirivanje uzbuđene javnosti.

Ovaj potez štetan je i nepromišljen. Logika spuštanja praga vezana je za smanjenje upotrebe studentskih ugovora od strane osoba koji nisu studenti što spada u zloupotrebu ugovora. Takve zloupotrebe rješavaju se na drugi način, a ne na štetu i trošak studenata koji studentskim ugovorima zaista izdržavaju svoje studiranje. Siromašnijim studentima na ovaj se način otežava mogućnost studiranja što predstavlja direktnu štetu za pojedince i indirektnu štetu za društvo u cjelini. Logika spuštanja praga nalazi se i u želji da se studenti zaista posvete studiranju umjesto radu, što je štetno također iz više razloga. Studentski rad pomaže akumulaciji radnog iskustva za vrijeme studiranja, što je u svakom pogledu korisno za studente. Rana izloženost studenata tržištu rada korisno je iskustvo u fazi obrazovanja za njihovo osobno sazrijevanje i za kompetencije koje dokazuju u kasnijem izlasku na tržište rada i zapošljavanju.

Matematičar Hrvoje Kraljević, bivši ministar znanosti i tehnologije:

Zgrožen sam ovom najavom. Iako moram reći da me uopće ne iznenađuje jer sve u vezi sa znanošću, obrazovanjem i studentima ide naopako od dolaska u resor posljednja dva ministra. Pozivam građane da podrže studente u njihovom prosvjedu protiv ovakvih odluka jer je obrazovanje, a osobito visoko, daleko najvažnija stvar za našu zemlju u situaciji u kojoj se nalazi.

Filozof Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija:

Velik broj studenta i studentica koje poznajem radi preko studentskog servisa - lijepe deklaracije na proizvode, provode ankete, nose namještaj - i tako financira svoj studij, nerijetko zato jer im je netko od roditelja nezaposlen ili s niskim primanjima. Onaj tko je spustio granicu oporezivog prihoda studenata na 15.000 kn očito nema pojma što to znači studirati izvan svog mjesta: plaćati smještaj, režije, hranu, javni prijevoz, povremena putovanja kući, knjige, fotokopiranje itd. Budući da ova mjera dolazi od desne vlade za koju bi se očekivalo da će biti nesklona nametanju dodatnih poreza, iskreno se nadam da se radi o pogrešci koju će pod hitno popraviti, osobito jer se radi o studentskoj populaciji koja je iznimno važna ne samo za buduću hrvatsku znanost, obrazovanje i ekonomiju, nego i za demografsku sliku. Ako se ne radi o pogrešci, studenti imaju i više nego dobar razlog da prosvjeduju.

Matematičar Toni Milun s Visokog učilišta Algebra:

Obrazovanje koje student dobije tijekom studiranja samo je dio onoga što bi trebao znati da bi bio spreman za tržište rada. Zato bi svaki student što ranije trebao početi raditi povremene honorarne ili volonterske poslove i stjecati iskustva, a država bi zakonima trebala motivirati takav rad. Posebno je bitno poticati obrazovanje mladih ljudi koji dolaze iz siromašnijih obitelji i koji su prisiljeni samostalno se financirati. Zato me čudi ova mjera kojom se spušta neoporeziva granica za studente sa 50 tisuća na 15 tisuća kuna. Nadam se da će naša Vlada uvidjeti pogrešku i što hitnije promijeniti ovu odluku.

Fizičar Ivica Puljak, profesor na FESB-u i Ecole Polytechnique u Parizu:

Mene ne iznenađuje da HDZ ne drži do svojih obećanja. Toga smo se nagledali u zadnjih 26 godina. Loše je svako povećanje poreza pa i ovoga, a osobito svako daljnje kršenje predizbornih obećanja. Na takav način politiku i političare nikada nećemo učiniti vjerodostojnima. Stoga pozivam i studente i građane da se podignu protiv takve odluke Vlade. U najgorem slučaju stvari bi trebale ostati kakve su bile, a zapravo bi predstavnici vlasti trebali ispuniti obećanje koje su dali.

Prof. Neven Budak, predsjednik Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije:

Mislim da studentima u današnje vrijeme moramo omogućiti da rade preko student servisa i da si na taj način osiguraju standard potreban za studiranje. To je nadomjestak nedostatnim stipendijama koje dobivaju od države. Bilo bi naravno puno sretnije rješenje kada bi im država davala dovoljno stipendija i kada nitko od studenata ne bi morao dodatno zarađivati. No dok se to ne dogodi, mislim da nije fer na ovakav način oporezivati studentski rad.

Fizičar Dejan Vinković, ravnatelj Instituta sinergije znanosti i društva:

Nije mi jasna logika povećanog oporezivanja studentskog rada. S jedne strane, to je udar na standard studenata, pogotovo onih kojima su potrebna dodatna sredstva da bi mogli studirati. S druge strane, destimulira ih se da rade umjesto da im se olakša pristup tržištu rada i praksi, bez obzira o kojoj vrsti posla je riječ. Ako pak postoji neka zlouporaba tog instrumenta podrške studentskom standardu, onda treba pojačati nadzor i eliminirati takve prijevare.

Smanjenje neoporezivog dijela nema logike ni iz pozicije punjenja državnog budžeta, jer to što ti studenti zarade sigurno ne ide primarno u štednju u banke ili na potrošnju izvan Hrvatske, nego se dominanto troši unutar Hrvatske i tako kroz PDV svejedno ulazi u državni budžet. Štoviše, svatko s minimalnim primanjima zasigurno nije u poziciji da svoja primanja štedi nego ih troši na osnovne životne troškove i kroz PDV puni državni budžet. Stoga mi ima više smisla smanjivati oporezivanja najugroženijih društvenih skupina kako bi im se povećao standard i potrošnja, a time ni država ne bi bila zakinuta.

Fizičar Tome Antičić, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković:

Studente treba maksimalno motivirati da ostanu u Hrvatskoj, a loše financiranje studenata upravo je jedan od brojnih razloga masovnog egzodusa naših najboljih. Zato bi se, između brojnih ostalih mjera prema boljem i kompetitivnijem sustavu znanosti i obrazovanja, trebalo studente porezno rasteretiti za njihov rad, to jest u najmanju ruku vratiti sustav oporezivanja studenata kakav je do sada bio.

Filozofkinja Dragana Sekulić s Hrvatskih studija:

Radno opterećenje studenata izraženo je u ECTS bodovima koje treba sakupiti u jednoj godini redovitog studiranja. Ako ECTS bodove pretvorimo u radne sate, pokazuje se da ostvarivanje obaveza vezanih uz studij podrazumijeva angažman s punim radnim vremenom. S obzirom da ne postoje sustavi široko dostupnog, povoljnog kreditiranja školovanja, studenti se ne odlučuju na dodatni rad, povrh punog radnog opterećenja, radi luksuza, nego zato što je to mnogima jedini način financiranja studija. Smanjenjem neoporezivog dijela studentskih zarada na mjeru jedva dovoljnu za unajmljivanje sobe, a bez osiguravanja ikakve sustavne financijske pomoći studentima, ova vlada neizravno i dugoročno šteti društvu jer izravno onemogućava mlade ljude koji su spremni, uz dodatni napor, ulagati u svoje znanje i vještine.

Molekularni biolog na PMF-u Kristian Vlahoviček:

Meni ovo izgleda kao i mnoge do sad viđene mjere za koje njihovi tvorci misle da će većim restrikcijama spriječiti prekršitelje i one koji koriste studentske ugovore za pranje novca. Neće. Mnogo puta pokazalo se da će oni koji ovu olakšicu zloupotrebljavaju, naći način da to čine i dalje, a dodatno porezno opterećenje opet će najviše pogoditi one studente koji rade kako bi osigurali svoju samostalnost tijekom studija. Neke zemlje, poput Češke obilato rasterećuju prihode studenata i doktoranada i doista mi nije jasno zašto se ne povedemo za takvim primjerima.