RELATIVNO je lako biti Aleksandar Stanković. Nakon puno vremena se pobunite protiv stanja stvari na nacionalnoj televiziji i dobijete potporu svih velikih medija, HND-a, gledatelja, cijele Hrvatske.

Puno je teže biti novinar u malom gradiću kad vas na zub uzme lokalni moćnik. Tada su vam šanse puno manje. I to je onaj ključni problem Hrvatske. Sve časne institucije zaštite hrvatske slobode govora i medija djeluju samo onda kad je nešto velika tema. Kad se radi o malim, naizgled beznačajnim slučajevima, onda imate ozbiljan problem.

Slučaj Duška Kličeka i lokalnog moćnika

Stvar je vidljiva na slučaju Duška Kličeka, pakračkog novinara, dopisnika Jutarnjeg lista, nad kojim je mobbing počeo vršiti pakrački gradonačelnik, HDZ-ovac Davor Huška, koji je usto i saborski zastupnik. Huška je napao Kličeka zbog teksta pod naslovom "Pakrac - bolnica smrti", objavljenog u Jutarnjem listu, a išao je tako daleko da je prijetio da će tražiti da mu se da suspenzija u Pakračkom listu, za kojeg radi već 35 godina, kao i da ga se natjera u mirovinu.

Kako nam kažu u Pakračkom listu, izvlačenje stvari iz konteksta u samom Jutarnjem listu, uvelike je zaslužno za ovakvu reakciju HDZ-ovog gradonačelnika. Naime, Darko Baronica, glavni i odgovorni urednik Pakračkog lista, rekao nam je da je Pakrački list podnio tužbu Sudu časti Hrvatskog novinarskog društva protiv Jutarnjeg, koji je "iz jednog sasvim normalnog teksta izvukao takav naslov". Tako da se Kliček i Pakrački list nalaze u zbunjujućoj situaciji. S jedne strane je Jutarnji i tekst u njemu odgovoran za reakciju Huške, a s druge strane imaju sreće zbog toga što je Jutarnji o cijelom slučaju Huškinog napada obavijestio javnost.

Naručeni napad

Huška je, inače, rekao nam je Baronica, pri napadu na Kličeka iskoristio taktiku koju slobodno možemo nazvati staljinističkom. Iskoristio je HDZ-ovog gradskog vijećnika Damira Colosettija, koji je pročitao pitanje s papirića i onda sasuo paljbu na Kličeka. Između ostaloga, tu je rečeno da su "taj naslov i tekst pogubniji za bolnicu od svih srbočetničkih granata koje su tijekom Domovinskog rata pale na zgradu", kako Kliček nema lojalnosti prema gradu u kojemu živi, kako je nedopustivo da se takve stvari događaju u listu kojeg financira grad, te kako će zatražiti suspenziju i slanje Kličeka u mirovinu.

Baronica kaže da između Pakračkog lista i gradonačelnika često frcaju iskrice, ali kako još nije došlo do ovakve eskalacije, te napominje kako je Huškin istup "neprimjeren demokratskom i civiliziranom svijetu". Pakrački list odgovara sa člankom u današnjem broju.

Slaba aktivnost HND-a u ovakvim slučajevima

Zdenko Duka, predsjednik HND-a, rekao je u telefonskom razgovoru za Index da je Huškin istup skandalozan, kako je to još jedna u nizu prijetnji novinarima, izravno zloupotrebljavanje pozicije, te dodao da će HND stati u obranu Kličeka. Osim toga, napomenuo je i kako Kličekov slučaj pokazuje da je teže raditi u manjim sredinama.

No, da je HND iznimno aktivan u slučajevima obrane novinara u malim sredinama, to baš i nije istina. Da je tome tako pokazuje slučaj Mate Pejića, daruvarskog novinara o čijem je slučaju pisao Index. Pejić je, ukratko, bio izložen višegodišnjem pritisku HSS-ovog gradonačelnika Zvonka Cegledija i urednice daruvarskog radija Zdenke Zvonarek.

Pejić je više puta kontaktirao HND, ali od njih, unatoč brojnim obećanjima tadašnjeg predsjednika Dragutina Lučića, nije dobio nikakvu pomoć. Duka je na Indexov upit rekao kako je čuo za Pejića, ali nije znao je li poduzeta nekakva akcija u svrhu pomoći daruvarskom novinaru.

Kako je završio Pejić

Pejić je, pak, unatoč medijskom interesu i unatoč obećanjima Lučića i dalje bio izložen pritiscima, koji su kulminirali time da je prije dva mjeseca, 1. travnja 2008., otišao s daruvarskog radija i zaposlio se u češkom tjedniku Jednota, koji se izdaje u Daruvaru.

"Pritiscima sam bio izložen sve dok nisam promijenio radno mjesto i zapravo se tek sad osjećam kao čovjek. Uostalom, zamislite koliko je bila ozbiljna situacija kad sam u 52. godini života promijenio ne samo radno mjesto, nego i jezik na kojemu pišem", rekao nam je Pejić. Jednota, naime, izlazi na češkom jeziku i svi u redakciji komuniciraju češki. Lučić mu je, kaže, rekao da je razgovarao s dvadesetak saborskih zastupnika i pokušao ih nagovoriti da spomenu Pejićev slučaj, ali nije uspio.

Tu imamo glavni problem hrvatskog novinarstva, a i HND-a kao organizacije koja bi trebala štititi novinare. Rad u malim sredinama je najteži, što Duka dobro konstatira, ali praksa HND-a pokazuje kako novinari koji u malim sredinama bivaju izloženi pritiscima ne mogu očekivati ozbiljnu potporu organizacije koja bi ih morala štititi.

Njihovi prosvjedi oko Miljuša i Stankovića su dobra stvar, ali ništa posebno, nego upravo ono što bi oni trebali raditi. To što su slučajevi HRT-ovih ili novinara Jutarnjeg lista medijski eksponirani ne znači da HND ne treba uložiti dodatne napore pri zaštiti malih novinara. On to, barem zasad, ne radi onako kako bi trebao. Uz kontinuirani pritisak lokalnih šerifa, opće mizerno stanje medijske cenzure, kao i zavidnu razinu medijske korupcije, upravo ova dva slučaja, a ne Stankovićev ili Miljušev, ukazuju na prave udare na slobodnu riječ u Hrvatskoj.

Jovan Dragišić
Foto: Index