KAO ŠTO su strani kolege puno puta rekli, kad jedan medij ukazuje drugome na greške, to je kao kad se dvije prostitutke svađaju oko toga koja je poštenija. Ipak se neke stvari dosta teško može pustiti bez kratkog komentara koji će ukazati na potpune besmislenosti. U konkretnom slučaju, radi se o medijima koji ukazuju na lošu ulogu medija u životima "malog čovjeka".

Malo kritičniji čitatelji hrvatskih medija u zadnje su vrijeme mogli primijetiti novi trend. Bilo da se radi o povećanju razine depresije kod Hrvata zbog financijske krize, porastu broja ubojstava i silovanja, izgubljenosti malog čovjeka u bespućima urbaniziranog, globaliziranog svijeta, nestanku toplog ljudskog kontakta, ili bilo kojem problemu koji se može zamisliti, hrvatski mediji su počeli kriviti - hrvatske medije.

Mogli bismo reći da se radi o nekakvoj ironiji, ali to bi bila preblaga ocjena. Stvar poprima razmjere groteske. Naprosto se teško načuditi paradoksalnosti cijele pojave. Svaki dan možete pročitati, pogledati ili poslušati nekoliko medijskih priloga u kojima se za negativne pojave u društvu okrivljuje pretjerano medijsko pokrivanje negativnih pojava u društvu. Imate, primjerice, novinski tekst o tome kako Hrvati piju sve više tableta za smirenje otkad je počela financijska kriza, a kao jedan od razloga te povećane uznemirenosti spominje se činjenica da isti ti Hrvati svakodnevno u novinama (između ostalih, i u onim novinama u kojima je objavljen tekst o povećanoj prodaji tableta za smirenje) mogu pročitati bombastične naslove o financijskoj krizi.

Zmija koja jede samu sebe

To je kao neka ogromna zmija koja jede vlastiti rep, a nikad ga ne proguta. Ne radi se tu o nekakvoj samokritičnosti, jer u pravilu autori koji podvaljuju takve bljuzge od argumenata prvi pribjegavaju bombastičnim naslovima i tekstovima. Radi se o jeftinom instrumentu kojim se izbjegava razmišljati. U takvom skučenom mentalnom svijetu su za financijsku krizu, sve češća ubojstva, depresiju, krivi mediji koji potpiruju histeriju jer na taj način prodaju svoj sadržaj, što dovodi do neopravdanih otkaza, sve većeg broja kaznenih djela, porasta broja samoubojstava. Možda na Marsu!

Ako nakratko zanemarimo očiglednu ironiju medija koji sami sebe krive za histeriju i pri tome zauzimaju samodopadan stav, ostaje još problem realnosti. Cijeli svijet, naime, funkcionira kako funkcionira, a mediji, koliko god sami sebe htjeli uvjeriti u suprotno, u svemu tome imaju jako malen udio. Točnije, oni samo prenose što se dogodilo, ništa više, ništa manje. Hrvatski mediji usto prenose ono što se dogodilo s dobranim zakašnjenjem, kao da im je moto "Prekjučer na Reutersu, jučer na BBC-u, danas kod nas". Ako pri tome malo začine cijelu stvar s pokojim napuhanim naslovom, od toga zaista ne može biti nikakve štete.

Primjera radi, hrvatski mediji su o gospodarskoj krizi počeli pisati kad je ona u svijetu već mjesecima bila udarna tema svih vijesti, pa se ne može pričati o potpirivanju histerije, nego o histeriji koja je kod Hrvata nastala zato što su predugo izbjegavali suočiti se sa činjenicom da nekakva kriza uopće postoji. Kriza je sad tu, kad tad će proći, stvari će se vratiti u normalu, a dežurne medijske lijenčine će opet naći nešto novo za što će moći okriviti sami sebe i pri tome se držati uzvišeno, kako i priliči akterima prave pravcate groteske.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje