Foto: CBS

JEDAN od velikih testova budućnosti prijevoza počinje danas. Talijanski inženjeri poslali su na 13.000 kilometara i tri mjeseca dug put do Kine četiri automobila bez vozača, koji bi trebali testirati granice tehnologije.

Četiri narančasta vozila opremljena kamerama i laserima čiji je cilj otkriti i izbjeći zapreke na cesti suočit će se s prometom u Moskvi, ljetom u Sibiru i hladnoćom pustinje Gobi prije nego što krajem listopada stignu u Šangaj, rekao je za Associated Press vođa projekta Alberto Broggi.

Vozila na taj put neće ići sasvim sama, naravno. Projekt će izvesti dva tima. U svakom timu bit će dva vozila bez vozača, koja će voziti naizmjenično, prateći glavni kombi. U automobilu bez vozača sjedit će dva tehničara koja trebaju otkloniti kvarove i preuzeti kontrolu nad vozilom ako bude potrebno. Vozila će pratiti kombije, ali će na sve probleme u prometu morati reagirati sama. Upravo zato je predviđeno da tehničari preuzmu kontrolu ako situacija postane preopasna.

Novi teritorij

Budući da nitko na svijetu nije napisao prometna pravila za "bespilotne" automobile, tim istraživača morao je zatražiti posebne dozvole od svake zemlje kroz koju će prolaziti do Kine, putem Marka Pola.

Tehnologiju je razvio Vislab, laboratorij za umjetnu inteligenciju i inteligentne sustave na Sveučilištu u Parmi, na čijem je čelu Broggi. Ako test bude uspješan, to bi mogao biti prvi korak u uvođenju takve tehnologije za prijevoz robe u budućnosti, ali je upitno koliko će biti isplativ, tvrde analitičari.

Broggi je rekao da bi automobili bez vozača mogli doći na ceste već za 20 godina, a neki elementi tehnologije mogli bi svoju primjenu dobiti puno ranije. Primjerice, skeneri na automobilima mogli bi omogućiti farmerima programiranje traktora za obradu polja tijekom noći.

Problemi su dio priče

Ipak, prvi problemi su se pojavili već tijekom probne vožnje oko kampusa sveučilišta. Prilikom izlaska iz kružnog toka, jedan se automobil ubacio između vodećeg kombija i "bespilotnog" automobila, pa je tehničar morao preuzeti kontrolu. Istraživače to nije zabrinulo. Očekuju da stvar neće biti sto posto točna svaki put, a upravo na takvim iskustvima misle najviše naučiti.

Vozila imaju maksimalnu brzinu od 50 do 60 kilometara na sat i mora ih se puniti čak osam sati nakon svaka dva-tri sata vožnje. Svaki dan bi trebala moći voziti oko četiri sata. Pronalazak mjesta za punjenje mogao bi biti jedan od većih izazova, posebno kad se dođe u puste dijelove Sibira i Mongolije. Upravo zbog toga su kao rezerva poneseni generatori na benzin.

Projekt je financiran donacijom od 1,8 milijuna eura koju je dala Europska komisija, a ostatak novca dali su sponzori, kao Piaggio.