UDRUŽENI stožer američke vojske pripremio je za novog američkog predsjednika Baracka Obamu izvještaj s preporukama promjene američke strategije u Afganistanu. Predlažu fokusiranje na stiskanje talibana i Al Qaide unutar Pakistana i smanjivanje napora za jačanjem afganistanske demokracije.

Obama je u svojoj predsjedničkoj kampanji više puta naglasio kako namjerava povući velik dio vojske iz Iraka i fokusirati rat protiv terorizma na Afganistan i Pakistan. Očekuje se da će proći još nekoliko tjedana prije nego što Obama iznese svoju dugoročnu strategiju za Afganistan, a izvještaj Udruženog stožera bit će jedan od faktora.

Izvještaj je vidio Obamin i Bushev ministar obrane Robert Gates, ali još nije službeno predstavljen Bijeloj kući.

Više vojske, manje diplomacije

Izvještaj napominje kako SAD u Afganistanu uzima na sebe više zadaća nego što ih može provesti. Inzistiranje na jačanju afganistanske demokracije treba staviti u drugi plan, a u prvi izbaciti protuterorističko djelovanje, posebno na područjima Pakistana, kao i granice Afganistana i Pakistana.

Afganistansko-pakistanska veza jedan je od većih problema u borbi protiv talibana i Al Qaide, posebno Plemenskim područjima pod saveznom upravom, neslužbenom petom regijom Pakistana, koja graniči s Afganistanom i čije su granice iznimno teške za kontrolirati. Brdovito područje savršeno je skrovište za talibane i pripadnike Al Qaide, budući da sama veličina područja, kao i nedostatak jake kontrole centralnih vlasti cijelu regiju čini prilično anarhičnom.

Izvještaj Udruženog stožera naglašava potrebu za američkom suradnjom s pakistanskim vlastima, vojskom i obavještajnim službama. Trebalo bi raditi na treniranju pakistanske, kao i afganistankse vojske za protuterorističke operacije na kriznim područjima, a to bi bilo upotpunjeno američkim upadima na teritorij.

Irak i Afganistan, sličnosti i razlike

Slična strategija upalila je i u Iraku, tamo su vojne akcija američkih snaga u kombinaciji sa treniranjem lokalne vojske i policije, te suradnja s plemenskim vođama u jednoj od ključnih iračkih terorističkih provincija, polučila odlične rezultate. No, general David H. Petraeus, autor te strategije, upozorio je u nedavnom intervjuu u časopisu Foreign Policy kako se neke strateške mjere iz Iraka mogu prenijeti u Afganistan, ali kako ih se treba prilagoditi.

Naglasio je velike razlike između Iraka i Afganistana, kao što su pismenost, prisustvo prirodnih bogatstava (dok je Irak jedna od zemalja s najvećim zalihama nafte na svijetu, glavni izvozni proizvod Afganistana je heroin), razina obrazovanja, teren, klimu, stopu nezaposlenosti. Kaže da je već puno puta upozorio kako će Afganistan biti "najduža faza jednog dugačkog rata", misleći pri tome na rat protiv terorizma.

Istodobno, irački uspjeh naveo je mnoge da se zamisle oko toga ne bi li trebalo u bliskoj budućnosti vojsku od tamo prebaciti u Afganistan. Situacija u Afganistanu zaista jest loša, vlada je nesposobna održavati red, talibani su se ustoličili kao nacionalistički pokret, Al Qaida stvara dodatne probleme, a saveznici iz NATO-a malo pomalo otkazuju suradnju zbog pritisaka u vlastitim državama. Čak je i sam Gates rekao kako je situacija u Afganistanu "na rubu propasti".