NJEMAČKI politolog Jürgen Falter velik je dio karijere posvetio proučavanju evidencije članstva u nacističkoj stranci, no nedavno je otkrio tajnu koju je njegova majka skrivala cijeli život - i ona je bila članica. Falter je prethodno provjerio njezine poslijeratne spise o denacifikaciji i utvrdio da je oslobođena krivnje.

Stoga ga je, kako kaže, "više nego iznenadilo" kada je njezino ime pronašao u novim digitalnim arhivima, koji Nijemcima omogućuju da istraže nacističku prošlost vlastitih obitelji. Ovo šokantno otkriće dolazi u trenutku kada potpora krajnjoj desnici u zemlji raste, a s njom i pozivi da Njemačka napokon ostavi svoju prošlost iza sebe, piše CNN.

Falter je u lokalnom državnom arhivu pronašao majčine dokumente iz procesa denacifikacije nakon Drugog svjetskog rata, gdje je u upitniku lažna izjava mogla dovesti do kazne. Klasificirana je kao "oslobođena krivnje", odnosno suučesništva u režimu. No, kada su njemačke novine početkom godine pokrenule pretražive baze podataka, Falter je otkrio da je njegova majka ipak bila u stranačkoj evidenciji.

"S obzirom na karakter, mentalitet i politička uvjerenja moje majke kao liberalne katolkinje, bilo je zapravo nezamislivo da bi se 1940. godine, s 23 godine, pridružila NSDAP-u. No, to stoji u evidenciji, što upućuje na to da je doista vjerojatno bila članica", rekao je Falter, viši znanstveni istraživač na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu.

"To nikada nije spomenula u obitelji. Da je moj otac, s kojim je tada bila zaručena, to saznao - on, gorljivi antinacist kojeg je Gestapo bio zatvorio - vjerojatno bi raskinuo zaruke", dodao je.

Politički pritisak da se prošlost zaboravi

Falterovo otkriće naglašava kako novodostupni arhivi preoblikuju razumijevanje Nijemaca o vlastitoj obiteljskoj povijesti. Milijuni članskih iskaznica, čiji je pristup dugo bio ograničen njemačkim zakonima o privatnosti, sada su izravno pretraživi na internetu nakon što je američki Nacionalni arhiv objavio sačuvane datoteke. Mediji poput Der Spiegela i Die Zeita pozivaju čitatelje da istraže povijest svojih obitelji.

Ova inicijativa dolazi u vrijeme kada krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) i dalje uživa snažnu potporu. Istaknuti glasovi unutar AfD-a odbacili su njemačku poslijeratnu "kulturu sjećanja" (Erinnerungskultur), tvrdeći da bi se zemlja trebala okrenuti nacionalnom ponosu umjesto da se bavi krivnjom.

Sličnu je poruku prošle godine na skupu AfD-a poslao i milijarder Elon Musk, tadašnji viši savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa, rekavši da se Njemačka "previše fokusira na prošlu krivnju" te da djeca ne bi trebala odgovarati za "grijehe svojih pradjedova i prabaka".

Nove baze podataka suprotstavljaju se tim pozivima, potičući Nijemce da se suoče s vezama vlastitih obitelji s nacizmom i razmisle o tome kako su obični građani normalizirali ekstremizam.

Što zapisi otkrivaju

Sami zapisi ne navode razloge zašto se netko pridružio nacistima, no istraživači kažu da datum učlanjenja može ukazivati na motive. "Prije 1933. godine vjerojatnije se radilo o uvjerenju.

Nakon 1933. i uspostave Trećeg Reicha, bilo je mnogo oportunista koji su se stranci pridruživali iz sebičnijih razloga: radi napredovanja, stjecanja ekonomske koristi ili zaštite člana obitelji", pojasnio je Falter, autor knjige "Hitlerovi stranački drugovi".

Golema zbirka članskih iskaznica zamalo je uništena u posljednjim danima rata. Nacisti su je odnijeli u tvornicu celuloze blizu Münchena, no vlasnik tvornice uvjerio je nadolazeću američku vojsku u njezinu vrijednost i tako je spasio u zadnji čas.

Novo suočavanje s poviješću?

Tražilica Der Spiegela tjednima je bila na naslovnici portala, a uredništvo je primilo nekoliko tisuća e-mailova čitatelja koji su u evidenciji pronašli članove svojih obitelji.

Neki stručnjaci vjeruju da baze podataka pokreću novu fazu njemačkog "suočavanja s prošlošću" (Vergangenheitsbewältigung). Ovaj put, fokus je na obiteljskom sjećanju i preispitivanju uljepšanih priča koje su se prenosile generacijama.

"Milijuni Nijemaca desetljećima su željeli vjerovati da njihove obitelji nisu bile upletene u nasilje, ratne zločine i ubojstva Židova koje su počinili nacisti. Sada, 80 godina nakon kraja rata, mnogi su ponovno počeli preispitivati tabue i obiteljske legende", rekao je za CNN novinar Der Spiegela koji je radio na projektu.

Mikkel Dack, izvanredni profesor njemačke povijesti na Sveučilištu Rowan u SAD-u, objašnjava da je, unatoč suočavanju s prošlošću na nacionalnoj razini, poput postavljanja spomen-obilježja "Stolpersteine", na individualnoj i obiteljskoj razini toga bilo malo.

"Mnoge njemačke obitelji oslanjale su se na zaštitnu barijeru onoga što se često naziva 'komunikativnim pamćenjem', odnosno na priče koje su usmeno prenosili bake, djedovi i roditelji", rekao je Dack za CNN. "Te su priče često govorile da njihovi preci nisu bili potpuno neokaljani nacizmom." Nastavio je: "Ti narativi izravno su u sukobu s empirijskim podacima koji su sada dostupni."

Ovaj fenomen obrađen je u publicističkoj knjizi iz 2002. godine "Djed nije bio nacist". Sociološka studija istražila je kako se suvremene obitelji sjećaju rata i otkrila oštar raskorak između povijesne stvarnosti i obiteljskog sjećanja.

Dok su mlađe generacije u školi učile o zločinima holokausta, obiteljske priče nastavile su uljepšavati prošlost, prikazujući pretke kao heroje, spasitelje ili žrtve. "U obiteljima je vladala šutnja, prepričavale su se uljepšane priče. Mislim da se to sada, zahvaljujući ovim tražilicama, napokon mijenja", rekao je Dack.

Otpor jačanju krajnje desnice

Dodatni čimbenik je i odlazak posljednje generacije koja je proživjela Treći Reich, čime nacistički zločini iz živog sjećanja prelaze u povijest i formalno obrazovanje. Ta rastuća distanca mlađim generacijama može olakšati odvajanje obiteljskih priča od stvarnosti režima.

Dack vjeruje da sadašnji val suočavanja s poviješću djeluje i kao građanski i institucionalni otpor političkom usponu krajnje desnice. AfD je na prošlogodišnjim nacionalnim izborima osvojio 20,8% glasova, čime je postao druga najveća stranka u njemačkom parlamentu sa 152 zastupnika.

"Javno promicanje ovih članskih kartoteka nosi jasnu institucionalnu poruku, a to je da su demokratske institucije krhke, a radikalizacija postupan proces", ističe Dack.

Falter je, međutim, skeptičan da će ovi razgovori u konačnici poslužiti kao brana protiv krajnje desnice ili njezinih zahtjeva da se Njemačka oslobodi nacističke prošlosti. "Ipak, ovo će ponovno potaknuti ljude na razmišljanje o tome kako je moguće da je među našim precima bilo toliko članova NSDAP-a", zaključio je.