U SVOM osvrtu na nedavnu smrt bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, kolumnist New York Timesa Roger Cohen je, nazivajući ga "autorom uništenja Jugoslavije" negodujući ustvrdio kako će njegova smrt te nedokazana krivnja za života "uzvisiti" imidž Srba kao patničkog naroda.

"Moj je cilj prezentirati istinu, a za to treba vremena" - Miloševićeva je izjava pred haškim sudom, a koja je predstavljala samo uvod u neumornu Miloševićevu rječitost i okolišanje kojima je sud bio izložen gotovo četiri godine, a koje je bivšeg srpskog predsjednika trebalo prikazati kao neshvaćenog čovjeka čija je namjera bila jedino obraniti svoju zemlju, piše kolumnist New York Timesa.

Cohen u daljnjem tekstu, nazivajući Miloševića "autorom uništenja Jugoslavije", piše kako je za Miloševića istina uvijek bila samo "sredstvo" kojim se može manipulirati u širenju njegova mišljenja i moći.

"Hrvati - poistovjećeni sa fašistima u 2. svjetskom ratu, bosanski Muslimani - preimenovani u Turčine pljačkaše iz Otomanskog carstva, Albanci - kojima je Milošević pak dodjelio ulogu agenata čija je misija počiniti "etnički genocid" nad Srbima - svi su oni bili dobar materijal za građenje Miloševićeva mita o patnji srpskoga naroda", nastavlja Cohen.

Kolumnist Miloševićevu metodu naziva nesuptilnom, obrazlažući to činjenicom da je njegova obrana Srba te njegova uzvišena vizija srpske povijesti mogla "proći" samo kod osoba sa duboko uvriježenim mišljenjem da ih je Titova komunistička Jugoslavija lišila njihove zakonite moći.

Jedan od rezultata Miloševićeva viđenja srpskog naroda kao patničkog bila je i uporaba nasilja kojega Cohen opisuje kao "nešto što u Europi nije viđeno još od 1945.", dodavši kako se Milošević kroz 13 godina tijekom kojih je imao moć u svojim rukama, dokazao kao "iznimno okrutan vladar" uvijek spreman na uporabu sile u nizu ratova, počevši od Hrvatske 1991., pa do Kosova 1999. godine.

Kada bi se suočio sa brojnim dokazima vlastite destruktivnosti, Milošević kao da se uvijek pitao "Tko, ja?", piše Cohen dodavši kako je Milošević, "nakon što je uništio sve pokućstvo" pri tome misleći na Jugoslaviju, okrivio sve ostale jer su ustuknuli i ne žele više "sjesti s njim" za isti stol.

U osvrtu se isto tako navodi kako se Milošević nikada nije kolebao u pokušaju da prikaže sebe i srpski narod kao žrtve "muslimanske propagande" i ostalih mračnih sila koje su bile "izvan njegove kontrole",

Isto tako, navodi se i kako je Milošević, koji je sam sebi "glumio" odvjetnika, tijekom suđenja za počinjene zločine protiv čovječanstva te genocid, pozvao na desetke svjedoka u pokušaju da potkrijepi svoj slučaj tvrdnjama kako se nikada niti jedno od ubojstava poznatih kao "etničko čišćenje" nije dogodilo tijekom njegove vladavine.

"Ratovi su grozni i loše se stvari događaju svim ljudima", izjavio je jednom prigodom Milošević, inzistirajući pri tome kako je plan o stvaranju "velike Srbije" te brutalno ubijanje svih nesrba do kojega je uslijed pokušaja provedbe tog plana došlo, bio zapravo "izum" brojnih neprijatelja njegova naroda.

Ovu i brojne druge Miloševićeve izjave kolumnist je prokomentirao izjavom kako Miloševiću "stvarnost ionako nikada nije bila domena koju je preferirao".

Na kraju svog osvrta kolumnist se prisjetio šale koja se nerijetko prepričavala početkom rata u Bosni i Hercegovini, a šala se odnosila na to da je slogan tadašnjeg srpskog ministarstva turizma trebao glasiti "Posjetite Srbiju prije nego ona posjeti vas!", dodavši kako je nakon Miloševićeva odlaska iz Srbije 2000. slogan možda trebao biti promijenjen u sljedeći: " Posjetite Srbiju prije no što u potpunosti nestane!".

B.S.