DUGOVE Uljanik Grupe, zbog jamstava kojima je vlada pomagala to privatno brodogradilište, platit će građani - porezni obveznici, a to je danas priznao i ministar financija Zdravko Marić.

Marić je rekao da su jamstva ''u mnogočemu bezuvjetna'', što u prijevodu znači da ih vjerovnici mogu aktivirati kad god požele i građanima iz džepa, prema njegovoj procjeni, izbiti oko 70 milijuna eura.

Brodogradilišta iz Uljanik Grupe su do sada dobila 12,4 milijarde kuna

U posljednjih 25 godina na brodogradnju je potrošeno preko 30 milijardi kuna javnog novca, od toga na Uljanik Grupu, odnosno brodogradilište Uljanik 3,7 milijardi kuna, a na 3. maj 8,7 milijardi kuna. Sve skupa to je 12,4 milijarde kuna ili, ako uzmemo u obzir da Grupa ima 4300 radnika, oko 2,9 milijuna kuna po radniku. Tako da su ove brojke o kojima Marić priča zapravo sitnica u odnosu na ono što smo platili do sada.

U priču o brodogradilištima i spaljivanju milijardi kuna javnog novca upleteni su svi - od, naravno, politike bez koje to sve ne bi bilo moguće do njihovih uprava i sindikata, a na kraju i radnika koji su posljednjih godina bili suvlasnici brodogradilišta, ali su se pravili kao da ih se situacija u njihovoj kompaniji ne tiče - sve dok stiže plaća.

Uprave dogovarale brodove s gubicima

Upravama brodogradilišta toleriralo se da dogovaraju gradnje brodova na kojima se unaprijed znalo da će biti napravljen gubitak. Da takve poslove dogovara netko u svojoj maloj tvrtki u kojoj je sam vlasnik, već odavno bi završio na sudu i vjerojatno bi ga optužili za izvlačenje ili pranje novca ili nešto slično. No direktorima brodogradilišta to se toleriralo i pravilo se da je sve u redu.

Gianni Rossanda, koji posljednjih pet godina vodi Uljanik, široj javnosti je donedavno bio relativno nepoznat lik. Cijeli radni vijek proveo je u Uljaniku, no njemu se brodogradnja, sudeći prema imovini koju je stekao, znatno više isplatila nego brodogradilištu koje je vodio. Dok Uljanik plovi prema stečaju, Rossanda je uspio priskrbiti vilu, jahtu, dva stana i tri garaže.

>> Gubitaški Uljanik vodi pet godina. Danas ima vilu, jahtu, 2 stana i 3 garaže

Radnike - dioničare nije bilo briga dok je stizala plaća

Radnici Uljanika prije pet-šest godina postali su dioničari kompanije u kojoj rade. Mali dioničari trenutno imaju oko 47 posto dionica, a većim dijelom radi se o radnicima. No radničko dioničarstvo neslavno je propalo kada su pokrenuli štrajk u kompaniji u kojoj su suvlasnici.

Iako čak i u Hrvatskoj nije neuobičajeno i nepoznato da čak i manje grupe dioničara (uspješno), kada nisu zadovoljni radom uprava, pokušavaju utjecati na poslovanje kompanije, traže sazivanje izvanrednih skupština dioničara, traže smjene direktora, dižu tužbe i slično, radnici - dioničari Uljanika pasivno su gledali kako im firma gomila gubitke i propada sve dok nije zakasnila plaća - a onda su je došli tražiti od države.

Šef Štrajkaškog odbora više godina bio u Nadzornom odboru Uljanika

Sindikati koji žive od ''zaštite interesa radnika'' i u ovom su slučaju zakazali. Po običaju su se bavili demagogijom i bacali šuplje fraze, umjesto da su radnicima - dioničarima svojom infrastrukturom pomogli da se organiziraju i kao dioničari zaštite svoja prava. Dovoljno je reći da je Đino Šverko, predsjednik Štrajkaškog odbora Uljanika, ujedno i višegodišnji član Nadzornog odbora te kompanije.