TKO JE ZAPRAVO bio Mladen Šlogar zvani Žila, kakav je život vodio i je li uopće netko, osim njega samog, zna njegovu životnu priču? Iz priča ljudi koji su ga viđali po Zaprešiću, svaka je krajnost u njegovom slučaju moguća.

Dok se Žila policiji predstavio kao samotnjak bez igdje ikoga, oni koji ga znaju iz viđenja tvrde kako je djeci po Zaprešiću dijelio puding, a drugi da bi zatukao rođenu majku, otkriva Jutarnji list. Šlogar je s 47 godina postao beskućnik, a teniski tereni na Savi bili su njegovo posljednje građansko utočište iz kojeg je, nakon otkaza 1995. godine potonuo na "nevidljivo" dno hrvatskog društva, nepostojeću, nebitnu i malo kome poželjnu crnu statistiku.

Dva stana koja je imao, u neboderu u ulici braće Domany na broju osam i Vukovarskoj ulici, prodao je nakon majčine smrti. Stan u Domanyjevoj 8 naslijedio je od majke te je tamo s njom povremeno znao živjeti, a stan u Vukovarskoj zaslužio je tijekom svoje karijere u JNA.

Otkaz zbog glasina da je pedofil

"Jedini bliži kontakt imao sam s njim prije 15-ak godina. Zbog zapuštenih ventila i vodovodnih cijevi u njegovu stanu voda je poplavila stan ispod njegovog. Tada sam imao prilike vidjeti kako živi. Stan je bio u užasnom neredu. Šlogar se nije bunio kad smo mu objasnili da to moramo popraviti", ispričao je Jutarnjem Dragutin Hernar, predstavnik stanara zgrade u Domanyjevoj te je dodao kako nije nikad stekao dojam o njemu kao o incidentnoj osobi.

Kao što je spomenuto, ključni trenutak u njegovom životu zbio se 1995. godine, kad je izgubio posao na sportskim terenima Mladosti. Iako je Zvonimir Hodak bio jedini koji ga je smatrao simpatičnim i s njim znao odigrati koju partiju šaha, neki danas tvrde da je vjerojatno pravi razlog njegovog otkaza glasina o mogućoj pedofiliji, jer je često znao igrati tenis s tinejdžericama.

Kako je na teniskim terenima provodio najviše vremena, jer je tamo imao jedine, kakve-takve, prijatelje, gubitak posla za njega je značio duboku životnu promjenu. Ubrzo nakon tog, navodno je majku izbacio iz stana i ostavio ju na pragu jedne od zagrebačkih bolnica. Kad je nesretna žena umrla, Žila je prodao stan u Domanyjevoj za tadašnjih 90.000 njemačkih maraka i odao se životu na ulici i alkoholu.

Potpuni zaokret i odavanje alkoholu i agresiji

"Počeo je dolaziti prije otprilike dvije godine i svaki put je bio pijan i iznimno bezobrazan. Kad sam ga jednom zamolio da napusti kolodvor jer nigdje ne putuje, on mi je mrtav hladan uzvratio da će me likvidirati s deset metaka. Baš deset", kazao je jedan zaštitar na zagrebačkom kolodvoru, koji je na svojoj koži osjetio promijenjenu narav Šlogara.

Iako je policiji kazao kako nema nigdje nikog, to se ispostavilo kao netočno, no Šlogar ipak, sa svojom rodbinom nije održavao baš nikakve kontakte. Njegova polusestra po majci, Jadranka Jerneić, udana je za prodekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu i profesora psihologije Željka Jerneića, no Šlogar to nije spomenuo kao bitan element u svojem životu.

Polusestra mu udana za prodekana zagrebačkog Filozofskog fakulteta

"Tog čovjeka nismo vidjeli 10 godina. Naravno da smo se šokirali, pa i sami pratimo vijesti i znamo jednako kao i svi ostali građani što se dogodilo. Sad nam se slažu dijelovi mozaika", kazao je Boris Jerneić, sin Šlogarove polusestre, a njegov otac kazao je kako Šlogar od njih nikad nije zatražio nikakvu pomoć, niti su ga oni viđali. "Tragično je to za sve, za Hodakove, za njega i za nas. Sada stručnjaci i psihijatri trebaju reći svoje", zaključio je profesor Željko Jerneić.

Poznanici obitelji Jerneić imaju dvije strane priče o Šlogaru pa tako jedni tvrde da je zlostavljao majku, zbog čega ga je polusestra kanila tužiti, no tužbi se ispriječila smrt njihove majke pa je od nje odustala. Drugi tvrde kako neke stvari koje mu se pripisuju, jednostavno nisu spojive s tim čovjekom, jer dok je bio povučeni čudak te imao strahove, teškoće u komunikaciji i psihičke probleme, on nikad nije bio agresivan.

Dvije strane priče

"Molio me nekoliko puta da mu dam nešto hrane, pa bih se ja smilovala i dala mu. Osim po pristojnosti, zapamtila sam ga po tome i po kapuljači koju je stalno nosio. Mislim da je čak znao spavati i ispred pekare u centru", rekla je Jutarnjem prodavačica lokalne pečenjare u Brdovcu. Jedan od Zaprešićana prisjetio ga se te kazao kako je djeci znao dijeliti čokoladne pudinge, za koje vjeruje da ih je nabavljao u studentskoj menzi, jer je imao iksicu, a dodao je kako nije bio prljav, već da se svakodnevno kladio u Super Sportu.

No ipak, Šlogar je posljednje dvije godine živio kao potpuni beskućnik te je skupljao pet ambalažu i preprodavao cigarete, kako bi zaradio koju kunu. Spavao je gdje je stigao, a hranio se u pučkoj kuhinji. Kakva li ironije, da čovjek mučkim ubojstvom dobije zatvorski krov nad glavom, krevet i hranu, a da se društvo, koje ga je djelomice i vlastitom krivnjom dovelo do ruba, sada samo može zgražati nad ovom, u svakom slučaju, višestrukom tragedijom.

K.S.
Foto: Pixsell