Maknimo ih jednom za svagda, ovo je smiješno
Foto: Index/FaH
POSTOJI trenutak u sportu kada utakmice iz različitih motiva poprime groteskan tijek, a publika počne nemilosrdno izrugivati aktere s poklikom "Ovooò je smiješno". To otprilike znači da igrači nemaju pojma, rezultat je brutalno ponižavajući ili jednostavno navijači žele da protivnici dugo pamte iskazanu "bruku i sramotu" od igre, pa pokaznu zamjenicu "ovo" rastežu i muče k’o vrag grješnu dušu.
U normalnim okolnostima, svi akteri utakmice jedva bi čekali pobjeći s terena, istrpjeli bi ružnu gestu oružara koji bi im prljavu robu bacio pod nos, odslušali bukvicu trenera te odgurnuli novinara s neugodnim pitanjima.
Jedino u hrvatskom Saboru od osobnog kukavičluka i neznanja rade herojski čin. Bacila je mobitel niz rijeku.
Nemate veze s pameću
U jednom trenutku, ali samo u tom izoliranom trenutku nade, učinilo mi se da se Hrvatska sa svjetonazorskih posvetila ključnim, egzistencijalnim pitanjima. Dogodio se Marš za znanost, prvomajski skup anarholiberala povodom zaštite ljudskih i radničkih prava, čak je i ljevica velikog dupeta pokušala obraniti svoje društvene pozicije nudeći nepotreban politički alibi stvaralaštvu Olivera Frljića. No, samo su izazvali demone desnice i preselili ih u hrvatski Sabor.
U trenutku kad starice kao bijelo roblje prose po hrvatskim zabitima, policija para čizmama utrobe pijancima zbog prometnog prekršaja, na deseci tisuća strepe nad vlastitom egzistencijom, poznatom umjetniku prijete odrubljivanjem glave, a nekolicini vodećih pera hrvatskog novinarstva nude egzodus i bolnu muku, hrvatski Sabor raspravlja jesu ili nisu, dvojbe li nemoguće, odgovorni za nastali društveni kaos?!
Dajte da ne duljimo priču u glupi nedogled.
Znali su, a srali su
Monster tajkun Ivica Todorić godinama je raspolagao povlaštenim položajem pri svim ključnim državnim institucijama od HNB-a do hrvatske Vlade, tu nema dvojbe. Premrežen, s privilegiranim informacijama imao je neposrednu podršku u prethodnim vladama i ministru financija Zdravku Mariću.
HDZ, na čelu s premijerom Plenkovićem, sve je vrijeme sve znao. Ajmo se ne lagati više: znali su bitni državni dužnosnici, znali su u DORH-u, potkupljeni urednici i novinari, znali su svi sa zrnom soli u glavi da je riječ o igri u kojoj je pobjednik poznat.
Čak su znali i tko zateže šarafe koje drže nebo. Znali su, a srali su.
I tu se sad pojavljuje ključna interventna varijabla, mali, "politički zaostali" iz dalmatinskog zaleđa koji "kurca ne kuži", a zapravo diktira ritam hrvatske političke scene.
Most je doista rijedak politički fenomen, podsjeća me na vječno neuspješnog samoubojicu iz stripa Alan Ford. Petrov, Božo Petrov.
Pisat ću vrlo jednostavnim jezikom, tako je najbolje za sve neznalice na koje računa konzervativna desnica. Trenutno Most i HDZ vode bitku u Saboru oko smjene ministra financija Zdravka Marića. Pitanje je jednostavno: Je li Marić ili nije pogodovao svojim odlukama Agrokoru i Todoriću te mu osigurao nezaslužne drżavne dotacije, blagi porezni nadzor i privilegirane informacije? Pretpostavljeni politički grijeh je velik. Ukoliko jest, zbogom rodijače, Most izlazi kao pobjednik, a HDZ kao opetovani korupcionaški bastard iz te afere.
Most je vjerodostojan koliko i HDZ
No, predsjednik Mosta Božo Petrov i cijela ta "Grmoja ekipa " davno prije su sve znali o porijeklu kapitala u Agrokoru, državnom pogodovanju i nedostatku poreznog nadzora. Zašto sad glume gljive i ponašaju se kao moralni nadmoćni kad su jednako ili čak gori zbog licemjerja od političke elite od koje se naglo distanciraju? Vjerodostojni su koliko i HDZ.
Mislim, smiješno je kad "čovjek za sva vremena" poput Gordana Jandrokovića – Njonje za ekipu iz Mosta odjednom u maniri Ivice Račana tvrdi da su "opasna skupina ljudi", a samo malčice je ozbiljnije kad ex predsjednik SDP-a Zoran Milanović tvrdi da je "riječ o skupini beskrupuloznih karijerista i blefera". Čak i siva politička eminencija Mosta Ivica Relković – iritantno samodopadan, ali točan lik u procjenama - tvrdi da je "Most dugoročno počinio političko samoubojstvo".
No, veći je problem da se s ostankom ministra financija Zdravka Marića ili s Mostom kao partnerom u vlasti, na żalost, ništa ne mijenja. Jebeš Most i Marića, oni su takvi kakvi jesu i nikad se neće strukturalno promijeniti.
Maknimo ih jednom za svagda
Poanta jest u činjenici da smo danas raspravljali o privatnoj tvrtki koja je dužna milijarde eura i prijeti potopiti hrvatsko gospodarstvo, "gazdinom malom" koji mu je namještao porezni nadzor i državne kredite, o potencijalnoj četvrtoj vladi u tri godine i nesposobnim protagonistima politike koja nas vuku egzistencijalnom dnu. Isključivo su brinuli o svojim interesima. Maknimo ih jednom za svagda, dosta je tog ljudskog poniženja.
U međuvremenu nas drže u neznanju, porezno maltretiraju i podcjenjuju inteligenciju. Dok predsjednik Sabora Božo Petrov drvi oko dnevnog reda Sabora, obitelji ostaju bez doma, djeca im se drogiraju od nonine mirovine i trule zbog jointa u državnim kazamatima, radničke očeve proganjaju pravovjerne ustaše, a majke skupljaju novac od žita kako bi posrnuloj kćeri omogućili novo djevičanstvo u privatnoj klinici.
Hrvatska se samougušila, HDZ je posadio drvo, a Most dodao konopac. Svi ostali aplaudiraju bez tona, za nešto više nema se muda. Možete li se složiti s tim ishodom?