Kosor kao Churchill: Krv, znoj i suze. A gdje je spas?
Foto: Goran Mehkek / Cropix
JADRANKA Kosor željela je biti Winston Churchill. Govoreći ove jeseni o "dubokim, teškim i bolnim rezovima" u proračunu, pripremala nas je na krv, znoj i suze. No, sada kad je proračun usvojen, napokon se otkrilo što je u njemu zapravo najbolnije. To što nikakvi bolni rezovi nisu provedeni. A patnja se svejedno nastavlja.
Rezova nema, a svejedno boli
I dalje ćemo krvariti, znojiti se i plakati, ali bez imalo - ili vrlo malo - nade u spas. I dalje je deficit ogroman, i dalje rastu rashodi i kamate na zaduženja, rastu čak i socijalna davanja, kao što raste i broj nezaposlenih. Ali nema veze, dobivat će naknadu iz Kosoričina proračuna. Vlada je najavljivala "teške, ali neizbježne odluke", a od svega je ostao neizbježan zaključak da je sve praktički ostalo isto. Gdje su nestale teške odluke? Bolni rezovi? Temelji za budućnost? Gdje su reforme?
Ovo je proračun Jadranke Kosor. To se i vidi
Ako je prošle jeseni Kosor još imala opravdanje da mora pokrpati Sanaderov proračun, sada opravdanja nema. Ovo je proračun Jadranke Kosor. To je proračun kojim se kupuje socijalni mir. To je proračun kojim se daju lažne nade. Stvara privid da su stvari pod kontrolom. Jednom rukom začepljuju pukotine na brani, a drugom drže palčeve u nadi da se situacija popravi sama od sebe. Ako prođe, prođe. Ako ne: "Imat ćemo deset rebalansa ako treba".
Nema kod premijerke loših vijesti. Nema bolova i patnje. Nema rezova. Jer ako ima svega toga, onda nema Jadranke Kosor. "Uz sve uštede nastojimo i dalje maksimalno čuvati najosjetljivije skupine u hrvatskom društvu". I to je to.
Iz socijalne države u državu socijalnih slučajeva
Kriza galopira, 500 ljudi svakoga dana ostane bez posla, ali nema razloga za suze. Brižna država osigurat će sredstva iz proračuna za "socijalno najosjetljivije". A njih je svakoga dana sve više i više i više i više. Sve dok se Hrvatska iz socijalne države ne pretvori u državu socijalnih slučajeva.
Kad ovakav proračun ne bi bio sasvim uobičajen za HDZ - a naročito za Jadranku Kosor - moglo bi se zaključiti da je on zapravo dio priprema za prijevremene izbore. Ali opet, HDZ se uvijek priprema za izbore. I stalno kupuje socijalni mir. Svoj politički opstanak HDZ temelji na korisnicima proračuna, a ne na onima koji ga pune. A s obzirom da je onih prvih sve više, računica baš i nije promašena. Kao što je - u realnom svijetu - promašen ovaj proračun.
Što nas tješi? Malo toga
Međutim, u svijetu HDZ-a i Jadranke Kosor takav proračun sigurno ima svoju svrhu. Jer, kad se malo bolje pogleda, jedino je proračun u ovim okolnostima "manje-više zadan". Sve ostalo oscilira: BDP pada, nezaposlenost raste, vanjski dug raste, prihodi od PDV-a padaju, životni standard pada, izdvajanja za mirovine rastu, kamate na dug rastu.
I što nas onda tješi? Kad Kosor za pompozna obećanja o reformi javne uprave govori da "treba napraviti programe i vidjeti kako i na koji način" preraspodijeliti ljude. Kad o burno najavljivanom ukidanju jedinica lokalne uprave kaže da je "dala napraviti veliko istraživanje" o tome na koji način funkcioniraju općine. A naročito kad najavljuje mjere za rasterećenje gospodarstva pa onda veli da "najprije treba napraviti dobre analize, pa onda donijeti dobre odluke".
Analize, pa još dobre. Odluke, pa još dobre. To od HDZ-a nećemo tako brzo dočekati. Dočekat ćemo samo krv, znoj i suze. I ništa više.