Foto: Index/HRT

NAZIV "republika" dolazi od latinskog – res publica, opća stvar, opće dobro. Svi nositelji dužnosti u republici moraju znati i ponašati se temeljem te odrednice – obavljanje općeg dobra. Njihov posao je naša dobrobit. Dodatno, za razliku od monarhija, u republici, kao to lijepo kaže Ustav Republike Hrvatske "vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu". Ne postoje i ne smiju postojati nikakvi nositelji vlasti koji su iznad ili izvan naroda.

>> Kolinda se jako zabrinula: Na fakultetu se raspituju o mojim ocjenama

>> VJEROVALI ILI NE Kolindin posjet Americi proglašen je državnom tajnom

>> Kolinda kaže da njezin posjet SAD-u nije državna tajna, ali je tajna gdje je bila i što je radila

I onda kada Kolinda svoja čudna novogodišnja putovanja u Ameriku proglašava tajnom, glumeći nekakvog monarha, kraljicu, princezu ili druga Tita – krši se to osnovno pravilo čemu i zašto služi obavljanje javnih dužnosti. Jer, u republici, u demokraciji – mi narod smo gazde, a oni koji obnašaju javne dužnosti naši zaposlenici. I ako se traže podaci što je predsjednica radila već dvaput u Americi – onda se ti podaci moraju dati, osim ako je predsjednica putovala privatno na vlastiti trošak, a nije. No, i u tom slučaju može se postaviti pitanje troška osiguranja, jer netko na takvoj funkciji treba uvijek biti obziran da i privatno ne košta previše porezne obveznike.

Stvar je jasna – mi plaćamo porez, mi imamo pravo znati. Za njezin put u Ameriku prije godinu dana niti se ne zna što se predsjednica radila sve dane. Ona je iz Zagreba o trošku proračuna pravdajući ga službenom posjetom SAD-u otišla 29. prosinca 2015., a posjet SAD-u počeo je šest dana kasnije, točnije 4. siječnja 2016. godine. Ako ste zaboravili na tu aferu, evo podsjetnika.

O ovom drugom putu barem znamo da se, eto, slikala ispred ograde Bijele kuće i da je hvatala poneke dežurne američke političare (i sve to nakon što se u medijima povela priča o njenom putovanju). A onda je sve proglašeno, ni manje ni više, nego - tajnim.

Svatko od nas ima obvezu ispuniti putni nalog

Postoje sigurnosne procjene oko puta državnog poglavara ili kakve druge štićene osobe koje su tajne – primjerice, ruta kojom se kreće kolona automobila ne mora biti nigdje objavljena i to je sasvim razumljivo i logično. Razumljivo je i da se neće unaprijed objaviti da li se štićena osoba vozi u običnom ili blindiranom automobilu. Sasvim je razumljivo da nećemo ni znati, posebno unaprijed, da li su sigurnosne mjere pojačane jer postoji neka prijetnja.

No, ako državni dužnosnik ide na put – onda protokol tog putovanja ima biti javan. Kao birači i građani želimo znati da li se našao s desnim, liberalnim ili lijevim političarima – jer dužnosnik, posebno državni poglavar predstavlja državu. I želimo i trebamo znati kakva je državna politika i koji je pravac te konkretne politike.

Nadalje, Kolinda, kao i svaki radnik treba za službeni put imati putni nalog i nakon puta napisati izvješće o službenom putovanju. A kako je u pitanju naš novac, ako putuje službeno, imamo pravo tražiti i dobiti taj nalog i izvješće. Tu ionako više nema što biti tajno – put je obavljen, prijevozne rute su davno pređene, hoteli su plaćeni. Bilo kakva sigurnosna informacija, primjerice hotel ili čak broj sobe je tu već davno sigurnosno zastarjela.

Uostalom i za američkog predsjednika se zna u dolar koliko košta njegovo putovanje, pa zna biti i kritika ako često ide na odmor ili izlete – jer svaki sat leta prilagođenog Boeinga košta prilično. U krajnju ruku, i sada se već Amerikanci pitaju zašto Melanija Trump ne živi u Bijeloj kući, već u New Yorku, ne jer misle da predsjednički par mora spavati u istoj sobi – već zato što posebno osiguranje prve dame u sigurnosno složenom New Yorku košta američke porezne obveznike.

Kao nekad Tito na Galebu

Kolinda, makar je makla Titovu bistu, ponaša se kao da želi biti upravo kao Tito kada je nekada putovao brodom Galeb – narod dobiva samo uređene i uglađene fotopise Filmskih novosti, a detalje tipa koliko cijeli cirkus državne jahte i pratećeg broda nitko nije smio znati. Uz to, osim nadležnih tijela, nitko nije smio znati kako se koristi preskupa igračka – Titov predsjednički Douglas DC-6 (inače predivan avion – danas je potpuno restauriran i kruna kolekcije Flying Bullsa), koji je uredno svakih nekoliko dana donosio novine iz Jugoslavije, kako bi Tito i ostali na brodu znali što se u domovini piše.

Takav kontrolirani, strogo cenzurirani i samo dijelom javni način putovanja – nešto je što smo imali u doba socijalizma i nešto je što danas imaju režimi da se tako izrazimo ograničene demokracije. Ovim činjenjem svog puta tajnim, Kolinda samo pokazuje da unatoč tome što se makla Titovu bistu, titoizam, kao oblik vladanja ustavnog monarha kojemu nitko ne smije postavljati pitanja kakva ne želi, opstaje i živi.

Nagla i naknadna odluka nekakvog "Savjetničkog vijeće predsjednice", uz visoko autoritativno pozivanje na MUP i sustav pristupa klasificiranim podacima – govori samo jednu stvar: predsjednica je ostala bez argumenata, novinarska pitanja je nerviraju, ljuti je kako eto cijeli narod nije sretan njenim naslikavanjem ispred tarabe Bijele kuće i još pokazuje nadmeni stav u kojem je ona "iznad", u kojem poput Tita, ili poput kakve kraljice ili princeze za svoj rad ne mora polagati račune narodu.

A tu teško i potpuno griješi. U ovoj zemlji, po njenom ustavnom uređenju nositelji dužnosti su tu kako bi služili nama, a ne kako bi skrivali kako troše naš novac. Što se konkretnih putovanja u SAD tiče, kako se nešto može klasificirati, proglasiti tajnim, tako se može i deklasificirati. Kad-tad Kolinda će uz suzicu otići s Pantovčaka, a njeni putni nalozi će postati javnim. I onda će se priča o njoj pretvoriti u vic, kako se uostalom pretvorila i priča o njenim prethodnicima – Stipi Mesiću i sjećate se onog nepostojećeg, Ive Josipovića. Tuđmana ne spominjemo – on je ipak bio klasa više.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.