NAKON što ga je Irački visoki sud u nedjelju proglasio krivim za zločine protiv čovječnosti i osudio ga na smrt vješanjem (iako je bivši irački predsjednik početkom godine pred sudom izjavio da bi, ukoliko bude osuđen, radije da ga se strelja nego objesi), bivšeg iračkog diktatora Sadama Huseina i dalje očekuje dugotrajan sudski proces.

Naime, kako pretpostavljaju mediji, ali i čelnici nekih europskih zemalja, Husein još dugo vremena neće osjetiti smrtonosnu omču oko vrata.

Kako javlja Reuters, ono što slijedi nakon Huseinove osude, je žalba koju će njegov odvjetnički tim uputiti Iračkom visokom sudu, a čija bi odluka koncem događaja vrlo lako mogla izmijeniti presudu. Prema nekim sudskim izvještajima, ako se presuda ne promijeni, Sadam Husein mogao bi biti pogubljen iduće godine.

Sadam, koji je svojim odvjetnicima kazao kako se ne boji smrti, u idući utorak trebao bi se pojaviti na rutinskom saslušanju na svom drugom suđenju - za genocid nad Kurdima 1988. godine. U međuvremenu, Sadam je pod nadzorom američke vojske u kompleksu Camp Cropper u blizini bagdadskog aerodroma.

Ukoliko Huseinova žalba na presudu, a koja bi trebala biti predana u narednih deset dana, propadne, Predsjedničko vijeće, a čiji je potpredsjednik istaknuti šiijitski političar koji se tijekom vladavine Sadama Huseina zalagao za nasilni otpor njegovu režimu, mora ratificirati odluku o smrtnoj kazni.

Iako pravila nalažu da smrtna kazna treba biti sprovedena u roku od 30 dana od dana kada je konačna presuda donesena, neki su stručnjaci podijeljena mišljena u vezi toga počinje li taj rok istjecati od dana kada Žalbeno vijeće zaključi slučaj, ili kada Predsjedničko vijeće ratificira smrtnu presudu.

Jedno od pitanja kojim se mnogi mediji bave je i to što će se dogoditi sa Huseinovim tijelom nakon njegova pogubljenja. Prema kaznenom zakonu, njegovo tijelo trebalo bi biti predano njegovim rođacima, ukoliko ga isti zatraže. U drugom slučaju, zatvorske vlasti će ga pokopati bez ikakve ceremonije.

Kada su Huseinovi sinovi, Uday i Qusay ubijeni od strane američkih vojnika 2003. godine, njihova su tijela snimljena i snimka je kasnije pokazana novinarima kako bi se uvjerilo Iračane da su doista mrtvi.

Sadamovi rođaci njihova su tijela kasnije pokopali u njegovu rodnu selu Awja u blizini Tikrita, 175 kilometara sjeverno od Bagdada.

Različite reakcije na Sadamovu presudu

Vezano za Sadamovu presudu oglasio se i američki predsjednik George W. Bush nazvavši istu "prekretnicom" za Iračane, odnosno njihove napore da "vladavinu tiranina zamijene za vladavinu zakona".

Irački je predsjednik Nouri Maliki pozdravio presudu Sadamu Huseinu kao nešto pozitivno, nazvavši istu "osudom cijelog jednog mračnog razdoblja".

Maliki također dodaje kako je Husein kriminalac koji je zaslužio kaznu koju je dobio. 

Iz EU se ne slažu sa smrtnom presudom, kao uostalom ni u Vatikanu koji se pridružio nekoliko organizacija za ljudska prava koje zahtijevaju poništenje kazne pogubljenjem nazivajući istu osvetom tipa "oko za oko, zub za zub".

Sadamova je presuda, nedugo nakon što je objavljena, izazvala različite reakcije u Iraku - dok se u Bagdadu slavilo, u Tikritu u blizini kojega se nalazi Sadamovo rodno selo, ulice su preplavili prosvjednici.

Osude ostalih suoptuženika Sadama Huseina

Presuda ni za neke od Sadamovih suoptuženika nisu bile puno blaže: Sadamov polubrat Barzan Ibrahim al-Tikriti također je osuđen na smrtnu kaznu, kao i drugi suoptuženi - Awad Hamed al-Bandar.

Na izdržavanje doživotne kazne u zatvoru osuđen je bivši irački podpredsjednik Taha Yassin Ramadan, dok je visoki dužnosnik bivše Sadamove stranke Baas, Abdullah Rawed Mizher, osuđen na 15 godina zatvora. Od osmorice optuženika, jedino je Mohammed Azawi Ali, niži dužnosnik bivše Sadamove stranke Baas oslobođen.

Suđenje su mnogi okarakterizirali kao nepravedno, među ostalima i Huseinov odvjetnički tim koji je vladu optužio da je "imala svoje prste u suđenju", a isto mišljenje dijeli i američka organizacija za ljudska prava Human Rights Watch (HRW).

Iz irskog ministarstva vanjskih poslova pozdravili su kraj ovog dugačkog suđenja, no napominju kako se i dalje protive smrtnoj kazni - kako su to činili i ranije.

Malcolm Smart, direktor Amnesty Internationala za Srednji Istok i Sjevernu Afriku kaže kako žali zbog smrtne presude bivšem iračkom predsjedniku. Za suđenje, kako izjavljuje, ne smatra da je bilo pošteno, uz obrazloženje da je sud bio pristran te da tijekom suđenja nisu bile podnesene odgovarajuće kaznene mjere kako bi se zaštitio Sadamov odvjetnički tim, kao i njegovi svjedoci.

B.S.