Tekst: I. Ćimić
Foto: Danijel Soldo (Cropix)

JADRANKA KOSOR zvala ga je "porezom solidarnosti", Andrija Hebrang preimenovao ga je u "domoljubni porez", birokrati u uredima zvali su ga "posebni porez", dok se među uljuđenim zastupnicima uvriježio naziv "krizni namet", ali za narod uvijek je bilo isto: to je harač! HDZ je pozivao na žrtvu, a na kraju je ispalo kako žrtvovanje novčanika nije bilo dovoljno da spasi Hrvatsku.

Žrtvovali se samo "mali Hrvati"

Uostalom, žrtva i nije mogla uroditi plodom jer su se naposljetku žrtvovali samo "mali Hrvati", a sve druge strukturalne promjene, reforme, bolni rezovi i promjene glomaznog birokratskog državnog aparata netragom su nestali s liste obećanja Jadranke Kosor. Točnije, ta obećanja preselila su se zapravo u PowerPoint bez jasnih rokova.

Rezultat jednogodišnjeg žrtvovanja za boljitak Hrvatske danas je porazan. Manjak u proračunu dosegao je u prvoj polovici godine 90 posto ukupne planirane vrijednosti, Ministarstvo financija i premijerka Kosor neposredno su priznali kako su u opasnosti mirovine za rujan, BDP će pasti više od očekivanog, a javno su zavapili da nemaju novac ni za referendum, a kamoli za eventualne izvanredne izbore.

Potpuni krah države u kojem jedino Šuker vidi svjetlo na kraju tunela (valjda vlak koji će nas pregaziti?). Tako je slaba utjeha da "mali harač" od jučer više ne postoji. Službeno je upokojen kada je objavljeno da su izmjenama Zakona o posebnom porezu sve isplate plaća, mirovina i drugih primitaka većih od 3.000 kuna, a manjih ili jednakih 6.000 kuna od 1. srpnja oslobođene plaćanja kriznog poreza od dva posto. Ukidanje više stope kriznog poreza na primanja veća od 6.000 kuna od četiri posto očekuje se početkom studenoga ove godine.

Uzeli nam 2,2 mil. kuna i dodatno nas zadužili za 4 milijarde eura

Građani su u godinu dana nepovratno kreditirali državni aparat za više od 2,2 milijarde kuna. Naime, u prvih šest mjeseci u državnu blagajnu izravno iz novčanika Hrvata slilo se 1,265 milijardi kuna za spas Hrvatske, dok se prošle godine skupilo 1,057 milijardi. Za Kosor i rastrošnog Šukera to nije bilo dovoljno. Naime, kada se ovom podatku doda i onaj službeni da nas je Kosor u samo godinu dana dodatno zadužila za 4 milijarde eura, jer je ukupni vanjski dug porastao sa 40 milijardi za 44 milijarde, valjalo bi nam se dobro uhvatiti za glavu.

Još u veljači ove godine postalo je itekako jasno na temelju službenih podataka kako neumitno tonemo. Tada su statistički podaci pokazali da se proračun u siječnju ove godine punio za 3,6 posto slabije nego u istom razdoblju prošle godine, i to s haračem i PDV-om kojih prije godinu dana nije ni bilo. U isto vrijeme službena statistika pokazivala je kako je državni aparat trošio  9,1 posto više nego u istom razdoblju prošle godine unatoč tome što nas ministri non-stop informiraju kako štede i više nego što mogu.

Upozorenja iz siječnja gluhom Šukeru

Šuker je tada izvlačio spin iz rukava koji danas zvuči jednako smiješno kao sinoćnji napad na Vesnu Pusić. On je tada u veljači trezveno objašnjavao da je "zadnji mjeseca siječnja bio nedjelja, određeni dio prihoda u proračun je uplaćen 1. veljače", pa da je zato statistika neumitno pokazala minus! No već je tada i rijetkim optimistima postalo jasno - Hrvatska tone.

Danas nije nimalo čudno da je Kosor prihvatila referendum za koji je rekla da bi koštao deset puta više od stvarne cijene. Zašto? Pa zato što ne mogu priznati da su pogriješili, ne samo u svojim gospodarskim programima koji nisu pokrenuli ni njih same, nego u procjeni da im ne treba rebalans. A treba. I to hitan.

Umjesto da Kosor prizna grešku, nonšalanto je prihvatila referendum te najavila rebalans kako bi ga mogla platiti, kao i "štete od poplave". Možemo se samo nadati kako nas u tom rebalansu opet neće iznenaditi nekakvim novim haračem, jer potpuno je jasno da Kosor ne želi i ne zna rezati državni, a ni vladajući politički aparat.  

Ostali u foteljama godinu duže

Na kraju nimalo utješno danas ne zvuči da su mnogi kritičari upozoravali kako sam harač neće biti dovoljan za izlazak Hrvatske iz krize, već da su potrebne korjenite promjene koje do danas nismo dočekali.

Harač je, nažalost, na kraju jedino i isključivo poslužio da HDZ-ov državni aparat preživi još jednu godinu na vlasti. I to je to. Ni više ni manje.