Foto: Davor Pongračić / Cropix

ANDRIJA HEBRANG smislio je novu optužbu za Ivu Sanadera: skretanje ulijevo. "Sanader je", kaže on, "volio skretati ulijevo što nije bilo dobro za HDZ i što nam je u konačnici i uzelo dobar dio birača".

I zamislite užasa, Hebrang je u pravu. To Sanaderovo skretanje ulijevo doista nije bilo dobro. Ali ne za HDZ.

Jer Sanader je takvim skretanjem dvaput zaredom dobio izbore, osigurao osam godina vladavine, kupio je vjernost koalicijskih partnera i naklonost medija, dobio podršku europskih birokrata, izgurao ljevicu... Sve to zaista nije bilo dobro. Ali za zemlju koja se našla u HDZ-ovim kandžama.

"Messi, Ivo, Messi"

Stoga, prigovarati Sanaderu da je ljevičarenjem pobijedio na izborima i održao HDZ osam godina na vlasti, isto je kao prigovarati Leu Messiju što je u osam utakmica zaredom zabio osam golova lijevom nogom. Pa što nije makar jedan desnom, nama za dušu?

I usput, odakle Hebrangu pomisao da je to "očijukanje s ljevicom" uzelo HDZ-u dobar dio birača? Ako je doista izgubio birače - o čemu se isto može raspravljati - onda se to dogodilo zbog neviđene pljačke i gospodarske propasti. No čak i sada, nakon što je otvorio ogranak u Remetincu, HDZ u anketama podrška ne pada ispod 20 posto. Premda bi po svim pravilima trebala biti na čistoj nuli.

Sanader svirao po željama

Sanader nije radio ništa drugo, već samo gradio na tih 20 posto. Bila je to prokušana formula: u kampanji je uz pomoć Hebranga, Šeksa i drugova govorio ono što je od njega očekivalo njegovo biračko tijelo (vjeronauk, dijaspora, crvena opasnost, domovina...), a na vlasti ono što su od njega očekivali javnost, novinari, europski birokrati, pa i poneki koalicijski partner (suradnja sa Srbima, odricanje od ustaštva, pacificiranje desnice, liberalizam, sloboda medija...). Radio je ono što se očekuje od šlager-pjevača: pjevao je po željama.

Kao takav, ni u jednome nije bio autentičan. I jedno i drugo koristio je samo kao paravan za osobni probitak i sustavno pljačkanje države. Ideologija s time nije imala nikakve veze. Ona je bila puko sredstvo: za dolazak na vlast, ostanak na vlasti i za prikrivanje tragova krađe, korupcije, nesposobnosti...

Gdje su čisti desničarski ideali?

O tome bi Hebrang možda trebao razmisliti. I Vladimir Šeks, koji sada spaljuje svaki trag povezanosti sa Sanaderom. Mogla bi o tome razmisliti i Jadranka Kosor koja se u osvit kampanje besramno ulizuje famoznim osnivačima HDZ-a.

A mogli bi i ti čuvari "Svetog Graala" razmisliti o tome zašto su šutjeli: ne samo kad je Sanader dobivao izbore "očijukajući s ljevicom", nego kad je koristio stranku za pljačku i bahaćenje. Gdje su onda bili njihovi čisti desničarski ideali?

Zastava pokriva sve

Zanimljivo je kako Hebranga ne smeta činjenica da je stranka ogrezla u korupciju i kriminal. Njega smeta to što je "HDZ prešao preko činjenice da na inauguraciji predsjednika ili na zadnjem mimohodu u Vukovaru na pozornicama nema hrvatske zastave".

Zvuči suludo, ali je sasvim logično. Ispod zastave je sve bilo dozvoljeno i njome se sve pokrivalo. Dok su jedni mahali zastavom, drugi su nosili lovu u torbama. Tko je vidio, dobio je. Tko nije, neka zauvijek šuti.

"Razmisli, sjeti se"

Uostalom, to je oduvijek bila tajna HDZ-ova desničarenja. Kad se Kosor i Hebrang danas, zajedno s Đurom Pericom, zaklinju za povratak tekovinama Franje Tuđmana, neka "razmisle i sjete se" tih slavnih devedesetih.

Neka se sjete vremena kad se na fronti vodio oslobodilački rat, a iza linija rat za pljačku imovine. Kad je narod pjevao o domovini, a HDZ-ovci je uništavali. Kad se desna ruka držala na srcu, a lijevom se grabilo u džepove. Da, ima Hebrang pravo, bili su to "dani ponosa i slave".

Da nam je barem danas više te "poštene desnice". One koja nosi zastave na fešte, koalira s ustašofilima, huška protiv manjina, proganja novinare i guši medije, zatvara put prema Europi, zabranjuje pobačaj i onemogućava medicinski potpomognutu oplodnju. I kako bi to Hebrang otprilike rekao, "očijuka s istinom". E kad bi barem HDZ opet krenuo tim putem. I napokon sišao s vlasti.

S ideologijom fleksibilno

Na općenarodnu žalost, Ivo Sanader je vrlo dobro znao da se prema ideologiji treba odnositi fleksibilno. Znao je da desnicu valja usisati. I znao je da se ljevici valjda dodvoriti jer se time kupuje amnestija od svih grijeha. A sada nema sumnje da će to isto znati učiniti i Jadranka Kosor.

Na terenu će mobilizirati svoje birače, a u javnosti se pokušati ogrebati za ostatak. Ujutro će govoriti o Europi, a navečer grmiti o Tuđmanu. U Zagrebu će propagirali liberalizam, a u provinciji konzervativizam. Na Markovu trgu će gledati u 21. stoljeće, a "u šumi" se vraćati u devedesete. Ili četrdesete, ovisno o željama publike. 

Jer HDZ je bio i ostao pokret. Da nije, ne bi ga više bilo. Baš kao ni Andrije Hebranga.  A to je iz ove perspektive, već zaista ozbiljna optužba protiv Sanadera.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje