SAD BI VALJDA sve trebalo biti u redu. Premijer Sanader zakleo nam se slobodu, šefovi policije javno su se ispričali, cigarete neće jako poskupjeti, plaće bi trebale porasti, a Nadan Vidošević otpočeo je kampanju za predsjednika Republike raskošnim domjenkom i darovima na račun Hrvatske gospodarske komore.

I svi bismo trebali biti sretni i zadovoljni. Sanader je konačno izgovorio ono što se od njega očekivalo, policija je poželjela da se sve ovo nije dogodilo, Vlada nam opet ispunjava želje odustajući od "krađe Božića" i preskupih cigareta. U samo jednom danu svi su se, od premijera, preko ministara do ravnatelja policije, ustrčali kako bi ugasili razbuktali požar javnog nezadovoljstva. Ali kad se bolje pogleda, možda im posao i nije tako težak. Za gašenje tog navodno raširenog požara trebat će im samo kantice za zalijevanje cvijeća. I to one s malim rupicama.

Ovom narodu ne treba puno da voli svoje političke lidere

Jer, uslijed cijele ove strke oko navodne krađe Božića, gušenja slobode govora, političke samovolje i policijske represije, HDZ je u ispitivanjima javnog mnijenja gotovo izjednačen sa SDP-om - pardon, zaostaje punih 0,3 posto. Iako se Sanadera pribija na stup srama i ankete otkrivaju kako ga ne voli 47 posto hrvatskih građana, puno je šokantnija činjenica da ga voli čak - 46 posto. Politički rejting skočio mu je u odnosu na prethodna dva mjeseca. Nekad je ljude bilo sram priznati anketarima da podržavaju vladajuću stranku i njezina predsjednika. Ta vremena očito su prošlost. Što gore, to bolje. Za Sanadera, naravno.

O kakvom je onda nezadovoljstvu riječ? Očito virtualnom, kao što je i njegovo žarište na jednako virtualnom internetu. Možda taj Andrija Hebrang i nije toliko zabrazdio kad je u Saboru tvrdio da možda pet tisuća Facebook građana ne voli Sanadera, ali ga zato 4.426,000 voli. Nije baš toliko, ali nije ni puno manje.

Po svemu sudeći, ovom narodu ne treba puno da voli svoje političke lidere. Eto, Sanader sada poručuje kako nije imao pojma da policija danima hapsi građane koji pozivaju na prosvjede ili ismijavaju njegov lik i (ne)djelo. Iako je prvo podržavao njihovo uhićenje zbog kukastih križeva, sada govori da su uhićenja nedopustiva i da on zapravo nije imao pojma da se hapse ljudi koji lijepe plakate. Kao da smo u vremenskoj kapsuli.

Bravo premijeru. Zločesta policija!

Ljudi su govorili i kako Tito i Tuđman također nisu imali pojma što im zli suradnici rade iza leđa. Da su znali kojim podlostima se bave, sigurno bi im stali na kraj. Sanader u ovoj državi kontrolira tko će biti nogometni izbornik, tko će kupiti dionice Hajduka, tko će dobiti emisiju na javnoj televiziji, tko će dobiti javni natječaj, kupiti tvrtku i završiti na sudu. I tko će biti pušten iz zatvora. Ali eto, ne zna što radi policija. A kad je saznao, odmah je izribao njezine šefove. Bravo premijeru. Zločesta policija!

Policija mjesecima ne uspijeva pronaći napadače i naručitelje napada na Igora Rađenovića, Dušana Miljuša, Josipa Galinca. Sanader je više puta davao nalog ministru Rončeviću da ih odmah uhvati. Nije uspio. Onda ga je jako izribao na jednoj sjednici Vlade. Onako, baš premijerski. I opet ništa. Onda ga je u saborskoj raspravi hvalio kako iznimno sposobnog i kompetentnog ministra. Da bi ga već idućeg dana, nakon ubojstva Ivane Hodak, smijenio zbog nesposobnosti.

Rezultat? Politički rejting Sanaderu naglo je skočio. Opet ukazao kao spasitelj. Kao premijer koji će uz nove, kompetentne i profesionalne šefove policije stati na kraj organiziranom kriminalu. Rezultat? Umjesto mafije, policija progoni organizatore prosvjeda i internetske satiričare. Zločesta policija! Bravo Sanader.

Kakva greška? Posao se odrađuje bez greške

Tu istu policiju hvali se ovih dana zato što se ispričala. Iako to zapravo nije učinila. Vladimir Faber i Tomislav Karamarko posegnuli su za onom starom, "tko radi, taj i griješi". Ali policija već dugo ne radi ne radi ništa - osim što griješi. I to se zapravo više i ne može nazvati greškom. To je postao obrazac njezina ponašanja. Otkazi blogerima, njihovo pritvaranje, uhićenje satiričara s Facebooka, pritvaranje ljudi koji pozivaju na prosvjede... Kakva greška? Posao se odrađuje bez greške.

Zato doista jadno zvuči Karamarkova izjava kako bi "volio da se ovo nije dogodilo". Dogodit će se opet i događa se stalno. Kao što se Sanaderove "greške" događaju uvijek iznova i on ih sanira istim receptima: lažnim isprikama, podilaženjem javnosti, pravdanjem kako on ne zna ni za kakva uhićenja, ni za kakvu mafiju, ni za kakve afere, da on zapravo ni sa čime nema veze i da je on oduvijek bio tu da štiti demokraciju i slobodu. Pet godina je politizirao policiju, imenovao načelnike po partijskoj liniji, koristio policiju kao oruđe u kupovini županijskih vijećnika, a sad bi trebao Faberu dopustiti da poništi sav taj trud. Pa nije lud.

Ali svaka čast, prodavanje magle još uvijek prolazi. Osvojio je drugi mandat, u anketama ne dopušta smiješnom SDP-u da ga barem po inerciji prestigne. Gospodarstvo je u kolapsu, socijalni mir sve se teže kupuje vanjskim zaduženjima, glavni mediji su okupirani, policija pod paskom, narod (ne)zadovoljan... A stvari još uvijek pod kontrolom.

Foto: Index