EU I UN razmatraju prijedlog da u susjedstvo Sudana pošalju vojno-policijsku mirovnu snagu, koja bi trebala zaštititi civile i izbjeglice u Čadu i Centralnoafričkoj republici, dvjema državama koje graniče s kaotičnom sudanskom regijom Darfurom i koje su zbog toga potpuno destabilizirane.

Zamjenik glavnog tajnika za mirovne misije EU, Jean-Marie Guehenno, rekao je kako se još uvijek radi o početnoj fazi pregovora, ali da je opći plan uvesti policijski kontingent EU s UN-ovim mirovnjacima koji bi imali "jaku policijsku komponentu". EU namjerava odraditi privremenu misiju, a nakon toga prepustiti dugoročnu prisutnost UN-u. Guehenno će pitanje raspraviti s europskim ministrima sljedeći tjedan, prilikom rasprave o Darfuru.

Četverogodišnji sukob u Darfuru ostavio je iza sebe oko 400 tisuća mrtvih i blizu tri milijuna ljudi protjeranih iz domova. Istok Čada i sjever CAR, područja koja graniče s Darfurom, također su potpuno destabilizirana zbog tog sukoba. Na tim područjima živi velik broj etničkih grupa, čije su međusobne tenzije u sve tri zemlje počele prerastati u otvoreni genocid. Uglavnom se radi o sukobima arapskog i nearapskog stanovništva, ali kaotična situacija u Africi, mjestu na kojemu su red i razum dokinuti, u ove je tri zemlje dosegla takve proporcije da se zapravo više ni ne zna tko tu koga ubija. Lokalni "warlordovi", "pobunjeničke" skupine, brutalna represija vladajućih režima, katastrofalno siromaštvo, pljačka, i izostanak bilo kakvog smislenog razloga za ubijanje doveli su sve tri zemlje na sam rub katastrofe.

Može se reći da je drastičan suficit darfurskih izbjeglica (oko 230 000 u Čadu i oko 120 000 u CAR) bio katalizator za pokretanje problema, budući da je njih izvan granica Sudana pratio i Janjaweed, sudanska paravojna postrojba financirana od vlade koja je i odgovorna za najveći dio pokolja, ali situacija je sad potpuno izmakla kontroli i više se ne može pratiti tko koga kolje. Samo primjera radi, u Čadu vlast predsjednika Idrissa Debya ugrožava alijansa "pobunjeničkih" skupina (ordinarnih kriminalaca i koljača), s kojom je on i došao na vlast početkom prošlog desetljeća (u puču, naravno). Na sjeveru CAR djeluje najmanje četiri deklarirane "pobunjeničke" skupine, zajedno sa cijelom plejadom običnih kriminalnih bandi.

Darfur je priča za sebe. Situacija tamo je potpuno izmakla bilo kakvoj kontroli. Dok se još prije pola godine moglo pričati o potpunoj odgovornosti sudanske vlade za genocid, sada su "pobunjenici" počeli ubijati jednako revno. Sudan je već proživio 20 godina građanskog rata između sjevera i juga, tako da svi uključeni znaju kako ubijati i stvarati kaos. Izbjeglice u Darfuru više nemaju gdje otići, jer su izbjeglički kampovi prepuni, pa lutaju darfurskim pustopoljinama (Darfur je regija veličine Francuske, uglavnom prekrivena pijeskom, vulkanskim stijenama i prašinom, a voda je u njoj rijetka blagodat), humanitarne organizacije ne mogu raditi, jer ih Janjaweedi i pobunjenici pljačkaju, ubijaju i siluju, a sudanska vlada je odlučila zašećeriti cijelu stvar, pa je ponovno počela bombardirati sela.

Taj nastavak kampanje bombardiranja (kojim se sudanska vlada, na očigled cijele međunarodne zajednice, uspješno bavi već četiri godine), zapravo najbolje opisuje nemoć UN-a da za Sudan napravi bilo što. UN sa Sudanom već skoro godinu dana pokušava dogovoriti raspoređivanje mirovnog kontingenta od oko 21 000 vojnika, ali Sudan uporno zavlači. Nedavno je pristao i na konačni dio plana, pa je poslije toga počeo bombardirati sela.

U takvoj situaciji dolazi najava EU i UN-a o početku razgovora o mogućem raspoređivanju policajaca u Čad i CAR. Naravno, dok se oni oko toga zaista dogovore, pokolj se nastavlja.

J.D.