ČETIRI javno predstavljene varijante sanacije zakopanog otpada na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću, ako ih se promatra kao zasebna rješenja za cjelokupnu količinu otpada, nisu racionalno postavljene, a neke u predloženom obliku nisu ni regulatorno izvedive.

Zaključak je to stručnog osvrta Renata Šarca, izvanrednog profesora i zamjenika voditelja Katedre za tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom na Sveučilištu u Leobenu u Austriji.

SDP naručio stručni osvrt

Stručni osvrt naručio je SDP, koji ga je danas predstavio na konferenciji za novinare saborskog zastupnika i bivšeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. Šarc je analizu izradio na temelju nalaza i mišljenja Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, njegove dopune iz srpnja ove godine te javno predstavljenih mogućnosti sanacije.

Ključan problem, prema Šarcu, jest to što se s približno 33.000 tona zakopanog materijala pokušava postupati kao da je riječ o jednoj vrsti otpada. Vještačenje, međutim, pokazuje vrlo različit sastav: u nekim sortiranim uzorcima plastika čini oko 56, odnosno čak 80 posto mase, dok u drugima dominiraju građevinski i mineralni materijali. Kod nekih uzoraka izmjerene su ogrjevne vrijednosti više od 20, pa i 25.7 megadžula po kilogramu.

PFAS pronađen u podzemnoj vodi

Dopuna vještačenja pokazala je i prisutnost PFAS-a u podzemnoj vodi nizvodno od lokacije. Vještaci su, prema Šarčevu osvrtu, zaključili da rezultati snažno upućuju na lokalni utjecaj odlagališta na kvalitetu podzemnih voda. Zbog toga on smatra da dugoročno rješenje mora uključivati uklanjanje samog izvora onečišćenja.

Jedna od razmatranih mogućnosti je prekrivanje lokacije vodonepropusnom folijom. Šarc smatra da to treba učiniti odmah kako bi se smanjili prodor oborinske vode, nastanak procjednih voda i daljnje širenje onečišćivala. No upozorava da je riječ isključivo o privremenoj zaštitnoj mjeri jer folija ne uklanja otpad niti rješava već zabilježeni utjecaj na podzemne vode.

Druga mogućnost, odlaganje cijele količine na odlagalište opasnog otpada, po njegovoj je ocjeni stručno neopravdana i pravno neizvediva za cjelokupnu masu. Visok udio plastike i visoke ogrjevne vrijednosti dijela otpada nisu kompatibilni s kriterijima za izravno odlaganje neobrađenog otpada u razvijenim europskim sustavima. Šarc navodi da Njemačka i Austrija imaju stroga ograničenja ukupnog organskog ugljika, odnosno TOC-a, kao i dodatne kriterije za iznimke.

"Spaljivati sve bilo bi neracionalno"

Ni spaljivanje cjelokupne količine Šarc ne smatra opravdanim. Termička obrada, navodi, ima smisla za izdvojenu visokokaloričnu plastičnu i organsku frakciju, osobito ako je onečišćena PFAS-om ili postojanim organskim zagađivalima, ali ne i za zemlju, građevinski i drugi inertni materijal.

Javno predstavljena procjena od 100 do 125 milijuna eura za spaljivanje svih približno 33.000 tona značila bi vrlo visok trošak po toni. Šarc upozorava da javnosti nisu predstavljene detaljne pretpostavke na kojima se ta procjena temelji te predlaže ispitivanje tržišta i pribavljanje indikativnih ponuda europskih postrojenja, ali samo za frakciju koja bi nakon razdvajanja stvarno išla na termičku obradu.

Četvrta opcija je solidifikacija. Ona, prema analizi, može biti opravdana za određene izdvojene mineralne ili zemljane frakcije ako se dokaže da se time dugoročno smanjuje mobilnost onečišćivala.

No primjena na cjelokupnu heterogenu masu s velikim udjelom plastike nije racionalna. Šarc posebno upozorava da europska pravila zabranjuju miješanje ili razrjeđivanje otpada samo kako bi se zadovoljili kriteriji za njegovo odlaganje.

Predlaže iskop, razdvajanje i različitu obradu

Umjesto odabira jedne od četiri tehnologije za sav otpad, Šarc predlaže kombinirani pristup. Lokaciju bi najprije trebalo hitno prekriti kako bi se smanjilo ispiranje, a zatim postaviti nepropusnu radnu površinu i privremenu halu za obradu otpada. Slijedili bi selektivni iskop, mehanička predobrada i razdvajanje otpada mobilnom ili polumobilnom opremom.

Dobivene frakcije zatim bi se zasebno analizirale i slale na postupak primjeren njihovim svojstvima. Visokokalorični plastični i organski dio mogao bi ići na termičku obradu, mineralni i inertni materijal na odgovarajući način zbrinjavanja, a ostale vrste otpada prema rezultatima njihove karakterizacije. Nakon uklanjanja otpada lokaciju bi trebalo sanirati i ozeleniti te prethodno provjeriti stanje tla i podzemnih voda.

"Ne treba tražiti jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada; treba odmah zaustaviti daljnje ispiranje, ukloniti izvor onečišćenja, otpad razdvojiti u tehnički definirane frakcije i svaku od njih uputiti u postupak koji odgovara njezinim stvarnim svojstvima", zaključuje Šarc.

SDP je na temelju tog osvrta zatražio osnivanje kriznog stručnog stožera u kojem bi, uz državne institucije, bili stručnjaci i predstavnici lokalnih građanskih inicijativa. Zmajlović je istodobno optužio Vladu da je oslabila sustav nadzora i gospodarenja otpadom te pozvao premijera Andreja Plenkovića na ostavku.