"NE ZNAM točno, ali mislim da je bilo oko 12 sati kada se upalilo crveno svjetlo. Ne znam je li dežurni preko razglasa ili zapovjednik smjene Dino Klarić rekao da trebamo ići gasiti požar na Kornate", u svom je iskazu izjavio vatrogasac Nenad Alviž koji je 30. kolovoza bio u dežurnoj smjeni u JVP-u Šibenik, piše Jutarnji list.

Kornatski je požar izbio 30 minuta ranije, informaciju da moraju poslati vatrogasce dobili su DVD Zablaće, DVD Tisno i DVD Vodice, a dogovor je bio da se vatrogasci moraju skupiti do 12.40 u vojarni Bribirski knezovi u Šibeniku, gdje će po njih doći helikopter.

Josip Novak, operativni časnik u bazi Divulje, potvrdio je kako je oko 13.00 sati dobio informaciju da helikopter treba biti poslan iz Šibenika na Kornate.

U vojarni se skupilo 25 vatrogasaca, no nakon ukrcavanja, a prema zapovijedi vođe operacije Dina Klarića dva vatrogasca napuštaju helikopter zbog preopterećenosti. Nakon njihovog odlaska, Siniša Salamun, zapovjednik DVD-a Tisno, odlazi na Murter s cisternom kako bi napunili krušku za helikopter. Dežurni u JVP-u Šibenik rekao mu je da će iz Šibenika biti poslano još nekoliko kruški kako bi ih se moglo napuniti.

U 13.01 sati otac Marka Stančića, Dinko Stančić, prima SMS poruku da je Marko u helikopteru i da je sve super. Nakon toga su otac i sin kratko razgovarali na mobitel. Prema svjedočenju vatrogasnog tehničara Mate Bačića, helikopter H-202 je u kornatsku uvalu Kravljačica sletio u 13.22 sata. Klarić naređuje da se iskrca pet vatrogasaca iz JVP-a Šibenik i jedan iz DVD-a Zablaće. Iskrcavaju opremu i počinju gasiti požar koji je izuzetno jak. Oko 14.00 sati Dino Klarić zove Bačića da ga pita što se događa te da voditelju grupe Josipu Zoričiću kaže da oni idu dalje, što Zoričić u svom iskazu potvrđuje, piše Jutarnji list.

Helikopteru se na Kornatu probušila guma

Drugu skupinu od 17 vatrogasaca na čelu sa zapovjednikom, pokojnim Dinom Klarićem, helikopter je iskrcao u drugoj uvali, oko 500 metara od mora te je otišao po krušku s vodom u Tisno, a nakon povratka na Kornat pilot je sa zapovjednikom Klarićem dogovorio da krušku spusti ispred čela požara pa da onda dođe po njih.

Zbog teškog terena posada helikoptera odabrala je, po vlastitoj procjeni, najbolje mjesto za iskrcaj; na zaravni oko 200 metara od Velog vrha. Pri slijetanju se helikopteru probušila lijeva guma, što posada u tom trenutku nije primijetila, nego se vratila po Klarića i njegovu skupinu. Za vrijeme ukrcaja vatrogasaca, mehaničar Ivica Škrlec primijetio je probušenu gumu. Uzletjeli su i zaputili se prema kruški, a ostavili su Josipa Klarića, koji je na vrhu brda tražio bolji signal za vezu te trojicu vatrogasaca iz Zablaća koji su tražili izgubljeni mobitel i radiostanicu.

Zbog nagiba terena i probušene gume, nije bilo moguće slijetanje kod kruške, a većina vatrogasaca, osim Dina Klarića i još dvojice, nije bila obučena za spuštanje iz helikoptera uz pomoć tzv. brzog užeta. Krenuli su tražiti pogodno mjesto za spuštanje te su na kraju, u dogovoru sa zapovjednikom, pronašli poziciju za iskrcavanje udaljenu oko dva kilometra od čela požara. Oko 14.20 sati helikopter je krenuo prema Divuljama radi promjene gume i punjenja goriva.

Josip Klarić i trojica vatrogasaca iz Zablaća nisu uspjeli stupiti u vezu sa zapovjednikom pa su se uputili prema uvali Šipnat.

Nakon dva i pol sata, na otok dolazi kanader kojeg Slavica šalje u Vodice

U 14.40 sati u gašenje požara na Kornatu uključio se i kanader. Pilot Stjepan Lešković bio je na vezi s vođom prve skupine i pomagao je pri gašenju tog dijela Kornata. Nakon 13 bacanja, pilot kanadera preko pilota putničkog zrakoplova Croatia Airlinesa oko 15.20 sati dobiva poruku da se uputi na požarište u zaleđu Vodica. Unatoč izraženom neslaganju, Lešković izvršava zapovijed i tijekom leta prema Vodicama izvještava županijskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu da “Kornat nestaje, da je katastrofa”, a Slavica mu govori da su kod Vodica ugrožene kuće.

Klarić prije odlaska kanadera iz operativnog dežurstva JVP-a Šibenik dobiva obavijest o njegovom premještanju s Kornata. To je ujedno i posljednji kontakt dežurnog Zorana Blačića s Klarićem.

"Tata, svi ćemo izgorjeti"

Oko 15.25 sati primljena je prva informacija o tragediji koja će se dogoditi. Mirka Juričeva Mikulina, koji je gasio požar kod Vodica, mobitelom naziva sin Ante i uspijeva mu reći samo “Tata, svi ćemo izgorjeti”. Otac panično naziva JVP Šibenik i kontaktira nadređene zapovjednike, ali zbog loših veza nitko ne uspijeva doznati što se zapravo događa na Kornatu.

Tek oko 16.20 sati centrala dobiva prvu informaciju o stradavanju. Tada su Josip Klarić i trojica vatrogasaca iz Zablaća, popevši se iz uvale Šipnat na brdo, preko veze čuli pozive u pomoć pokojnog Marinka Kneževića. “Vatra nas je pregazila, ima dvojica mrtvih, dosta ozlijeđenih, hitno zovite helikopter...”, izvijestio je Knežević, a zatim su alarmirali središnjicu u Šibeniku.

Glavni vatrogasni zapovjednik za situaciju na otoku doznaje tek oko 16.30 sati

Od Kneževića su pokušali doznati njihovu poziciju, ali su veze bile loše. Tako su Klarić i ostala trojica gotovo sat vremena tražili stradale kolege. Kada su ih poslije 17.00 sati pronašli, dočekao ih je užasan prizor; jauci, zapomaganja, traženje vode. Pronašli su petero mrtvih i sedam ozlijeđenih vatrogasaca. Josip Klarić je pronašao svog mrtvog sina Dina, Klarić je dečke iz Zablaća poslao po vodu u uvalu, a on je i dalje pokušavao pomoći unesrećenima dok je čekao pomoć.

Mile Perkov, vatrogasni tehničar iz JVP-a Šibenik, svjedoči da ga je oko 15.15 sati pozvao dežurni Blačić da sam dođe u JVP. Blačić, uz prisustvo Dražena Slavice, govori im da idu na Kornate gasiti požar. Prikupljaju opremu, ali će do odlaska u vojarnu i ulaska u helikopter proteći oko tri sata. Iako Slavica skuplja vatrogasce u Šibeniku oko 15 sati, glavnom vatrogasnom zapovjedniku o događajima na Kornatima javlja tek oko 16.30 sati.

Jurin svjedoči da je u tim trenucima sa zamjenikom Tomislavom Vukom na Hvaru, gdje je dan prije izbio veliki požar. Slavica javlja Vuki da se na Kornatima “nešto dogodilo”, ali ništa konkretno. Tek oko 17.00 sati, Jurin i Vuko od Slavice dobivaju informaciju da na Kornatima ima ozlijeđenih. Vuko tada od vojske traži da uputi sve raspoložive letjelice na Kornate. Natporučnik  Rajko Rafael Boban od generala Josipa Stojkovića dobiva naredbu da s tehničarom ode na Kornate jer su ljudi u okruženju.

Helikopter dovezao vojnike s Lošinja da gase požar

Podiže helikopter Bell i kreće iz Divulja. U trenutku kad je iznad Šibenika, u slušalicama čuje naredbu posadi helikoptera Mi-8 da krenu prema Lošinju po vojnike vatrogasce. Riječ je o istoj posadi koja je prebacila vatrogasce na Kornat, ali drugim helikopterom, na “izvlačenje vatrogasaca”. Svi tvrde kako nisu znali što se dogodilo. Kada su nakon 17.00 sati stigli do Kornata, na zemlji su ugledali unesrećene vatrogasce, na između 500 do 700 metara od mjesta gdje su ih ostavili. Šest vatrogasaca je ležalo i sjedilo, a jedan je stajao i mahao.

Helikopter se opet nije mogao spustiti u njihovoj blizini te su htjeli otići po ekipu GSS-a u Zemunik. No, tada su dobili zapovijed da krenu prema Lošinju po vojne vatrogasce. Dvadeset pet vojnika  dovedeno je u uvalu Kravljačica gdje su gasili požar. Oko 17.45 sati Bell je dva puta nadletio područje na kojem su bili unesrećeni. Vidio je da su svi ležali, osim jednog koji mu je mahao. Zbog lošeg vremena slabo je vidio, ali je u zračnu luku Zemunik javio da će za izvlačenje trebati jedan helikopter sa sajlom jer neće moći sletjeti.

Dogovoreno je da se Bell podigne malo više kako bi bio orijentir helikopteru Mi-8 koji dolazi iz Splita. Riječ je o helikopteru kojem je zamijenjena probušena guma. Pilot helikoptera Boženko Poljak je u 17.05 sati dobio naredbu da krene iz Divulja u spašavanje vatrogasaca na Kornat. Polijeću 20 minuta kasnije i na Firulama kupe članove Gorske službe spašavanja, a među njima je i Stipe Božić. Poljak naglašava da je vrijeme jako loše i da je slijetanje nemoguće.

Kopilotkinja helikoptera, Antonela Marinov, tvrdi da su na Kornate stigli između 18.00 i 18.15 sati. Na mjestu nesreće nije bilo ni vatre ni dima, a pilot je vatru vidio oko 2 kilometra od unesrećenih. Iznad mjesta nesreće puhao je jak vjetar brzine oko 60 kilometara na sat, a turbulencije su helikopter “bacale” i do 20 posto u stranu te je kod izvlačenja tijela postojala opasnost da letjelica repnim rotorom udari u stijenu. Ozlijeđene je vatrogasce sajlom izvlačio Stipe Božić. Poljak misli da su prilikom prvog izvlačenja izvučena 3 ili 4 ozlijeđena koji su prebačeni u uvalu Šipnat, gdje su prebačeni na policijski gliser.

U pomoć dolazi još jedan helikopter i Slavičini vatrogasci

Tijekom prvog izvlačenja kopilotkinja je tražila dolazak još jednog helikoptera koji je uskoro stigao. Njegova je oznaka H-204. U drugom izvlačenju prebacili su jednog ozlijeđenog, a u trećem dvojicu. Nakon toga je Božić javio da više nema živih. Tomislav Banovac, šef smjene u policijskoj postaji Pomorske policije u Šibeniku, oko 19.50 sati putem specijalnog telefona čuo se s posadom broda Brzi i rečeno mu je da prevoze četiri ozlijeđena u Sukošan. Helikopter H-202 jednog je unesrećenog prebacio u Zemunik. Iza njega je u Zemunik stigao i helikopter H-204 u kojem su bili Stipe Božić i tri vatrogasca.

Dok traje helikoptersko izvlačenje ozlijeđenih, iz Šibenika dolazi 6 do 10 vatrogasaca koje je prikupio zapovjednik Slavica. Slavica ne odlazi jer se helikopter ne vraća u Šibenik. Dvadeset pet minuta poslije slijeću u uvalu Šipnat gdje nailaze na dva teško ozlijeđena vatrogasca, od kojih je jedan Tomislav Crvelin. Obojica su helikopterom prebačena u Zadar.

U Zemuniku sastanak ministra Rončevića, ravnatelja Benka i načelnika Stožera Jurina

Oko 23.00 sata dolazi informacija da nedostaje jedan vatrogasac. Svjedok Marijan Srdarev oko ponoći odlazi s još trojicom u potragu. Oko 2 sata ujutro pronalaze pet mrtvih vatrogasaca, među kojima i Dinka Klarića. Nakon toga dolazi pomorska i interventna policija te ubrzo pronalaze i šestog mrtvog. Između 4 i 5 sati ujutro u uvalu dolazi prva skupina od 50 vojnika, doznaje Jutarnji list.

Ove se informacije poklapaju sa Jurinovim svjedočenjem koji je tvrdio da je sastanak u Zemuniku trajao od 00.30 do 3 sata ujutro i na kojem je dogovoreno da se na Kornate pošalje vojska zbog potrage za mogućim stradalim civilima i turistima. Ujutro na otok dolaze ministar Rončević, ravnatelj Benko i načelnik Stožera, a u uvalu Šipnat došao je i zapovjednik Slavica. Svjedok Željko Lučev tvrdi da je svih šest tijela bilo na istome mjestu kao i kad su ih pronašli, jedino što su bila pokrivena. Svi svjedoci tvrde da tijekom noći nisu čuli helikoptere kako lete.

J.Da.