KADA za nekoliko mjeseci Ivo Sanader bude slavio svoj drugi osvojeni premijerski mandat, stranka koja će za to biti najviše zaslužna – SDP – će za svoje razočarane birače imati spreman izgovor u obliku tvrdnje da je samo pratila europske trendove.

Barem se takav dojam može steći nakon prošlotjednih izbornih rezultata, odnosno činjenice gdje su dvije stare i ugledne lijeve europske stranke primile teške udarce.

U Velikoj Britaniji je Laburistička stranka, koja se često navodi kao uzor za sve moderne lijeve stranke u današnjoj Europi, doživjela debakl na lokalnim izborima u Engleskoj, te regionalnim izborima u Walesu i Škotskoj. Stranci koja je duboko nagrižena nepopularnošću premijera Tonyja Blaira, po svemu sudeći, u predstojećoj borbi za ostanak na vlasti neće pomoći ni promjena vodstva, odnosno uspješni ministar financija Gordon Brown kojeg su sve donedavno smatrali za novog laburističkog spasitelja.

U Francuskoj socijalistima ni treći put, čak ni uz maksimalno razvikanu Segolene Royal, nije uspio povratak u Elizejsku palaču, a kako stvari stoje, na parlamentarnim izborima u lipnju će im se dogoditi da prvi put od 1981. godine dva puta uzastopce završe u oporbi.

Mnogi bi sve ovo mogli shvatiti kao znak da se Europa posljednjih godina počinje okretati udesno, odnosno da lijeve stranke očito nisu pronašle neke dugoročne, odnosno zaokružene odgovore na ideološke, ekonomske, demografske, političke i druge izazove 21. stoljeća. Ono što u slučaju prošlotjednih izbora predstavlja dodatni razlog za obeshrabrenje simpatizera ljevice jest taj što su teške udarce primile dvije sasvim različite opcije europske ljevice, odnosno dva različita odgovora kako bi se ljevica trebala prilagoditi današnjem vremenu.

U Veliki Britaniji je Blair svojevremeno taj odgovor pronašao u konceptu "Trećeg puta" odnosno radikalnom odbacivanju svih ekonomskih odrednica ljevice iz svog programa, odnosno bilo čega što bi moglo podsjećati na socijalizam. Ono što su Britanci dobili jest ništa drugo do ušminkani tačerovski neoliberalizam, kojoj je "politička korektnost" u društvenim pitanjima dala nekakav "ljudski lik".

U Francuskoj se, pak, Socijalistička stranka često ponašala kao da ju je neoliberalna tačeristička revolucija zaobišla, odnosno kao da još uvijek kao njeno biračko tijelo postoji homogena radnička klasa u ugljenokopima i čeličanama koja zahtjeva jednakost, a ne srednja klasa utemeljena na ekonomiji kojom dominiraju visoke tehnologije i "bijeli ovratnici".

I jednom i drugom konceptu su birači prošli tjedan rekli "ne". Dakako da bi nezahvalno previše generalizirati, odnosno pokušati tvrditi da za to postoji jedan te isti razlog. Protiv toga govori i sasvim očigledna računica prema kojoj bi i britanski laburisti i francuski socijalisti još gore prošli da su pokušali izmijeniti uloge.

U Britaniji bi se ulijevo skrenuta Laburistička stranka mogla zauvijek oprostiti od mukotrpno stečene podrške među srednjom klasom, a na što bi to sličilo svjedoči i Škotska gdje su na izborima najgore stradali ne samo pripadnici krajnjeg lijevog krila stranke, nego i za tu regiju karakteristične ekstremno lijeve stranke.

U Francuskoj, pak, mnogi drže da je Segolene Royal na predsjedničkim izborima učinila fatalnu grešku pokušavajući grabiti centar, odnosno glumatati Tonyja Blaira u državi koja ipak – čak i u Sarkozyjevoj desničarskoj varijanti – nema baš previše apetita za anglosaksonska politička rješenja, imala ona lijeva ili desna određenja.

Iz svega toga proizlazi zaključak da budućnost europske ljevice, a to, dakako, uključuje i hrvatsku ljevicu, ovisi ne samo o odbacivanju ideoloških dogmi iz prošlosti, nego i ideoloških dogmi iz sadašnjosti, čak i kada se one prodaju kao nekakav "suvremeni trend". To se, dakako, odnosi čak i na neke stranke – poput SDP-a – koje su svoje lijevo određenje iscrpile u imenu i boji stranačkog znakovlja.

S druge strane, prošli tjedan kada je smrklo europskoj ljevici, za hrvatsku ljevicu – bilo da je riječ o SDP-u ili o lijevim strankama koje se tek trebaju profilirati -  ne bi trebalo predstavljati obeshrabrenje koliko priliku da se uči na tuđim pogreškama.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr