TIJEKOM posljednjih 200 godina na Antarktiku su dospjele ogromne količine žive, iako se taj kontinent dugo smatrao jednim od rijetkih preostalih netaknutih područja na Zemlji. Živa se u okoliš ispušta prirodno, kroz vulkane i trošenje stijena, no ljudske aktivnosti poput rudarstva i izgaranja fosilnih goriva drastično su povećale njezinu koncentraciju u prirodi, piše Science Alert.

Antarktika je dosad funkcionirala kao golemo prirodno skladište koje je zarobljavalo živu u svojim ledenim slojevima. Time je vjerojatno smanjena količina žive koja ulazi u morske prehrambene lance, a posljedično i u plodove mora koje konzumiraju ljudi.

Problem je u tome što teška industrija, koja u okoliš ispušta živu, istovremeno emitira i stakleničke plinove. Oni uzrokuju globalno zatopljenje i otapanje antarktičkog leda, pa se sva nakupljena živa iz prošlosti sada vraća natrag u ocean.

Alarmantni podaci s Antarktičkog poluotoka

Tim znanstvenika pod vodstvom Chengzhena Zhoua sa Sveučilišta u Pekingu objavio je studiju u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences koja detaljno opisuje trenutačnu situaciju. Analizom uzoraka sedimenta s Antarktičkog poluotoka, regije koja se najbrže topi, istraživači su otkrili zabrinjavajuće trendove.

Iako je Antarktički poluotok tisućama kilometara udaljen od industrijskih izvora emisija, na njegovom se šelfu živa nakuplja dvostruko brže od globalnog prosjeka. Stopa nakupljanja žive na tom području porasla je za 160 posto od početka industrijalizacije sredinom 19. stoljeća.

Novi ciklus zagađenja pojačava problem

Živa iz udaljenih krajeva do Antarktike uglavnom stiže kroz atmosferu. Iz zraka je apsorbira morska voda, iz koje se ponovno može ispustiti u atmosferu, u procesu koji se naziva "ciklus atmosfera-ocean".

No, nova istraživanja pokazuju da dio ubrzanog nakupljanja žive dolazi i iz unutrašnjosti samog kontinenta. Otapanje leda i erozija pokreću proces koji su znanstvenici nazvali "ciklus atmosfera-ledenjak-kopno-ocean", a on ponovno aktivira živu koja je desetljećima bila zarobljena u ledu.

"Spajanje ta dva ciklusa povećalo je ispuštanje žive s kopna zbog otapanja leda za 550 posto, a izmjenu između zraka i mora za 350 posto", navode Zhou i njegov tim u radu. "Klimatsko zatopljenje na taj način pretvara golemi povijesni spremnik žive na Antarktici u aktivni sekundarni izvor zagađenja, što povećava rizik od kontaminacije polarnih područja živom."

Prijetnja ekosustavima i prehrambenom lancu

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svrstava živu među deset kemikalija koje predstavljaju najveću prijetnju za javno zdravstvo jer je toksična čak i u malim količinama.

Podaci iz jedne ranije studije iz 2012. godine pokazali su da bakterije u antarktičkom morskom ledu mogu pretvoriti živu u metilživu, snažan neurotoksin. U tom se obliku taj element nakuplja u morskim organizmima, zbog čega su novi nalazi posebno alarmantni.

"Ubrzano nakupljanje i kruženje žive na Antarktici može povećati rizik za tamošnje ekosustave", pišu Zhou i suradnici.

"Prehrambeni lanac Južnog oceana - od dijatomeja i krila do riba i vrhunskih predatora - iznimno je osjetljiv na metilživu. Nedavna opažanja pokazuju da razine žive u antarktičkim vrstama, poput antarktičkog zubatca, marlina i morskih pasa, često premašuju dosadašnje rekorde i granice sigurnosti hrane."

Problem ne pogađa samo vode neposredno oko Antarktike. Prijenos žive s Antarktičkog poluotoka u otvoreni ocean putem struja porastao je za 400 posto, što upućuje na to da bi se ovo zagađenje moglo proširiti i na druga područja.

"Ako su i druga rubna mora Južnog oceana doživjela slično postindustrijsko nakupljanje žive kao ono na šelfu Antarktičkog poluotoka, potencijalna prijetnja zagađenja za ekosustave i ribarstvo mogla bi biti još veća", dodaju autori.