POLITIČKI analitičar Jakov Žižić u studiju N1 televizije komentirao je najvažnije političke događaje u 2022. godini. Hrvatska je prvim danom nove godine postala članica eurozone i Schengena. Premijer Andrej Plenković govorio je da je 2022. godina isporuke.

"Trebao se održati referendum o euru"

"Ako gledamo, korijeni eura, mi smo se na to obvezali pristupanjem Europskoj uniji, ali nismo rekli kada niti je to tada definirano. Plenković je imao ideju dubljeg, jačeg integriranja u EU i logičan korak je ulazak u europsku monetarnu uniju. Moje osobno mišljenje, nisam stručnjak za monetarnu politiku, ali smatram da, uz to što je Hrvatska imala formalnu obvezu, tu je odluku trebalo legitimirati barem nekim savjetodavnim referendumom. To nije mali, to je stvarno krupni korak za jednu zemlju. To je krupni politički zahvat, događaj koji je trebalo legitimirati. Smatram da je ovako važnu, krupnu političku odluku trebalo legitimirati referendumom", rekao je Žižić.

Ušli smo u eurozonu i Schengen, no Plenković u saboru nije uspio skupiti dvotrećinsku većinu za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. HDZ tvrdi da je oporba time završila na krivoj strani povijesti. Neki pak nagađaju da je premijer ovime htio testirati stanje u saboru te može li se skupiti dvotrećinska većina za izmjene Ustava, odnosno smanjenje ovlasti institucije predsjednika. Žižić takvo nešto ne smatra realnim.

Odnos vlade i opozicije

"Premda je, naravno, vojna pomoć Ukrajini veće, vanjskopolitičko pitanje, kod nas je to i pitanje unutarnje političke dinamike. Ja vjerujem da većina saborskih zastupnika stvarno podržava Ukrajinu i svjesni su da je to ruska agresija, ali opet je činjenica da ne možemo zanemariti našu unutarnju političku dinamiku i to je bilo to – odnos opozicije i vlasti. Plenković je htio političku pobjedu, pokazati da može do dvotrećinske većine i zaobići Milanovića, a oporba htjela pokazati da je politički živa. Vlada nije uspjela, ali mislim da je to samo jedna dionica u odnosima vlade i opozicije", rekao je Žižić te se osvrnuo na moguće promjene Ustava:

"Do sada, kad su se donosile dvotrećinske odluke ili smo imali nekakve izmjene Ustava, tražio se širi konsenzus. U prvom redu su to bile dvije najjače stranke – HDZ i SDP. Ovdje se sad preskakalo SDP, koji se dosta osuo zbog Socijaldemokrata. Sad se skupljalo, ovo je baš bilo pecanje, pokazalo se da u ovom trenutku ne može HDZ skupiti dvotrećinsku većinu, ali pitanje je kako bi to izgledalo da se ide mijenjati Ustav, sigurno bi i druga strana nešto tražila. Ne znam da bi se baš tako jednostavno mogla skupiti dvotrećinska većina da se potpuno preuzmu ovlasti instituciji predsjednika, jer oni koji bi sudjelovali u tome bi tražili ustupke i Zoran Milanović bi trebao kod drugih zastupnika izazvati takav antagonizam da su spremni sudjelovati. Mislim da se to neće dogoditi. Također, treba dugoročno razmišljati, možda HDZ u budućnosti opet želi imati predsjednika. Moje mišljenje je da se HDZ neće usuditi na takav potez."

"Ne možemo se ponašati kao da je eurom i Schengenom sve završeno, da je to kraj hrvatske povijesti."

Odnos Milanovića i Plenkovića

Godinu je obilježio i odnos predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika vlade Andreja Plenkovića, odnosno predsjednika i dvojice ministara – Marija Banožića i Gordana Grlića Radmana. Česte su bile svađe oko vojske i obrambenog sustava, ali i vanjske politike, pa tako se dva brda još uvijek nisu dogovorila oko imenovanja brojnih veleposlanika.

"Mislim da je vrlo lako da se Milanović i Plenković dogovore oko veleposlanika. Imaju sličan 'background', obojica su iz Ministarstva vanjskih poslova, poznaju gotove sve diplomate, ali očito nema političke volje i želje za tim jednim usklađivanjem interesa. Zoran Milanović želi biti najsnažniji glasnik svog tog bijesa, srdžbe, frustracije i nezadovoljstva koji postoje u društvu. I dalje je puno nezadovoljstva i on tu vidi svoju šansu da bude glasnogovornik i najglasniji i mislim da on neće odustati od toga. Jer ako toga nema, na što bi se svela njegova uloga? Bila bi simbolična i ceremonijalna, a mislim da njegov profil nije baš takav da bi se on pomirio s ceremonijalnom ulogom", mišljenja je Žižić.

Još jednom se osvrnuo na ulazak u Schengen i eurozonu. "Čujemo izjave kao da je ovo kraj povijesti, da je nacija ispunila sve ciljeve i što dalje. Mislim da je to krivi pristup, ne možemo razmišljati da je nacija ispunila sve ciljeve i da je ovo kraj hrvatske povijesti. Mislim da ima puno toga što na političkom planu moramo napraviti, a to zanemarujemo. Krivi je pristup da je ovo kraj hrvatske povijesti, da smo svoje ostvarili i sve je sad gotovo", zaključio je Žižić.