Foto: AFP

UTJECAJNI list The Economist piše kako je Francois Hollande, najizgledniji kandidat za budućeg francuskog predsjednika, zapravo opasan čovjek. Opasan po Francusku i po Europu.

Tvrde kako će socijalistički predsjednik za Francusku odigrati jednu važnu i dobru ulogu, a ta je pobuna protiv fiskalnog stezanja koje nameće Njemačka i koje ozbiljno narušava mogućnosti oporavka eurozone. Međutim, kako tvrdi The Economist", Hollande to radi iz pogrešnih razloga, a čini se kako se "sprema učiniti još niz loših stvari koje će ugroziti prosperitet Francuske i eurozone.

Tu The Economist suprotstavlja svoje kvazineoliberalno stajalište s onim "socijalnim" i populističkim Francoisa Hollande. List napominje kako Francuska očajnički treba reforme, iako se to iz kampanja Sarkozyja i Hollandea ne bi moglo zaključiti. Javni dug je visok i nezaustavljivo raste, država već 35 godina nije godinu završila u plusu, banke su nedovoljno kapitalizirane, nezaposlenost je sustavno visoka, a francuski javni sektor, na kojeg otpada 56 posto BDP-a, je najveći u eurozoni.

Neprovediva obećanja političkog pragmatika

List tvrdi kako je Hollandeov program loš odgovor na ove probleme, posebno kad se u obzir uzme da su francuski susjedi već pokrenuli reforme. "Mnogo govori o socijalnoj pravednosti, ali ništa o tome kako se stvara vrijednost. Zaklinje se kako će smanjiti deficit, ali ne rezanjem potrošnje već povećanjem poreza. Hollande je obećao zaposliti još 60.000 prosvjetnih radnika. Takav bi prijedlog u njegovom mandatu donio dodatne troškove od 20 milijardi eura. Država će postati još veća", piše the Economist.

Mnogi misle kako su Hollandeova obećanja o uvođenju najviše stope poreza od 75 posto, smanjenju dobne granice za odlazak u mirovinu zapravo simbolična obećanja pukog političkog pragmatika i da će ga Njemačka i investitori brzo "prisiliti da ode na pravi put". Međutim, The Economist smatra kako je to optimistično stajalište i da se od Hollande mora očekivati nastavak antiposlovnog stava. "Hollande bi mogao biti vezan podrškom stranke i biračkog tijela. Problem je taj što je danas Francuska puno krhkija nego u doba kada je Mitterand proveo svoj socijalistički eksperiment osamdesetih. Ovog puta bi odgovor tržišta mogao biti brutalan, a posljedice bi mogli osjetiti i susjedi", stoji nadalje u tekstu.

"Hollande ne želi sporije reforme. On uopće ne želi reforme."

Čini se kako se Hollande prilično mudro postavio u pogledu fiskalnog pakta, poručivši kako su potrebne promjene eda pakt ne bi samo donosio štednju već i rast. To je naišlo na dobar odaziv u velikom broju zemalja nespremnih na štedni šok, koje i same njemačkoj zamjeraju da se s reformom ide prebrzo. Međutim, kako piše The Economist, Hollandeova kritika fiskalne reforme nije usmjerena na brzinu njenog provođenja, već na samu njenu srž. "On ne predlaže sporije i glađe fiskalno prilagođavanje: on predlaže da se ne provode nikakve reforme. Nije ni čudio da je Angela Merkel kazala kako će lobirati protiv njega", tvrdi list.

Svaki njemački kancelar s vremenom uspije pripitomiti francuskog predsjednika, ali Hollande bi se moga pokazati kao puno tvrđi orah od Sarkozyja. Njegovo odbijanje strukturnih reformi moglo bi dovesti do velikog razilaženja Francuske i Njemačke i tu u opasnim i osjetljivim vremenima.

Hollande će potkopati šanse Europe da se spasi

"Zamislivo je da će Hollande balans snaga pogurati u smjeru malo manje štednje. Isto tako, mogao bi zastrašiti Nijemce da odu u suprotnom smjeru. Bilo kako bilo, jedno se čini sigurnim: francuski predsjednik koji se toliko opire promjenama potkopat će sposobnost Europe da krene s bolnim reformama koje mora poduzeti kako bi preživjela. To Hollande čini vrlo opasnim čovjekom", zaključuje The Economist. S druge strane, Hollande je možda samo hrabar i ima drugačiji pogled na ukupnu situaciju. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.