Foto:Wikipedia

POLJSKA će idući tjedan obilježiti četvrt stoljeća od prvih, barem djelomično slobodnih izbora u tadašnjem istočnom bloku koji su nekoliko mjeseci prije rušenja Berlinskog zida snažno pokrenuli kotač povijesti koji će dovesti do oslobođenja Europe od komunističke ideologije i struktura.

Tim povodom Poljska se sprema na brojne proslave, a njezin je predsjednik Bronislaw Komorowski zajedno s američkim predsjednikom Barackom Obamom pozvao čelnike zemalja srednje i istočne Europe, koje su dijelile isti režim s Poljskom, na regionalni skup 3. lipnja u Varšavi. Pozivi su poslani predsjednicima Litve, Latvije, Estonije, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Slovenije i Hrvatske, čiji bi predsjednik Ivo Josipović također trebao sudjelovati na skupovima i proslavama u utorak i srijedu.

"Sastanak će biti prigoda da se razgovara o ukrajinskoj krizi i o ruskoj agresiji prema toj zemlji, sigurnosti u regiji, uključivo energetsku sigurnost i pripremama za summit NATO-a u rujnu u Walesu", kaže se na web stranici ureda poljskog predsjednika.

Dužnosnik Bijele kuće rekao je da će Obama u govoru u Varšavi naglasiti kako su Poljaci uspjeli postići velike promjene ustrajući na putu demokracije, te dodati kako ekonomski rast i napredak u Poljskoj od pada komunizma "šalju važnu poruku Ukrajini" čijeg bi novog predsjednika Petra Porošenka Obama trebao susresti u Varšavi, dan kasnije, u srijedu.

Tijekom večeri 3. lipnja u varšavskom Kraljevskom dvorcu, Komorowski će na gala svečanosti predati nagradu Solidarnost vođi krimskih Tatara Mustafi Džemilevu. Cilj nagrade je poduprijeti slobodu i demokraciju u svijetu i podsjetiti se uloge koju je Poljska imala u padu komunizma. Dan će završiti multimedijskim spektaklom kojim će se prikazati poljski put do etablirane demokracije u 25 godina slobode. Građani i turisti vidjet će ga u varšavskom Parku fontana.

U srijedu, 4. lipnja, na dan kada su 1989. održani izbori, središnji dio službene proslave pod imenom "25 godina slobode Republike Poljske" održat će se na trgu ispred Kraljevskog dvorca gdje će se uz poljskog predsjednika naći i njegovi kolege iz više zemlja, uključujući i američkog šefa države. Tijekom popodneva Komorowski će govoriti pred nacionalnom skupštinom, a sudjelovat će i na sastanku predsjednika Višegradske četvorke i Njemačke kojima će se pridružiti određen broj mladih rođenih 4. lipnja 1989.

Dvadesetpeta godišnjica demokracije obilježit će se u čitavoj Poljskoj s više od 200 događaja, konferencija, izložaba i drugih inicijativa kojima ta zemlja slavi jubilarnu godinu. Proslave će organizirati i poljska veleposlanstva, konzulati i instituti u više od 120 gradova u svijetu kako bi aktivno promovirali uspjeh poljske transformacije. Cijelu 2014. Komorowski je proglasio "Godinom slobode".

"Četvrti lipnja 1989. trijumf je solidarnosti i hrabrosti nad sumnjom i političkom izolacijom. Početak je uspješne transformacije velikih razmjera poljskog političkog i ekonomskog sustava. Četvrti lipnja 1989. povratak je suvereniteta zemlja srednje i istočne Europe, početak puta prema Europskoj uniji", kazao je predsjednik Komorowski.

"Izbori 4. lipnja 1989. iako samo djelomično demokratski, bili su istinski slobodni: nisu bili lažirani, nisu bili plaćeni represijom. Izbori su iznjedrili pravu ravnotežu snaga u društvu. Donijeli su duboke promjene", kaže Komorowski koji je pozvao "Poljake širom svijeta i sve naše prijatelje da zajedno proslavimo poljsku slobodu 4. lipnja 2014.".

Rađanje sindikata Solidarnost na čelu s Lechom Walesom i višegodišnja događanja u Poljskoj koja su dovela do izbora u lipnju 1989. početak su kraja istočnoeuropskog komunističkog sustava.

Poljski radnici su se krajem 1970-tih digli na noge i u brodogradilištu "Lenjin" u Gdanjsku u kolovozu 1980. počeli veliki štrajk čiji je jedan od vođa bio tada 37-godišnji električar Walesa. U rujnu iste godine osnovan je neovisni sindikat Solidarnost. Bio je to prvi sindikat u istočnom bloku koji nije nadzirala komunistička partija, a zauzimao se za društvene i političke promjene prema liberalizaciji i demokratizaciji države. Bio je to zapravo politički i društveni pokret, snaga koja je imala odlučujuću ulogu u izlasku istočne Europe iz komunizma.

Uskoro je Solidarnost imala 10 milijuna članova - četvrtinu stanovništva Poljske - zbog čega je Moskva od generala Wojciecha Jaruzelskog zatražila da izradi plan za uvođenje izvanrednog stanja.

Nepuna dva mjeseca poslije, 12. prosinca 1981. Jaruzelski je izdao naredbu da se prosvjedi uguše silom. U ponoć su na ulice poljskih gradova izašli tenkovi i oklopni transporteri, proglašeno je izvanredno stanje, koje će potrajati godinu i pol. Solidarnost je zabranjena, a njezine vođe uhićene. No, Poljska, izrazito katolička zemlja, osnažena time što je 1978. Karol Wojtyla postao papa, nije se predala. Jaruzelski i njegova vlast morali su na kraju popustiti.

Na prvim "poluslobodnim" izborima 1989., održanima zahvaljujući do tada već bitno promijenjenim okolnostima, ponajviše pojavi Mihaila Gorbačova u tadašnjem SSSR-u i činjenici da ukupna situacija iza željezne zavjese više nije bila tako teška i napeta, član Solidarnosti Tadeusz Mazowiecki, koji kao niti Jaruzelski nije dočekao proslavu četvrt stoljeća od izbora, postao je predsjednik koalicijske vlade.

Nakon što je 1981. izdao zapovjed vojsci da ide na narod, osam godina kasnije Jaruzelski je bio prvi istočnoeuropski koji je omogućio demokratske izbore, a potom dobrovoljno odstupio s dužnosti predsjednika i mirno predao vlast. Do kraja života, a i u smrti, bio je kontroverzna osoba koja izaziva podjele među Poljacima, što se moglo vidjeti i po pripremama za njegov posljednji ispraćaj u petak.

Poljska demokratska događanja bila su početak. Mađarska je otvorila granice s Austrijom, srušen je Berlinski zid, Čehoslovačka je dobila novog predsjednika - Vaclava Havela, počele su promjene u Bugarskoj, a godina 1989. završila rumunjskom revolucijom i strijeljanjem predsjednika Nicolaea Causescua i njegove supruge. Val koji se pokrenuo ujedinio je Njemačku, mirno razdvojio Čehoslovačku i krvavim ratom Jugoslaviju. Posljednji europski komunistički režim pao je u Albaniji 1992.