Foto: Ilustracija

40-GODIŠNJA Zagrepčanka (podaci poznati redakciji) poslala nam je pismo s molbom da ga objavimo, pismo je naslovila za Vladu RH i prenosimo ga u cijelosti:

"Otvoreno pismo Vladi RH

Poštovani,

Majka sam dvoje djece, jednog studenta i jednog mališana koji ide u vrtić. Nezaposlena sam duže od dvije godine (ne svojom zaslugom). Poduzeće u kojem sam radila je propalo, u postupku je predstečajne nagodbe (još uvijek mi duguju zaostalu plaću kao i mnogima), a naš ministar financija će vjerojatno vlasniku u svojim manirima selekcione naplate poreza oprostiti višemilijunski dug. Poštovani ministre, apsolutno se slažem da svi trebaju plaćati porez državi, čak i ovakvoj gdje je visina poreznih davanja golema, ali imati ćete pravo govoriti kako "imate posla s luđacima" onda kada će porez morati platiti SVI.

Bez obzira na svoja socijaldemokratska uvjerenja odavno sam izgubila vjeru da je ova Vlada socijaldemokratska, što stoji u imenu većinske stranke u vladajućoj koaliciji.

320,00 kn. Za ostvarivanje prava na besplatni pokaz???

Danas sam na vlastitoj koži osjetila njihovu socijalnu osjetljivost, naime za besplatni pokaz ZET- a za nezaposlene (ne sve, ne, ne, samo za one čiji imovinski cenzus po članu obitelji ne prelazi 2.000,00 kn), poreznu potvrdu treba platiti 40,00 kn po primjerku, a sve zato jer mi nevjenčani suprug zarađuje zakonski propisanih više od 30.000,00 kn godišnje. Kako imam četveročlanu obitelj (zvuči suludo, ali gospođa u Pisarnici grada Zagreba zahtjeva potvrdu i za trogodišnje dijete), trebam četiri potvrde, a kako moj sin, na sreću redovni student također ostvaruje to pravo, ukupno trebamo osam potvrda što iznosi

320,00 kn. Za ostvarivanje prava na besplatni pokaz???

Još malo o socijalnoj državi…

Sram me da mi roditelji otplaćuju kredit

Kao i većina mlađih obitelji u ovoj zemlji imamo kredit za stan, ne megalomanski stan, samo  51 m2. Sa svojih 40 godina života sram me je da mi taj isti kredit otplaćuju roditelji, umjesto da u ovim godinama ja pomažem njima.

Također, potražujem i alimentaciju, nikada je nisam dobila, iznos je opasno blizu pola milijuna kuna.

Uz sve pravne mogućnosti koje sam imala na raspolaganju, silne novce koje sam dala raznoraznim odvjetnicima i financijskim vještacima, nikada nisam ishodila alimentaciju. Davno je bilo govora o alimentacijskom fondu od kojeg se odustalo iz meni nepoznatih razloga (vjerojatno u proračunu za to nema novaca, ali ima za sanacije raznoraznih banaka u privatnom vlasništvu i slično). Zar ne bi bilo logično da se ta ista "socijalna" država koja ima daleko više zakonskih mogućnosti od nas običnih smrtnika pobrine za naplatu takvih dugovanja, a nama u ovakvoj situaciji kroz alimentacijski fond osigura barem neki nužni dio za isplatu svaki mjesec.

Nikada nisam tražila ništa od države, želim raditi i od svog rada pristojno živjeti, imam dva zvanja, mada bih radila bilo što. Javila sam se redovnim putem na desetke oglasa za posao, ali očito za mene u ovoj državi posla nema, mada još uvijek ne gubim nadu. Nemam kumove, stričeve ili roditelje na položaju (u mirovinu su, tko od njih može imati više ikakve koristi, pa da mene zaposli). Isto tako nisam član niti jedne stranke (niti želim biti, mada su mi to mnogi predlagali), pa da me se stranački "uhljebi".

Žao mi je što sam i ovaj put naivno potratila svoj glas na izborima iskreno vjerujući da će nam biti bolje, da će se nešto promijeniti, pokrenuti. Ovo otvoreno pismo napisala sam iz osjećaja nemoći, jada i nepravde, kao obespravljeni građanin  "slobodne, socijalne, pravne i demokratske" države.