Foto: Juraj Kopač/Milan Babić/Mario Romulić i Dražen Stojčić/Luka Tambača/Damir Fabijanić/Ivo Pervan/Boris Kragić/Sergio Gobbo/Renco Kosinožić

SVATKO je od nas vjerojatno odrastao slušajući priče o predivnim šumama, još ljepšem moru, plodnim oranicama, svježem zraku, prirodno uzgojenoj hrani i izvorima čiste i pitke vode. Od malih nogu hrane nas pričama o "predivnoj i čistoj Hrvatskoj" i "gotovo nedodirnutim prirodnim oazama". I zaista, kada bismo pogledali oko sebe, vrlo bi se lako mogli složiti s konstatacijom da Hrvatska uistinu jest čista i generalno gledajući, puno je nedodirnutih prirodnih oaza.

Međutim, kada odrastate sa spoznajom da živite u tako čistom okruženju, izuzetno je lako postati jedan od onih koji sve to uzimaju zdravo za gotovo. Vremenom se počelo podrazumijevati da su čist okoliš i zrak nešto što mi Hrvati "jednostavno imamo". I možda će ovo zazvučati kao klasična papazjanija boraca za zaštitu okoliša, ali u svijetu u kojem je ekologija nova religija, prirodna bogatstva nisu samo nešto "što imamo" već i jedan od, ako ne i najveći, kapital koji valja čuvati i respektirati, a naši brojni nacionalni parkovi i parkovi prirode u svakom slučaju spadaju u tu kategoriju.

Ne čitajte notne zapise, slušajte glazbu

Međutim, što god pisali i koliko se god trudili prenijeti barem mali dio nečeg čime se istinski ponosimo, ostaje jedna nepobitna činjenica. Čitati o ljepotama nacionalnih i prirodnih parkova i doživjeti ih isključivo kroz nepregledne retke teksta i skromne galerije fotografija jednako je kao i doživljavati ljepotu glazbe kroz notne zapise. Morate ih vidjeti, upiti, doživjeti, osjetiti, udahnuti i dodirnuti. Ili bilo što drugo što zvuči manje patetično. U svakom slučaju, sve ostalo ne smije, nije i ne može biti blizu "pravoj stvari".

Kako uopće dočarati ljepotu Brijuna riječima? Kada prvi nacionalni park na listi "od milja" nazivaju "rajem na zemlji", vjerojatno možete shvatiti o čemu pričamo, ali nema onoga tko će vam uspješno približiti bogatu povijest i još bogatiju floru i faunu.  Netko vam može opisati ljepotu Gorskog kotara i Risnjaka koji se tamo krije, ali čak i da vam opišu svaki kamenčić i svaku stazu od Snježnika do Kupe, imali bi samo opširan tekst  i vrlo malo osjećaja.

Sat zemljopisa ili "prava stvar"

Uobičajene konstrukcije kao što su "ostavit će vas bez daha" i "nešto što morate vidjeti"  bez ikakvih se problema mogu umetnuti u bilo koji članak koji će vas pokušati namamiti u nacionalne parkove Kornati, Krka, Paklenica i Mljet, ali sa poprilično velikom sigurnošću možemo reći da vas brošure i članci rijetko kada uistinu ostavljaju bez daha. Osim ako, naravno, niste zagriženi "uživljenik" u rečenične konstrukcije načelno nezainteresiranih novinara koji vas se trude privući tamo gdje ni sami nisu bili. Slapovi i jezera, hridine i špilje, otoci i otočići, brzaci i potoci, rimske palače i ilirske utvrde. Sve su to odlični podaci koji će vam dati jednu realnu, ali i prilično suhoparnu sliku onoga što nacionalni parkovi uistinu nude i jesu.

"Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima" vjerojatno zvuči dobro ako ste robot ili ako nekim slučajem sastavljate stručnu literaturu vezanu za Plitvička jezera, međutim, uživo vidjeti ranije spomenuta jezera koja spajaju kaskade i slapovi, nešto je što spada u drugu kategoriju i natjerat će vas da se zapitate je li uopće moguće u potpunosti prenijeti taj doživljaj pukim opisivanjem.

I za kraj valja ponoviti. Nacionalne i prirodne parkove treba doživjeti i otkriti. Sve ostalo je samo običan sat zemljopisa.