Foto: CEPN/medium.com/@cepnhr

TASKFORCE TIM je grupa koja okuplja sedam članova-inženjera  (računalna, mrežna i informacijska sigurnost) koji djeluju unutar Centra za edukaciju i prevenciju nasilja u svrhu detekcije, analize i uklanjanja neprimjerenog sadržaja koji se nalazi na internetu, ali i kao podrška MUP-u.

TaskForce tim Centra za edukaciiju i prevenciju nasilja u nedjelju je u 18 sati počeo odgovarati na pitanja svih zainteresiranih korisnika, a upita nije nedostajalo sve do 21 sat, kada je događaj okončan.

TaskForce tim je, u zaštićenoj komunikaciji, po prvi puta odgovarao na pitanja korisnika. Na pitanja u nastavku odgovorio je Dalibor Vlaho, član TaskForce tima.

1. Mene zanima koliko su sigurni Android uređaji i zašto ima toliko malware programa za Windows-e, a skoro ništa ili malo za Apple uređaje?

Android uređaji su cjenovno pristupačni uređaji te samim time vrlo prihvatljivi i nadasve jako zastupljeni među korisnicima diljem svijeta. Google Play omogućio je svojim developerima da razvijaju korisne aplikacije, a da pri tome ne stvaraju veliki trošak. Međutim, velika zastupljenost Android uređaja i jako slaba kontrola aplikacija koje su dostupne za preuzimanje, Android uređaje stavlja u kategoriju najrizičnijih uređaja za korištenje kada govorimo o sigurnosti. Ista stvar je i s operativnim sustavom Windows. Danas je iznimno lagano napisati malicioznu aplikaciju i servirati ju korisniku. Apple nema toliko briga oko malicioznog softvera kao što to ima Google i Microsoft. Njihovi uređaji su daleko sigurniji, a aplikacije daleko kvalitetnije i ozbiljnije “testirane” na sigurnosne propuste — maliciozno ponašanje. Dobro je napomenuti da je puno lakše razviti aplikaciju za Android uređaje i Windows sustav, nego za Apple uređaje što je još jedan razlog raširenosti malicioznog softvera kod Androida i Microsofta.

2. Prilikom predavanja (volonterski) u osnovnoj školi, gotovo svi učenici 5. i 6. razreda imaju Facebook account s lažiranim datumom rođenja, a ograničenje je 13 godina pa me učiteljice, ali i roditelji pitaju kako riješiti taj problem. Njima je problem što su oni online i htjeli bi djeci zabraniti pristup, ali ja uvijek krenem od toga da je zabranjeno voće najslađe. Prijedlozi?

Zabraniti djetetu pristup Internetu nikako nije dobar korak u pravilnoj edukaciji. Nažalost, danas roditelji ne provode dovoljno kvalitetnog vremena sa svojom djecom te tako ne ulažu dovoljno u njihovo znanje, pogotovo kada se radi o novim tehnologijama. Često čujemo kako roditelji govore da su njihova djeca puno pametnija i vještija od njih u radu na računalu pa je ujedno to i razlog zašto ne odvajaju više vremena za edukaciju djece. Bitno je znati da su društvene mreže, naročito Facebook, novi oblik komunikacije i druženja s drugim korisnicima. Naravno da postoje loše strane takve komunikacije, ali gotovo sve se mogu pravovremeno spriječiti ako djeci objasnimo načine korištenja i uputimo ih kako se što koristi na pravilan način. Online servisi se koriste vrlo jednostavnom metodom utvrđivanja je li korisnik mlađi od 13 godina, a ta metoda za korisnika ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Pored softverskih rješenja koja mogu ograničiti korištenje društvenih mreža, izuzetno je bitna edukacija roditelja, ali iskren i pravilan odnos roditelja i djeteta je na prvom mjestu.

3. Koliko su sigurne bankarske aplikacije za mobitele? Prihvaćamo ih zdravo za gotovo, a o sigurnosti ne razmišljamo puno.

Korisnici o sigurnosti ne brinu jer o njoj jako malo ili pak ništa ne znaju. Prije svega, bitno je shvatiti da ništa nije u potpunosti sigurno i da je sigurnost iluzija. Bitno je provjeriti da je aplikacija uistinu autorizirana od strane same banke te potom istu možete instalirati na svoj mobilni uređaj. Dobro je znati da takve vrste aplikacija nikada ne funkcioniraju samostalno, nego je potreban drugi faktor verifikacije, uglavnom token, kojeg posjeduje samo vlasnik bankovnog računa. Bitno je znati da se takva aplikacija ne koristi na javno dostupnim točkama bežičnih mreža i da se povjerljivi podatci nikada ne dijele s drugom osobom.

4. Imam instaliran Anti-virusni paket, a i dalje dobijem viruse s vremena na vrijeme. Kako?

Anti-virusni paketi nisu kompletna zaštita za vaše računalo i uglavnom predstavljaju krivu sliku među „običnim“ korisnicima — Ako imam Anti-virusni paket, siguran sam! — NE! Postoje mnogi faktori koji utječu na sigurnost računala, a najbitniji je onaj ljudski faktor. Svaka aplikacija kao i sam operativni sustav moraju biti redovno ažurirani kako bi se uklonile sve poznate sigurnosne rupe. Maliciozni softver danas u računalo može doći ako ste samo spojeni na Internet, bez obzira radite li štogod ili ne. Napomena: Ažurirajte sve aplikacije na svom računalu, a najprije operacijski sustav i paket zaštite koji se nalazi na njemu. Izbjegavajte web lokacije visokog rizika.

5. Što mislite koja su najranjivija mjesta na koja klinci, a i ne samo oni, trebaju obratiti posebnu pažnju?

Svako mjesto na Internetu je potencijalno opasno mjesto, ovisno iz koje perspektive gledamo mjesta na kojima su korisnici ranjivi. Primjer: Pokazano je da društvena mreža Facebook nije sigurno mjesto za djecu i mlade, no ne zato jer je ono stvarno nesigurno mjesto, nego zato što se djeca i mladi ne znaju koristiti društvenim mrežama, a jer im vjerojatno nitko nije pokazao niti objasnio pravilno korištenje društvenih mreža.

6. Ne mislite li da su tu roditelji veliki krivci objavljujući slike svoje djece na FB, a i ostalim društvenim mrežama?

Osam od deset roditelja će objaviti fotografiju svoga djeteta bez razmišljanja o tom postupku. Bilo da se radi o rođendanu, smiješnim situacijama ili pak sasvim običnoj fotografiji, roditelji ne biraju razlog objave, kod njih on uvijek postoji. Važno je napomenuti da su takve fotografije vidljive svima i da roditelji gotovo nikada ne koriste postavke privatnosti (jako mali broj roditelja koristi postavke privatnosti). Objavljivanje takvih fotografija se treba izbjegavati i pri tome maksimalno poštovati prava i privatnost vlastitog djeteta.

7. Može li MUP otkriti, identificirati i kazniti korisnika društvene mreže koji vrši nasilje nad drugim korisnikom?

Nažalost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske nema ovlasti nad poslužiteljima koji se ne nalaze u prostorima Republike Hrvatske. No, otkriti korisnika i nije veliki problem, ali su problem druge institucije koje su nadležne za sankcioniranje počinitelja. Zakoni su u Hrvatskoj definirani, ali u praksi se pokazalo da nisu baš primjenjivi.

8. Da li se u javnosti ipak malo zna o vašim aktivnostima?

Ako izuzmemo Dan ružičastih majica (naš prepoznati program prevencije vršnjačkog nasilja) i aktivnosti TaskForce tima o kojima se pisalo u svim medijima u protekla dva tjedna, onda možemo reći da se o našim aktivnostima i ne zna nešto previše. Možda je dobro napomenuti da smo se javnosti otvorili krajem 2013. godine i do sada smo ostvarili dobre rezultate. Uvjereni smo da će nas iz dana u dan podržati sve više ljudi, kako iz Hrvatske, tako i van nje.

9. Koji su vam planovi?

Centar za edukaciju i prevenciju nasilja nastavlja svoj plan i program, a to je žestoka borba protiv nasilja i edukacija koja će se odvijati na području cijele Republike Hrvatske. Tu je i širenje našeg TaskForce tima koji će biti bolji i učinkovitiji u borbi protiv računalnog kriminala, ali i drugih oblika kriminala.

10. Majka sam šesnaestogodišnje kćeri koja se koristi računalom i Facebook-om. Kako mogu kontrolirati njene aktivnosti?

Prije svega potrebno je uspostaviti pravilnu komunikaciju s djetetom, pružiti mu priliku da stekne maksimalno povjerenje u Vas. Prije toga mu objasnite razloge Vaše brige, ali i svrhu kontrole njegovih aktivnosti na računalu. Provedite neko vrijeme upoznavajući rad vašeg djeteta na računalu i naučite navike u aktivnostima djeteta. Objasnite djetetu opasnosti koje se nalaze na Internetu i kako ih prepoznati, što su to osobni podatci i zašto ih ne dijeliti na društvenim mrežama. Djetetu će biti puno lakše ako u roditelja ima potpuno povjerenje. Izbjegavajte agresivni pristup i kažnjavanje jer to nisu mjere kojima će se postići željeni cilj. Operacijski sustavi danas nude već predefiniranu roditeljsku kontrolu koja koliko-toliko pomaže roditeljima da djeca ne pristupaju određenim aplikacijama i neželjenim i neprimjerenim web lokacijama.