Foto: Dario Dalmacija/Dea Redžić/Index/Hina

RUŽNIJA i "desnija" sestra jučerašnjeg kurčenja vojnom silom još je jednom nepotrebno dokazala da Hrvatska još uvijek nije naučila kako kvalitetno i dostojanstveno vratiti devedesete.

Budući da to očito nije naša jača strana, svoje bismo nostalgičarske ispade zasad trebali ostaviti za šatro "opičene" tulume ocvalih DJ-a koji i dalje vjeruju da je pustiti "Boom Boom Boom" Outhere Brothersa nenadjebivo cool, neočekivano i ironično.

I dok je DJ koji vrti šrot iz devedesetih u stanju ponekad i zabaviti, nema tog alkohola koji će nam pomoći da zaboravimo da je paradiranje glavnim gradom na kraju bilo samo raskošni warm-up party za daleko seljačkiji, ali u svom desničarstvu iskreniji rasplet u Kninu.

Maske su pale i svi su raspalili po najvećim hitovima devedesetih.

Krezube devedesete

Otkako smo nanjušili da bi se HDZ mogao vratiti na vlast, krezube devedesete doživjele su snažan comeback, a to nikad nije bilo očitije nego u situaciji kad se Thompsonov dernek iz Čavoglava preseli u Knin i ugosti predsjednicu koja raju domoljubljem samo zagrijava za "događaj dana".

I možemo ponovno svi trabunjati o tome kako je riječ o manjem broju ustašoidnih pojedinaca i kako ovaj skup nije usmjeren ni protiv koga, ali "čavoglavci" u Kninu ukrali su show, prisvojili ga i iz lokalnog ga vašara pretvorili u mjesto od političkog značaja.

Pogledajte galeriju i pokušajte pronaći deset razlika između derneka u Kninu i derneka u Čavoglavama. Jedine su razlike noviji mobiteli, cijena janjetine i ukazanje Kolinde koja je i ovog puta pokušala ući u Guinnessovu knjigu rekorda trudeći se u što kraćem vremenu što više puta izgovoriti koliko voli Hrvatice i Hrvate.

Jedna Hrvatska

Čak i ako ste jučer nakratko zaboravili čemu se vraćate nakon što vojska tenkove parkira u garaže ili pak osjetili leptiriće u želucu slušajući klinku koja pjeva "Lijepu našu", današnja bi vas cirkusarija mogla rastrijezniti nevjerojatnom lakoćom kojom se domoljublje pretvara u najobičniji ustašluk i postaje mainstream pojava na koju gotovo da i ne reagiramo.

Umjesto leptirića i himne u izvedbi Mije Negovetić, tu su šišmiši na čijim krilima lete vampirski stihovi pijanih idiota: "Mi Hrvati ne pijemo vina, pijemo krv četnika iz Knina".

Budimo iskreni, kad vam netko pokuša prodati priču da je ovo što smo danas imali prilike vidjeti "svehrvatski slobodarski skup zajedništva i ponosa" te da smo danas "doista jedna Hrvatska", ljudska bi vam dužnost trebala biti ograditi se od lika u crnoj majici koji stoji pored vas, pridriguje pivo i janjetinu i s čačkalicom u ustima pjevuši stari hrvatsko-vampirski standard.

Predgrupa Thompsonu

Više je nego očito da se u definiciji "ponosa" ozbiljno razilazimo.

Postoje najmanje dvije Hrvatske, i to samo u Kninu. Jedna koja pjeva ustaške pjesme i druga koja se pravi da ih ne čuje. Ona "treća Hrvatska" voljela bi da napokon odjebemo iz devedesetih jer nostalgični tulumi imaju vrlo kratak rok trajanja i jako nam se sviđa onaj susjedni, na kojem puštaju pjesme u čijim stihovima nema ustaša, četnika ili death metal motiva kao što je lokanje krvi.

Nažalost, kad predsjednica postane samo predgrupa Thompsonu, to nikako ne budi nadu u  bolje sutra i sve ukazuje na to da bi ovaj sjebani tulum mogao potrajati.

Stoga, slobodno iz ormara izvucite kariranu košulju, u svoj Discman ili liniju s 3CD changerom ubacite Bravo Hits 8, na zid polijepite postere Ace of Basea i nahranite Tamagochija jer najmračnije devedesete su ponovno "in" i ovog puta ostaju. Čak i nakon što ovaj čobanski tulum završi.