Foto: Tomislav Kristo / Cropix

KOLIKO samo principijelnih ljudi u ovoj vlasti.

Jedan od njih je i Davor Škrlec. Ovih dana izašao je u javnost s intervjuom u kojem je otkrio kako je dao ostavku na mjesto pomoćnika u ministarstvu i predsjednika Upravnog odbora za zaštitu okoliša nakon što se Radimir Čačić na njega derao, vrijeđao ga i patronizirao, a zatim i pritiskao da čovjeka iz HNS-a ugura na mjesto zamjenika Fonda za zaštitu okoliša.

Ovaj je to principijelno odbio. Navodno zato što kandidat nije imao potrebne kvalifikacije. A i zato što je dolazio krive: ekologija ipak pripada SDP-ovoj kvoti.

Protiv, ali za

Škrlec se, pored toga, jednako principijelno borio protiv Plomina 3 na ugljen, pa je onda svejedno glasao za njega na povjerenstvu za ocjenu studije utjecaja za okoliš. "Da sam glasao protiv, studija bi ipak bila prihvaćena", izjavio je Novom listu.

Pa je on onda za svaki slučaj glasao za.

Kako zapošljava Holy

I Škrlecova bivša šefica Mirela Holy također je vrlo principijelna. Ne samo da je tek nakon odlaska iz Vlade javno poručila kako Radimir Čačić nije smio zbog prometne nesreće ući u Vladu, već je vrlo plastično opisala kako se kadroviralo u njezinu ministarstvu.

U emisiji Nedjeljom u dva potegnulo se pitanje njezine bivše šefice kabineta koja je morala otići zajedno s ministricom. Holy je tada otkrila zgodan detalj: svoju šeficu kabineta uopće nije poznavala prije nego što ju je postavila za svoju desnu ruku u ministarstvu.

Treba li naglasiti, u kvoti SDP-a.

Što je problem sa Čačićem?

Nije li onda smiješno da protiv političkih imenovanja ustaju upravo oni koji su politički imenovani? Ili koji su imenovali po političkoj liniji?

Je li problem što je Čačić gurao nekvalificiranog čovjeka ili što je gurao HNS-ovca u SDP-ovo bunjište?

Principijelnost kojom se SDP-ovci ovih dana obrušavaju na Radimira Čačića zadivljuje gotovo kao i njihova hrabrost.

Brusiti hrabrost na tuđoj koži

Osim što se idealno naslanja na javnu hajku na najomraženijeg političara u zemlji, njihova hrabrost najbezbolnije se brusi na osobi iz druge stranke. Puno je lakše HNS-ovcima zamjerati na onome što rade SDP-ovci. I otkrivati ono što govori šef HNS-a, a postojano šutjeti o onome što im govori šef SDP-a.

Mirela Holy mogla bi, recimo, svašta otkriti o njezinu razgovoru s Milanovićem oko famoznog maila.

Nije to ništa novo što se esdepeovaca tiče. To je njihova stara praksa, koja vuče korijen još dok je Ivica Račan drmao Iblerovim trgom.

Šutili o Bandiću

Recimo, godinama se nitko iz SDP-a nije usudio ni zucnuti protiv Milana Bandića. Jedino je Željka Antunović u par navrata izašla u javnost s kritikom zagrebačkog gradonačelnika, dok su svi ostali principijelno šutjeli. Nije teško otkriti zašto.

Bandić im je činio usluge, zapošljavao prijatelje, kumove i bračne drugove, dijelio poslove, davao plaću i sigurnost.

Mirela Holy javno se ispričala zbog Bandića tek kad se ovaj ispisao iz stranke u predsjedničkim izborima, a Davor Bernardić skrivao se u WC-u kad je Gradska skupština omogućavala Bandiću izmjenu GUP-a i izglasavanje projekta Cvjetnni prolaz.

Kasnije se Bernardić slikao među prosvjednicima u Varšavskoj, a nedavno je upriličio teatralnu svađu s Bandićem na sjednici skupštine.

Kakva hrabrost, kakva principijelnost.

Bandićevska navada

Istovremeno, prijatelji i rođaci i dalje se zapošljavaju po Holdingu, i dalje se na čelne pozicije postavljaju ljudi po stranačkoj liniji, troši se novac kojeg nema i gradska poduzeća vode se u propast. 

Zašto netko od SDP-ovaca javno ne progovori o tome?

Zato što ne bi bilo pametno.

Šuti o Zoki

Kao što je Škrlec zaključio da ne bi bilo pametno biti protiv onda kad su svi za termoelektranu na ugljen, kao što je Holy zaključila da je bolje da šuti o Čačićevoj nesreći dok je s njim sjedila u Vladi.

Kao i o onome što joj je Milanović poručio s Hvara.

Principa se ne treba držati kao pijan plota. Stranačka lojalnost ipak je važnija.