Foto: Željko Šop (Cropix)

OBJAVLJUJEMO pismo jedne ogorčene stanovnice Gorskog kotara. Naime, u tim djelovima Hrvatske tri dana nije bilo električne energije zbog toga jer su grane i stabla pale na strujne vodove. HEP se nije pripremio za zimu, a nespremni su i za ispriku. Prismo objavljujemo u cijelosti.

Stanovnici Gorskog kotara svjedočili su protekli vikend prvom ovojesenskom snijegu. Iako je bio najavljivan gotovo tjedan dana unaprijed, ponovo je iznenadio mnoge nespremne vozače, ali ti nespremni većinom ionako nisu Gorani nego putnici-prolaznici koji misle da su njihove ljetne gume sasvim solidne za to "malo snijega". Zimska služba reagirala je poprilično solidno i koliko znam, zastoja nije bilo (osim zbog onih sa ljetnim gumama) i ceste su cijelo vrijeme bile prohodne.

Veći je problem zapravo bio nestanak električne energije u većem dijelu Gorskog kotara i to na čitava tri dana! Razlozi nestanka su standardni – težak južni snijeg polomio je grane i stabla koja su potom pala na strujne vodove i uzrokovale nestanak struje.

Osim strašne činjenice da su ljudi bili bez struje i do tri dana, da su bili bez grijanja (jer nemaju svi Gorani sobne peći na drva; centralna grijanja također trebaju struju), da su bili bez signala i da većinu stvari iz škrinja mogu slobodno baciti, meni osobno još je strašnije da je samo Novi List objavio članak o tome, i taj je članak bio informativno korektan, ali nedovoljno kritički.

Jer, postavlja se nekoliko pitanja. Kao prvo, zašto HEP svake godine iznenadi prvi južni snijeg? Zašto jednom ne planiraju unaprijed, odrede kritične točke i odsjeku granje koje prijeti? Nadalje, je li se HEP ispričao Goranima zbog kvara, hoće li im nekako nadoknaditi nastalu štetu (pa makar u vidu simboličnog popusta)?

I, konačno, zar smo mi, Gorani, nas bijednih 20-ak tisuća, zaista građani drugog reda? Ironično, jučer čitam na nekoliko portala "bombastičnu" vijest o tome kako je dio Zagreba VEĆ tri sata bez struje. Jasno je meni da je taj dio Zagreba vjerojatno triput napučeniji od Gorskog kotara, ali zar su stvarno samo broj i lokacija ono što je u ovoj državi bitno? Svi se sjećamo lanjske snježne epizode u Splitu – novine i tv nisu prestajali o tome. Shvaća li itko da je Goranima tako svaku, i cijelu zimu? Shvaća li itko da ovakva nebriga samo pridonosi daljnoj depopulaciji, koja je ionako već odavno alarmantna?

Život u Gorskom kotaru nije lak. Ima svojih prednosti, ali je isto tako iznimno težak. Voljela bih da nas posjeti Ministarstvo regionalnog razvoja. Onako, usred zime (po mogućnosti u siječnju, kad su najviše dnevne temperature rijetko iznad -10), a onda i u proljeće kad snijeg okopni i kad se vide i osjete sve novonastale rupe na cesti (ne moram ni reći da se stare nikad ne popravljaju jer nema novaca). Za popravke koje ja moram raditi na svom autu većina Zagrepčana nikada nije ni čula.

Konačno, da ne bih bila krivo shvaćena – ovo nije kritika Zagrepčanima, ni Riječanima, ni Splićanima, nego je kritika odgovornima i vladajućima koji se Gorskog kotara sjete samo prije izbora. A kritika je i HEP-u jer je doista rupa bez dna, koja o svojim korisnicima uopće ne brine.
 

Jedna Goranka