Foto: Goran Mehkek / Cropix

VLADA bojkotira predsjednika Republike.

Svi pozvani ministri odbili su poziv na sjednicu Vijeća za socijalnu pravdu posvećenu pitanju srpske manjine u Hrvatskoj, među njima čak i bivši šef predizborne kampanje Ive Josipovića, a sada ministar rada, Mirando Mrsić.

Neki imaju pametnija posla, neki šalju stručnije pomoćnike. Na Pantovčaku, očekivano, neće biti Milorada Pupovca, ali će zato tamo - očekivano - biti Veljko Džakula.

Dakle, ono što zvuči kao bojkot i izgleda kao bojkot, vjerojatno i jest bojkot.

Samo nije baš jasno kakav.

Brani Pupovca ili Srbe?

Poručuje li Vlada da podržava Pupovca zato što želi sačuvati podršku njegovih stranačkih zastupnika u Saboru ili zato što poštuje legalno izabrane predstavnike srpske manjine nasuprot Josipovićevim Srbima?

I kad smo već kod principa, zašto se nitko iz Vlade nije oglasio povodom Josipovićeva degutantnog obračuna s novinarima i urednicima tjednika Novosti?

Međutim, čak i ako se ovdje doista radi o bojkotu - a izostanak baš svakog pozvanog ministra upućuje na to - i to samo zbog Josipovićeve svađe s Pupovcem, moglo bi se doći do zaključka da je Vlada ipak malo pretjerala.

Osim ako nije riječ o nečemu drugom. O političkom sukobu Zorana Milanovića i Ive Josipovića.

Tihi rat

O sukobu zbog sporazuma s BiH kojeg je Vlada htjela ratificirati, a šef države mudro odšutio. O sukobu zbog imenovanja šefa tajne službe, toliko uobičajenog u proteklih nekoliko navrata. O ljutnji zbog predsjednikove kritike Vlade, koja nije ništa više od ritualnog podizanja rejtinga.

Možda, ali samo možda, ovdje se radi i o Milanovićevu distanciranju od Josipovića uslijed mnogih afera koje se lijepe za njega, u prvom redu ZAMP-a. A vidimo da se sukob proširio čak i na otvoreno nadmetanje tko će na čelo HRT-a postaviti svog kandidata.

Ono što je sigurno jest da Milanović ne voli Josipovića. Ako ga je ikad volio.

Tko je veći?

Njihov dobar odnos kao dvojice najmoćnijih političara u zemlji nije mogao dugo potrajati. Prije ili kasnije, morao se svesti na obračun tko je moćniji.

Eto, trebalo im je nešto više od pola godine.

Ivo Josipović na Pantovčaku ima svoju agendu. Biti popularan, biti umrežen, biti nedodirljiv. Njegova kohabitacija s HDZ-om bila je blagoslov za obje strane: predsjednik je dizao rejting na konto omražene Vlade, a HDZ vodio fiktivne ratove da ne bi morao voditi državu.

Pobjeda SDP-a donekle mu je osujetila planove.

Digni ruke, digni rejting

Da bi zadržao popularnost, mora se distancirati od nepopularne Vlade i njezinih nepopularnih mjera. Mora je povremeno kritizirati. Pa i zaoštriti retoriku. Mora se izboriti za svoju kadrovsku strukturu. Dok u isto vrijeme mora sačuvati naklonost istog onog biračkog tijela koje podržava i Vladu.

S druge strane, Zoranu Milanoviću bi bilo lakše da na Pantovčaku sjedi neki drugi popularni predsjednik (jer nepopularne još nismo izmislili), nego jedan iz njegove stranke.

U prvom redu, lakše bi se branio od kritika koje dolaze iz suprotnog tabora, a zadržao bi i primat među članovima vlastite stranke koji padaju u napast da svoju lojalnost vežu uz Josipovića.

Čiji rejting je veći?

Milanović se nikad nije ustručavao priznati da se njegova taština ne može mjeriti s Josipovićevom. A sada vidi da se više ni njegova popularnost ne može nositi s Josipovićevom.

Što je već mnogo gadnije.

Nema sumnje da je ovaj bojkot rasprave o srpskoj manjini, s kojeg će izostati čak i Josipovićev prijatelj Mrsić, dosad najglasnija - iako možda pretjerana - Vladina poruka Pantovčaku.

Sukob je sve do sada tinjao, u medije su plasirane tek naznake svađa oko nekih imenovanja, dok su rijetki ministri vrlo stidljivo su u javnost slali signale da bi Josipović trebao ohladiti svoj rat s Pupovcem.

Ovo je prva jasna poruka.

Udaljavanje počinje prvim korakom

Kamo sreće da je bila glasnija i artikuliranija, i da je plasirana onda kad je trebalo, i da je služila javnom interesu, a ne pukom političkom natezanju. No to je od Milanovića teško očekivati. Još je teže očekivati da ulazi u fajt s popularnim predsjednikom koji bi pritom trebao biti na njegovoj strani.

Ovo je mali korak za premijera, ali velik za Zorana Milanovića. Možda tek prvi u daljnjem distanciranju od šefa države.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje