"SVE JE počelo vapajima ljubitelja nogometa, koji su žudili za povratkom načina igre koji je posljednji put viđen u Meksiku 70. Quadrado mágico, "magični kvartet" ili " fantastična četvorka", kojeg je ponovno uveo Parreira i čija se eksplozija očekuje u Njemačkoj, pomalo je skrenuo pažnju sa glavnog oružja: dva središnja napadača". Ovim uvodom počinje najava napadačkih potencijala nekih od najboljih reprezentacija na Mundijalu koju donosi Goal.com.

U središtu zanimanja su naravno Brazilci i njihova superofanzivna postava i odluka izbornika Parreire, suprotna vizijama velike većine ostalih selektora, da na najisturenije pozicije postavi dva "tenka"; teške centarfore Ronalda i Adriana, koji su naravno dosta različiti, ali sa bitnim zajedničkim karakteristikama: eksplozivna snaga (i kilaža), koja im omogućava prodiranje kroz neprijateljske obrane.

Ostali izbornici preferiraju mješavinu različitih tipova igrača koji tvore golgetersku snagu; argentinski izbornik Pekermann, na primjer, mogao bi, kao i brazilski kolega, "spariti" dva razarača: Crespa i Cruza, ali pokazuje da mu je draži kombinirani ofenzivni duet, nego dvojac "devetki". Za Obalu Slonovače po svemu sudeći priprema Crespa potpomognutog sa "Zekom", džepnim Saviolom.

Francuzi su još jedna primjer mješavine koja se traži kako bi nekadašnji svjetski prvaci povratili napadačku moć: Thierryju Henryju je Domenech definitivno našao par u Davidu Trezeguetu, pogotovo sad kada se nesretni Cisse teško ozljedio.

Pored Argentine, školski primjer dopunjavanja dijametralno suprotnih igrača u napadu je reprezentacija Češke. Napadački duo čine "ogromni bojni brod", kako su na Goalu krstili Jana Kollera i "sportski autić" Milan Baroš, "mnogo manji i većih manevarskih sposobnosti, sposoban igrati i na mjestu polušpice, idealan za odigravanje duplih pasova sa loptama koje se odbijaju od Kollerove glave".

Kao još jedan kontrast Parreirinom 4-2-2-2 formatu, ponuđene su dvije modifikacije 4-3-3 sustava, gdje klasičnu "devetku" pomažu dva pomagača sa strane, bilo da se radi o "krilno" orijentiranom portugalskom napadu, gdje ubačaje Luisa Figa i Cristiana Ronalda koristi Pauleta, dok Španjolska koristi model sa tri "čista" napadača: Villu, Torresa i Raula, koji su odreda iznimno pokretljivi i opasni.

Donekle slično brazilskom modelu dva isturena "ovna", može se usporediti Italija sa Lucom Tonijem i Albertom Gilardinom, iako je Milanov napadač lakši i pokretniji od ostalih "težih" napadača koje Lippi ima na lageru, ako doista želi dva teškaša pred protivničkim golom.

Vraćamo se na Brazil; ukoliko se prvospomenuti napadački dvojac pokaže neefikasnim, Parreiri se nude i dvije dodatne opcije: Ronaldinha još više približiti golu, ili jednog od dva napadača zamijeniti malenim, ali ubojitim i vižljastim Robinhom, inače fantastičnim tehničarom.

Na kraju teksta se napominje da ćemo morati pričekati do 13. lipnja kako bi vidjeli hoće li funkcionirati model brazilskog selektora sa dva centarfora, il će se zbog neuspjeha zahtjevati povratak "općeprihvaćenog" modela sa dva različita tipa igrača u napadu.