INDEXOVI novinari ne slažu se oko dodjele Zlatne lopte Luki Modriću.

Nakon niza individualnih nagrada i najbolje odigrane kalendarske godine u karijeri, Modrić je dobio i najveće individualno priznanje - Zlatnu loptu. Time je hrvatski kapetan prekinuo desetogodišnju dominaciju Messija i Ronalda i postao prvi nogometaš nakon Kake koji se ne zove Lionel ili Cristiano, a dobio je ovu prestižnu nagradu.

Stjepan Mati tvrdi da je Modrić nagradu apsolutno zaslužio jer je u njegovu slučaju ona puno više od nogometa i jer je zbog Modrića i tipova koji su jednostavno odbijali gubiti utakmice, Hrvatska barem na jedan dan bila manje sjebana.

Vice Karin smatra da je Modrićeva nagrada priznanje Realovoj europskoj dominaciji i veličanstvenom uspjehu Hrvatske u Rusiji, ali da on u ovoj kalendarskoj godini nije bio najbolji na svijetu.

Stjepan Mati: Zemlja je zbog Luke i tipova koji su odbijali gubiti utakmice barem jedan dan bila manje sjebana 

''Nije zaslužio'', ''bolji je bio Griezmann'', ''nije dobro odigrao početak sezone'', ''u padu je'' - samo su neki od komentara i argumenata protiv (još jednog) proglašavanja Luke Modrića najboljim igračem svijeta. 

I svi oni vjerojatno drže vodu. Luka Modrić nije najbolji igrač na svijetu, niti će ikada biti. Ne pokraj živih Messija i Ronalda. Da se Zlatna lopta dodjeljuje zaista najboljem igraču na svijetu, to bi svake godine bio jedan od ove dvojice. Ili, još bolje, neka je prestanu dodjeljivati dok Messi i Ronaldu ne odu u mirovinu pa onda mogu ponovno početi. Oni su najbolji na svijetu. 

No ako ih moramo zanemariti zbog lošije kalendarske godine i ako gledamo sirove brojke i osvojene trofeje, onda bi izbor trebao biti Raphael Varane. Osvajač Lige prvaka i Svjetskog prvenstva s Francuskom koja je Modrićevu Hrvatsku u finalu razbila 4:2. Ili Antoine Griezmann. Čudesni Atleticov napadač koji je Simeoneovoj momčadi donio titulu Europa lige i odigrao jednu od najvećih uloga u pohodu Francuza do svjetske titule. 

No ispričavam se na frazetini, da je nogomet tako jednostavan, sirov i usko vezan za brojke, ne bi bio najpopularniji sport na svijetu. Ne bismo ga gledali s takvim guštom, čak i danas, u vrijeme divljanja bliskoistočnih milijardi na transferima, dodjeljivanja SP-a Kataru i igranja Europskog prvenstva u 12 europskih zemalja. I upravo je dodjeljivanje Zlatne lopte Modriću kratak bijeg od takve nogometne realnosti.

Real bi bio prvak Europe ove godine možda i bez Modrića. Zidaneova momčad bila je u zenitu i najvećem naponu snage i s rođenim pobjednikom Ronaldom svejedno bi vjerojatno otišla do kraja. No Hrvatska bez Modrića ne bi bila druga na svijetu. Mnogi tvrde da je Rakitić SP odigrao bolje od Modrića i doista, tko zna kako bi sve završilo da Rakitić nije igrao turnir života. No Rakitić ne bi igrao s toliko slobode da pokraj sebe nije imao čovjeka koji je u životnoj misiji da Hrvatsku odvede što dalje može.

Francuska je prije početka SP-a bila najveći favorit za titulu. Do nje su došli s pola gasa i jedina utakmica u kojoj su se pošteno oznojili bila je finale protiv Modrića i društva. Nitko se za nekoliko godina neće sjećati da je Hrvatska barem pola te utakmice bila bolja momčad, ali će se svi jako dobro sjećati da je finale SP-a 2018. godine igrala jedna borbena, beskompromisna Hrvatska.

Sjećat će se skupine tipova koji su jednostavno odbijali gubiti utakmice. Sjećat će se i Modrića koji je odigrao veličanstven turnir. Drugo mjesto se uglavnom ne pamti osim ako nije riječ, primjerice, o poziciji iza košarkaškog Dream Teama. No biti drugi na svijetu u nogometu je senzacionalan rezultat. Osobito za zemlju s četiri milijuna ljudi, šest poštenih nogometnih terena (ne stadiona) i dvije nogometne škole. To su gole činjenice. Da su u tom finalu bili Njemačka, Brazil ili Španjolska, nitko ne bi trepnuo.

Ali u Moskvi su bili Hrvatska i Luka Modrić. Zadivili su svijet, cijelu zemlju bacili u trans i izvukli 550.000 ljudi (ili 12 % populacije) na ulice usred radnog dana kako bi ih dočekali po povratku iz Rusije. Predvođeni Lukom Modrićem, dječakom koji je bježao od rata i kojemu su četnici spalili rodnu kuću. Nitko nikad nije kao on i njegovi suigrači barem na tih mjesec dana ujedinio ovu sjebanu i podijeljenu zemlju.

Ako gledate statistiku, formu ili što već, Modrić nije zaslužio ovu nagradu. No ako ovaj put nogomet pogledamo iz nekog drugog, romantičnijeg kuta, onda dileme nema.

Vice Karin: Gleda se i ponašanje izvan terena, a Modrić me se nije dojmio 

Luka Modrić osvojio je Zlatnu loptu. I dok se to čini kao logičan nastavak nevjerojatnog niza u kojem je najprije osvojio nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva pa zatim i FIFA-inu nagradu za najboljeg igrača prošle sezone, nagrada France Footballa nije trebala otići u njegove ruke. Prvi razlog je to što se ova nagrada dodjeljuje za kalendarsku godinu. Nakon Svjetskog prvenstva, što čini gotovo polovicu promatranog razdoblja, Luka Modrić nije igrao nogomet na razini nagrade koju je primio. 

Real je loš i ova post-Ronaldo era djeluje jako bolno. Trenutno tamo ne postoji nijedan igrač koji igra nogomet blizu svojeg optimuma. Modrić je na trenutke neprepoznatljiv, u skladu sa sivilom svoje ekipe. S Hrvatskom je odigrao jednu dobru utakmicu u navedenom razdoblju, što je bilo dovoljno samo za to da reprezentacija ispadne iz elitne skupine Lige nacija. Ono što je Modriću pomoglo jest činjenica da se ova nagrada u praksi dijeli za period od svibnja, kad završava Liga prvaka, pa do kraja europskog ili svjetskog prvenstva.

Na identičan način je nagrade znao uzimati i Ronaldo, vrlo često u situacijama u kojima je Barcelona u tekućoj godini uzela naslov, da bi u drugom dijelu godine napravila novu, golemu prednost pred Real Madridom. Takav način ocjenjivanja igrača, premda uvriježen, notorna je glupost jer razdoblje od jedne godine svodi na svega nekoliko utakmica - one u polufinalima i finalima Lige prvaka te one na eventualnom reprezentativnom turniru. I premda je Modrić odigrao izvanredno baš u tom periodu, gledajući kalendarsku godinu, on nije bio najbolji igrač na svijetu.

Glasači imaju uputu kako igrače trebaju valorizirati prema tri kriterija: individualne i timske izvedbe, igračev talent i fair-play te njegova karijera. Iako je manje ili više javna tajna da su ovi kriteriji tek formalnost koju vjerojatno većina glasača i ne poznaje, nego glasa po nekim drugim kriterijima, čak i kada slijedimo ove kriterije, vrlo je upitno je li baš Modrić trebao dobiti ovu nagradu. Ako ćemo ocjenjivati igračev talent i individualne izvedbe, vjerojatno nitko, uz iznimku Ronalda, ne bi osvojio ovu nagradu dok god Leo Messi i dalje aktivno igra nogomet. Ako se nagrađuju timska postignuća, opravdano je postaviti pitanje koja postignuća se najviše vrednuju. Je li najvažnije domaće prvenstvo koje sadrži najreprezentativniji broj utakmica za procijeniti kvalitetu nečije igre? Ako jest, Modrić ne bi smio biti u ovom razgovoru.

Je li najvažnija Liga prvaka u kojoj morate neprestano pobjeđivati najveće teškaše kako biste osvojili trofej? Ako jest, Modrić je tu apsolutno opravdano. Ali kako kvantificirati je li njegov doprinos u toj Ligi prvaka veći ili jednak onome koji su dali Cristiano Ronaldo ili Marcelo? I konačno, ako je najvažnije Svjetsko prvenstvo - Modrić je zbilja odigrao fantastičan turnir, ali pritom ljudi zaboravljaju da je Hrvatska ostala bez pobjede u regularnom dijelu u utakmicama nokaut faze te da na kraju nije uzela naslov. Raphael Varane, kao jedan od finalista, imao je sve do Svjetskog prvenstva jednake uspjehe i jednaku kvalitetu igara kao i Luka Modrić. I na kraju je podigao naslov prvaka svijeta. 

Na istom tom prvenstvu Ivan Rakitić odigrao je barem podjednako dobru ulogu kao i Modrić, ali i s naslovom u Španjolskoj, i s nemjerljivo boljom drugom polusezonom. Luka Modrić iza sebe ima nevjerojatnu sezonu i fantastičnu karijeru u kojoj se potvrdio kao najveći hrvatski nogometaš svih vremena. Ali koliko god bila lijepa priča o djetetu koje je uspjelo ni iz čega i koje je jednoj maloj Hrvatskoj donijelo ovakvu čast, tu priču ćemo potvrditi prije svega iz nacionalnog sentimenta, a ne kao rezultat logične analize. U 2018. Luka Modrić nije bio najtrofejniji nogometaš na svijetu. Nije u kontinuitetu pružao bolje igre od Kyliana Mbappéa, Lea Messija, Cristiana Ronalda ili Raphaela Varanea. Zapravo, u drugom dijelu sezone skupa sa svojim klupskim kolegama spada u vjerojatno najveće ovosezonsko razočaranje. Konačno, iako je kriterij fair-playa pomalo nejasan, predstavlja ono što je nekad bilo okarakterizirano kao "ponašanje na terenu i izvan njega".

Modrićevo ponašanje na terenu za svaku je pohvalu, ali ne treba zaboraviti da je izvan njega sudjelovao u pravnim vratolomijama najpoznatijeg bjegunca od hrvatskog pravosuđa kojem se sudi za sportsku pljačku stoljeća. Istovremeno, priznanje utaje poraza pa prihvaćanje nagodbe zaokružilo je period njegovog života prema kojem ćete svoje dijete učiti da Luka Modrić bude na terenu, ali da izvan njega proba suprotno, ako jednom uspije u nogometu. 

Modrićeva nagrada je priznanje Realovoj europskoj dominaciji i veličanstvenom uspjehu Hrvatske i u rastezljivim kriterijima France Footballa nije pretjerano teško pronaći dovoljno argumenata da se baš njemu dodijeli ova nagrada. Konačno, Modrić je u 2018. godini apsolutno bio jedan od najboljih na svijetu. Ali ova nagrada bi u ruke trebala otići samo prvom na toj ljestvici. A to on nije bio.