"BRZO, donesite lijepu odjeću, i odjenite ga; stavite mu prsten na prst, sandale na noge." Ili još bolje, donesite Sevillin dres s njegovim imenom na leđima. Transfer Ivana Rakitića iz Barcelone u Sevillu bio je najavljen čitanjem iz Biblije (Luka 15,22), parabolom o razmetnom sinu. Nakon šest godina izbivanja, čovjek kojeg su zvali Sevillano vratio se kući i kako otac objavljuje u sljedećem stihu Novog zavjeta, to poziva na slavlje, za The Guardian piše Sid Lowe.

Slavlje u Sevilli, dakako. U Barceloni je reakcija sličila olakšanju, napokon je postignuta neka vrsta rješenja. Barem ovaj put učinili su pravu stvar. Možda malo prekasno i uz premalu nagradu, ali ipak su to učinili. Godinu dana nakon što je Barcelona pokušala natjerati Rakitića da napusti klub, koristeći ga u pokušaju da se Neymara vrati iz Pariza, što je Rakitića nagnalo da kaže kako "nije vreća krumpira", rekli su si zbogom. Neki su to rekli nježnije od drugih, ali ako se malo odmaknu, vidjet će ga onakvog kakav jest, vidjet će čovjeka koji im je tako dobro služio, središnju figuru u momčadi koja je osvojila sve prije nego je došao kraj.

Ostao je godinu previše. Lani su za njega tražili 65 milijuna, sad su dobili milijun i pol

U to vrijeme Rakitića su procijenili na 65 milijuna eura, a godinu dana kasnije, kad je počela rasprodaja, otišao je za 1,5 milijun eura i bonuse do devet milijuna. Iako cijena na kraju neće biti tolika. Tri milijuna eura je praktički zajamčeno, no šest milijuna nije toliko realistično. Vjerojatno se to trebalo dogoditi i ranije i za njega, kao i za mnoge druge, jer sezona 2019./2020. bila je jedna sezona previše. Ali Barcelona je još malo uštedjela na plaći, a veteran je krenuo dalje. Sevilla i Rakitić imaju ono što su željeli, vrtoglavu radost kojom je vijest dočekana, piše Lowe.

"Dovedite utovljeno tele, zakoljite ga, jedimo i slavimo", rekao je otac svojim slugama. Ipak, malo je neobično da je Sevilla upotrijebila parabolu o razmetnom sinu, iako se u Španjolskoj redovito koristi za igrača koji se vraća kući. Sin je protratio očevo bogatstvo i živio izgubljenim životom, a ljutiti, ljubomorni i daleko savjesniji brat optužuje ga da je "raspisao imovinu na prostitutke". Vraća se pokajnički samo zato što je gladan.

S druge strane, Rakitić je maksimalno iskoristio vrijeme u Barceloni u koju je došao 2014. godine. Kod "nevjerojatnog profesionalca", kako ga je nazvao Ernesto Valverde, nije bilo rasipavanja ili nagovještaja nazadovanja sve do te tužne, posljednje sezone. Iz sredine Barcelonina veznog reda osvojio je trostruku krunu te tri dvostruke krune, četiri lige i četiri kupa. Odigrao je 310 utakmica i postigao 36 golova, ali ne radi se o tome. Čak ni o tome da je postigao pobjedonosni pogodak protiv Real Madrida ili prvi gol u finalu Lige prvaka 2015. godine.

Embed from Getty Images

U Sevilli je igrao povučenog ili kreativnog veznjaka, ovisno o potrebama, a na obje pozicije bio je bolji od ostalih, nastavlja Lowe za Guardian. U Barceloni je rekao da će pretrčati 5000 ili 10.000 metara za Lionela Messija, Neymara i Luisa Suáreza ako bude trebalo. Tako je i učinio. Nije bio Xavi, čije je mjesto morao preuzeti i na kojem su nogometne predrasude jake, ali svim svojim suigračima često je bio sve: blizak kad je trebalo, otvoren kad su željeli, dalje naprijed ili natrag po potrebi. "Sto posto pouzdan", rekao je Valverde za njega.

Cijenili su ga čak i oni koji mu se nisu divili. Ali bilo je također lako prijeći u nešto ugodnije. Govorili su da nema Barcelonin DNK te ga tako učinili lakom metom. Krivnja je često bila neravnomjerno i neumoljivo prebacivana na njega i to je nešto što je dijelio s Valverdeom i Suarezom. U klubu optužen za gubitak vjere, on je bio realist i nezaštićen igrač, za razliku od drugih. Njegova je razina igre, to je istina, klizila zajedno s ostalima, sve se usporavalo tijekom posljednjih godinu dana. Nije pomoglo ni to što je nakon neuspjeha na Anfieldu 2019. godine s obitelji otišao na travanjski sajam u Sevilli.

Vratio se tamo gdje pripada

Barcelona ga se pokušala riješiti, ali nije uspjela unatoč snažnim pokušajima. Nesretan, Rakitić se oglasio, što također nije puno pomoglo. Njegova je uloga ostala ograničena, ali ne onako kako su kritičari zahtijevali. Za to je postojao razlog - treneri su mu vjerovali. Dobio je svojevrsnu ulogu žrtvenog jarca, njegovu su nazočnost neki doživljavali kao simbol klupskog neuspjeha da riješi fundamentalne probleme, da se obnovi. Nakon što je svojim ulaskom preokrenuo utakmicu i postigao pobjedonosni pogodak protiv Athletica u lipnju, svoj prvi gol nakon 49 utakmica, tadašnji trener Quique Setién rekao je da je "odradio majstorski". Ipak, osjećao je da je otišao predaleko, piše Lowe.

Sad se i on vratio tamo gdje vjeruje da pripada. Nitko ne žali za njegovim odlaskom, zaista, to se moralo dogoditi. A za njega je to sreća. Rakitić se zaljubio prve večeri koju je proveo u Sevilli. Tada je upoznao Raquel, zbog koje je postalo sigurno da se neće predomisliti oko nastupa na Pizjuanu. Ona je danas njegova supruga, majka djece koju uspavljuje pjevajući im Sevillinu himnu. Rakitić je ispričao kako njen djed u bolnici liječnicima nije dopustio da sklone Sevillin sat koji je nosio. I tako je najšpanjolskiji od svih gradova postao Rakitićev dom.

Embed from Getty Images

Rakitić je kratko držao bar u gradu. Imao je i traku iz utakmice u kojoj je Sevilla osvojila Europsku ligu, bio je prvi strani kapetan nakon Diega Maradone. Rekao je da će otići u Barcelonu samo ako Sevilli to odgovara, što se i dogodilo. Rakitića je zamijenio Ever Banega, sad se vraća na njegovo mjesto. Lova je bila dobra i bili su sretni zbog zajedničkih uspjeha. On je osvojio Ligu prvaka, oni su osvojili Europsku ligu. On je ostao u kontaktu sa sportskim direktorom Monchijem, razgovarajući o igračima kao da su stari prijatelji. Razgovori među njima ovog su ljeta postali malo ozbiljniji te se kroz njih kristalizirao njegov povratak.

Promašena usporedba s razmetnim sinom

Za razliku od razmetnog sina, on nije okrenuo leđa čak ni kad je otišao. Nisu ni oni. Kad je Rakitić prvi put igrao protiv Seville, navijači su prestali pjevati klupsku himnu i počeli pjevati njegovo ime. Na velikom transparentu pisalo je: "Ovo će uvijek biti tvoj dom. Hvala ti, kapetane." Na kraju, prišao je sjevernoj tribini kako bi navijačima dao svoj dres, a dao im je i kopačke i čarape. Dok je odlazio, skandirali su i dalje njegovo ime. Barcelona se iste večeri vratila u Kataloniju, on je ostao u Sevilli.

Kad je Sevilla u kolovozu osvojila Europsku ligu, Rakitić je proslavio snimajući se kako skače u bazen. Danas Sevillini navijači snažnim emocijama slave njegov povratak i uzbuđenje raste. Taj skok u bazen nije baš dobro primljen u Barceloni, ali tad je već bio više vani nego unutra. Bio je spreman otići i znao je kamo želi otići, što je rekao tim skokom u bazen. U jednom intervjuu u proljeće rekao je kako se nada da će otići tamo gdje ga žele, poštuju i trebaju i gdje će se njegova obitelj i on osjećati dobro.

Na mjesto koje će biti poput doma, tamo gdje će biti glazbe i plesa i najfinije odjeće - Sevillin dres s Rakitićevim imenom, zaključio je Lowe.