SANADEROV garant je Avram Grant. Vidim Sanadera kako u svom kabinetu donosi tu definitivnu odluku, sve se može srušit, svi sni, o Hrvatskoj i Europi, organizaciji velikih nogometnih priredbi, pa tako čak i vezano za njegov Split, mogu Bačvice postat Skadarlija i Bašćaršija, može i Kazalište iz njegovog djetinjstva u Plinarskoj postat scena za zabranjene predstave, može se i tradicija brodogradnje i splitskog škvera nasukat na pronevjerama porinutim dugovima, može se zaboravit i ZERP i čekić, i ribare, i humor, duh, splitskost Pometa i Feral Tribunea pa ih okrenit lipo tamo u Novi list da ih niko ne more više vidit, 500 km od Splita, mo'š iza rešetaka strpat i splitsku Rivu, pojam mediteranski razbarušene slobode…

Ali ne mo'š spiskat dva mandata predsjednika hrvatske Vlade a da ne uđeš u povijest kao Kralj Poljudskog Preporoda.

Dječački san iz Plinarske

I svaka čast Sanaderu, i za 200. rođendan Hajduka buduće Torcide slavit će Sanadera kao čovika koji je cilu Hrvatsku skupa s dijasporom i međunarodnom «liberalnom koegzistencijom» upregnija u kola Skoke, Bušića, Kalinića i ekipe…

Ko je to moga tako pucnit prstima i stoljetne dugove Hajduka pretvorit u ovu sadašnju priču di se po planetarnom internetu spominje ime Hajduka jer za koji dan u Split dolaze Avram Grant i Roman Abramovič. Čak su i spektakularne Obama-vijesti izgubile privlačnost u usporedbi sa Sanaderovim dječačkim snom iz Plinarske ulice koji u rukama premijerske moći postaje javom i osvaja udarne pozicije na medijskim kolumnama/stupovima. 

Još u prethodnom mandatu premijer Ivo Sanader je na velikoj svečanosti dodjele Nagrade grada Splita s velikim žarom održao govor privrženosti i ljubavi prema starome Splitu i njegovim tradicijskim brandovima te je efektno poentirao svoj verbalni slap idejom da Hajduk mora u Splitu dobiti svoju ulicu. 

Konačna isprika Izraelu

Sanaderova imaginacija je očito nesaglediva kad je Hajduk u pitanju a u zrelim godinama čovik se ničega ne sjeća tako upečatljivo kao djetinjstva u kojem je i sam bio jedan od klinaca koji su trčali za balunom i u mašti za svakome Splićaninu bitnom nogometaškom slavom. Samo tako se može objasniti kojim se to natprirodnim silama preko noći najveći hrvatski gubitaš prometnuo u giganta veličine takvih imena kao što su Abramovič, Grant, itd… Koja će već sutra stajati uz ime Tićinovića, Gabrića, Miše i drugih.

Danima već, još od odlaska Gorana Vučevića, nisam u stanju sastavit niti u sebi dvi suvisle beside vezano za Hajdukovu situaciju u kojoj je uteka pošteni mladi čovik koji razumi i voli balun i Hajduka. Zašto je uteka? Zašto ga nisu svim silama zaustavili? Šta mu nisu mogli dat milijun eura. Ne'š ti. Pa dva Ibričića to mogu izist, malo za marendu, a malo za gablec. Slutija san da se nešto sprema jer koja je to logika dovodit Cicu Kranjčara, genijalca većega nego šta je oti Grant? Šta nisi Kranjčara dovea odma na početku sezone? Zašto si gubija vrime na Vučevića ako si ga tija pustit da ode. I ne samo na njega nego na cilu njegovu trenersku momčad. 

Isto ka šta je za privatizaciju doveden Jerkov i to za misec dan, na određeno vrime, isto ka da ga je dovelo da zamini neku trudnicu. A sad vidim da je Sanader bija pametan i da je ima rješenje. Na scenu je istrča Rosso koji je s Grantom dobar po izraelskoj baušteli pa sad kad dođe Grant u Split ispada da se i Hajduk, ni kriv ni dužan, ispriča Izraelu za sve. Možda to i nije loše, moglo bi se iskoristit i u košarci jer smo ka reprezentacija u kvalifikacijskoj grupi Izrael izvukli za partnera.

Bidna Matejuška

Dakle, posal je obavljen. Grant ne mora ni doć. Sama vijest je dovoljna. Ionako ne znam šta bi recimo Grant danas učinija s Hajdukom protiv Zagreba. Garant bi izgubija. Jer mo'š mislit kako bi se Zagreb iša dokazat gospodinu Grantu koji bi istaknutog zagrebaša moga odvest sa sobom natrag na Otok. 

Osim toga Grant nema pojma kako se u nas igra, a tek kako se sudi. Šta bi Grant reka Andriću, di će stat na teren, kako bi se Jurica Buljat inkanta isprid Granta, odrvenile bi mu noge, a tek Mario Maloča, pa Siniša Linić… Možda bi malo prčevitije bile face ala Drago Gabrić koji sigurno može više učinit na nogu nego Grant, moga bi mu ga gurnit i kroz noge, Grant ne bi ni trepnija, jer šta bi rekli Biće i barba Luka da znaju kako su nas Židovi počeli učit igrat balun. Jedino šta bi ruku u vatru stavija za Granta to je da se ne bi rasipa s bodovima ka šta se mi rasipamo s milijunima eura a nemamo ni za dovršit stari mandrač usrid splitske luke, Matejuško, jubavi moja. Ali to je već romantika, lučica za Torcidin karusel. Jedva čekam da se Torcida obrati gospodinu Grantu. Moga bi to bit nogometni Nabucco.

Foto: AFP