Repriza finala Eura: Torres se tada probudio tek na kraju, ali Njemačka danas neće biti samo promatrač
Tekst: Zvonko Alač
Foto: AFP
PRIJE dvije godine u finalu europskog prvenstva Španjolska je pobijedila Njemačku, a jedini gol postigao je Fernando Torres, koji je i na tom velikom natjecanju pokazao zabrinjavajuću neefikasnost.
Međutim, Liverpoolov napadač je u pet utakmica do finala postigao jedan gol, dok je u jednako toliko mečeva na aktualnom velikom natjecanju ostao bez gola. Aragones mu je prije dvije godine bezgranično vjerovao iako su, kao i na ovom SP-u, golovi također dolazili preko Ville (prvi strijelac Eura sa 4 gola), a i Aragonesova momčad je igrala također s ovom dvojicom u napadu premda je danas Villa više gurnut prema boku.
U naslovu smo ukazali na potčinjenu ulogu koju je Njemačka imala u tom finalu i tako je i bilo usprkos naizgled tijesnoj pobjedi Roje. Njemačkim igračima to nitko nije zamjerio, jer kao i toliko puta do tada, gotovo nitko nije očekivao da će doći tako daleko, a i Španjolska je (uz Nizozemsku i Italiju) bila prvi favorit na Euru koji je Hrvatskoj obilježio Semih Senturk.
Naravno, osim finalnog poraza od Španjolaca, Nijemci su na EP-u izgubili još jedino od Hrvatske. Pobjeda u skupini 2:1 nad Elfom u Klagenfurtu ostaje posljednja dobra igra i pobjeda Hrvatske nad jakim suparnikom u službenoj utakmici. Međutim, malo je to vrijedilo našima koji su poslije "nesretno" ispali od Turaka pa su nas upravo Nijemci "osvetili" u polufinalu Eura.
Zbog blijedih partija Hrvatske nakon toga, Bilić je na SP putovao kao snimatelj, a njegov suparnik s Eura Low danas je na korak do finala u Južnoj Africi. Srbi su se junačili nakon sretne pobjede nad Nijemcima u skupini na ovom SP-u, pa su se ubrzo podvijenog repa vratili kući. Ali bitno je da su Balkanci "specijalisti za Nijemce", koji su pak specijalisti za doći do (polu)finala velikih natjecanja.
Prije dvije godine Nijemci su nakon skupine u nokaut-fazi do finala istim rezultatom (3:2) pobijedili Portugal i Tursku, a kao i na ovom prvenstvu, briljirali su Klose i Schweinsteiger poentiranjem na obje utakmice (ostali strijelci Ballack i Lahm).
Španjolci su do konačne pobjede stigli impresivno. U skupini su imali maksimalan učinak (Rusija, Švedska, Grčka), a Villa je sva četiri gola postigao upravo u toj fazi. Osmina finala donijela je teški obračun s Talijanima koji je odlučen tek nakon penala. Buffon je obranio udarac Guizi, ali je Casillas nadmudrio De Rossija i Di Natalea, pa je Fabregas lansirao momčad u polufinale. Tamo su Xavi, Guiza i Silva razbili (3:0) iznenađenje prvenstva, Hiddinkovu Rusiju.
U finalu je Aragones odustao od dotadašnjih 4-4-2, žrtvovao najboljeg strijelca Villu i pogodio. Umjesto njega, sredinu je pojačao Fabregasom i do titule došao "Del Bosqueovim" 4-1-4-1. Aragonesu je nezamjenjiv bio Brazilac Senna, dok je kod aktualnog izbornika tu ulogu preuzeo Busquets.
Low je na alpskom igrao jednako kao i na afričkom prvenstvu (4-2-3-1), ali je od tada ispremiješao momčad (Friedrich je s desnog boka na Euru prešao na centralnog braniča) i promijenio nekolicinu igrača.
Sastavi Njemačke i Španjolske na finalnoj utakmici EP-a 2008. (masnim slovima istaknuta su imena igrača koji igraju i na SP-u):
Njemačka
Lehmann; Friedrich, Mertesacker, Metzelder, Lahm - Frings, Hitzlsperger - Schweinsteiger, Ballack, Podolski - Klose
Španjolska
Casillas; Ramos, Marchena, Puyol, Capdevila - Senna - Iniesta, Xavi, Fabregas, Silva - Torres