BARCELONA je previše ovisna o Leu Messiju pa su Španjolci još prije nekoliko godina skovali termin Messidependencia, odnosno ovisnost o Messiju. Najnoviji dokaz toj tezi sinoćnja je pobjeda katalonske momčadi protiv Intera (2:1) u 2. kolu grupne faze Lige prvaka. Najbolji igrač svijeta počeo je samo dvije utakmice od mogućih devet u ovoj sezoni, a Barca je obje dobila. No u preostalih sedam utakmica, u kojima je Messi dvaput ušao s klupe, Blaugrana ima samo tri pobjede te dva remija i poraza.

Takvu statistiku nije potrebno posebno objašnjavati, ali Barcina ovisnost o Messiju ne očitava se samo na utakmicama na kojima ga nema, nego i na onima koje igra, jer se suigrači previše oslanjaju na njega. 

Messijeve čarobne brojke

Okršaj protiv Intera pokazao je koliko Barcini igrači tražeći Messija na terenu svoju sudbinu prepuštaju u njegove ruke. Inter ih je u većem dijelu susreta u tome onemogućavao, tjerao Luisa Suareza i društvo na greške u dodavanjima, gušio Messija smanjivanjem prostora za njegovu inspiraciju. Ipak, jednom je Messi potpuno narušio ravnotežu Interove obrane i to je bilo sasvim dovoljno za Barcinu pobjedu.

Dogodilo se to u 84. minuti, kada je Messi osvojio oko 35 metara terena da bi uposlio Suareza koji je pogodio za tri boda, a prijelomni trenutak te akcije bio je sjajni dribling argentinskog čarobnjaka na sredini terena, pri kojem je Kwadwa Asamoaha ostavio ukopanog na mjestu.

Nakon Messijeve nove asistencije, ugledna statistička kuća Opta objavila je fascinantan podatak koji kaže da je Argentinac u posljednjih 13 utakmica grupne faze Lige prvaka na domaćem terenu postigao čak 22 gola i upisao sedam asistencija te da nijednu od tih utakmica nije završio bez gola ili asistencije.

Interova postava 3-5-2 sinoć se činila kao dobitna kombinacija i nagovještavala je da bi Antonio Conte mogao ostvariti svoju prvu pobjedu protiv Barce, ali odlična igra u prvom poluvremenu nije bila dovoljna ni za bod.

Odlično Interovo prvo poluvrijeme

Lider Serie A suprotstavio se Barcinoj formaciji 4-3-3 tako što je svoja dva napadača Alexisa Sancheza i Lautara Martineza poslao da izađu visoko na Gerarda Piquea i Clementa Lengleta, dok je Stefano Sensi bio zadužen za markiranje Sergija Busquetsa. Preostala dva Interova vezna igrača Marcelo Brozović i Nicolo Barella čuvali su Frenkieja De Jonga i Arthura, a obrana je pravovremenim kretanjem kontrolirala Barcine bekove, kao i napadački trojac Messi-Suarez-Griezmann.

Rani Interov pogodak dodatno je olakšao posao gostima koji su uz ogromnu dozu agresivnosti i energije neutralizirali Barcine napade. Conteova momčad je pokazala i ogromnu hrabrost u igri s loptom, tako da su golman Samir Handanović i tri stopera ispred njega bez imalo panike upijali Barcin presing i prenosili loptu u drugu i treću trećinu terena.

Ernesto Valverde jednostavno nije imao odgovor za ono što mu je Conte pripremio, a nije mu pomagala ni Messijeva inspiracija jer je takav Interov gard prilično zatomio Argentinca. Otežavajući faktor za Barcu bio je i neigranje Jordija Albe, kojeg je na lijevom beku zamijenio dešnjak Nelson Semedo. To je znatno olakšalo posao organiziranoj Interovoj obrani koju Semedo nije mogao dovoljno raširiti, a zbog stalnog namještanja na desnu nogu pomagao joj je da se na vrijeme postavi.

Odgovor Barcina stručnog stožera na Interovu igru bio je uvođenje Artura Vidala umjesto Busquetsa, a upravo je taj detalj donio najveći preokret u igri. Osim što je asistirao za fantastični Suarezov gol u 58. minuti, Vidal je svojom ulogom promijenio stanje na terenu. 

Ulazak Vidala skinuo je okove s Messija

Tad je prvak Španjolske prešao u formaciju 4-2-3-1, pa je onaj Interov presing s dva napadača i Sensijem izgubio smisao jer je Sensi pri izlasku u prema naprijed imao dva protivnička veznjaka oko sebe. Conte tada nije želio slati još jednog od svojih veznjaka prema naprijed, jer bi time izgubio stabilnost ispred obrane kojoj su Barella i Brozović pomagali u zaustavljanju Messija.

Barca je uvođenjem Vidala pronašla rješenje u izgradnji napada, ali nije to bio jedini dobitak. Čileanac je igranjem na poziciji prednjeg veznog poremetio ravnotežu ispred Interove obrane, pa je Messi sve više dolazio do izražaja.

Prema podacima Sofascorea, do Vidalova ulaska u 53. minuti Messi je imao 48 dodira s loptom, tri ključna dodavanja za izglednu priliku, 78 posto točnih dodavanja, samo tri uspješna driblinga i nijednu kreiranu veliku šansu. Tijekom preostalih 37 minuta Argentinac je imao također 48 dodira s loptom i tri ključna dodavanja, ali čak 91 posto točnih dodavanja, sedam uspješnih driblinga te dvije kreirane velike šanse. Njegov utjecaj na igru znatno je skočio, a okrunjen je sjajnom asistencijom za pobjednički gol. Kad se Messi oslobodio, Barca je proigrala, preokrenula i pobijedila. 

Rezultati utakmica bez argentinskog čarobnjaka, kao i onih u kojima ulazi s klupe, pokazuju koliko je Messidependencia loša za Valverdeovu momčad, a susret protiv Intera njen je savršen primjer, bez obzira na to što je Messi odigrao svih 90 minuta. Razlika njegova učinka u dva poluvremena bila je skoro jednaka i Barcinu učinku u ta dva poluvremena. Oslanjanje na jednog čovjeka, pa makar on bio najbolji na svijetu, ne bi smjelo biti osnovna strategija kluba Barcelonina kalibra.