NEPODERIVI Lino Červar večeras je u Poreču 183. put sjedio na klupi Hrvatske. S reprezentacijom se sprema za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Iza njega su 44 godine trenerskog rada, vodio je šest klubova i tri reprezentacije, osvojio osam medalja i postao svjetski i olimpijski pobjednik. Ali najtežu borbu 68-godišnji Lino danas vodi izvan parketa.

Njegova supruga, godinu dana mlađa Klaudija, ima karcinom. U braku su od 1975. godine. Upoznali su se na plesu u Novigradu.

"Već sam joj obećao da o tome neću govoriti, ali... Ona je mene tu večer prva pozvala na ples. Prijatelji su mi govorili da me cijelu večer gledala", prisjeća se Lino trenutka u kojem je upoznao ženu svog života. 

"Već onda sam joj rekao da će rukomet u mom životu biti na prvom mjestu. Danas to zvuči ludo, nestvarno, drugačija su vremena. Moja Klaudija je bolesna, prošla je dvije operacije. Ona je veliki borac. Nikada neću zaboraviti trenutak kada je krenula na prvu operaciju. Zastala je na stepenicama ispred kuće, okrenula se i nasmijala. Kazala mi je: 'Lino, ja ću se boriti, osvojit ćemo i ovu medalju.' Optimistična je, prenosi to na sve nas. Uz Božju pomoć, nadam se da ćemo uspjeti.", kaže nam izbornik.

"Više sam grlio tuđu nego svoju djecu. Klaudiji sam govorio očima i djelima"

Lino i Klaudija imaju dvije kćeri i petero unučadi. 

"Uvijek sam govorio da je trener velik onoliko koliko se saginje i daje savjete tuđoj djeci. Godinama sam više grlio tuđu nego svoju djecu. Silno sam ponosan što imam dvije divne kćeri i dva divna zeta. Klaudija je zaslužna za sve. Bože, koliko je volim. Rijetko sam to govorio, to sam pokupio od oca. Bili smo siromašni, radili smo u polju, komunicirali smo pogledom. Da, težak sam na riječima, ali Klaudiji sam govorio očima i djelima."

Červarova supruga rođena je u radničkoj obitelji i rano je ostala bez roditelja.

"Bili su ribari. Otac i majka dvaput dnevno su bacali i čistili parangale, radili su od jutra do mraka. Iz ničega su stvorili sve, ciglu po ciglu. Obitelj koja nije imala ništa odisala je takvim entuzijazmom koji je i mene zarazio. Oca posebno pamtim, bio je poput lika iz romana Ernesta Hemingwaya 'Starac i more', s predivnim glasom. Kad bi pustio tenor, cijelo mjesto bi ga slušalo. Taj čovjek mi je silno prirastao srcu. U njemu je bilo sve ono što danas ima moja Klaudija. Ona je frizerka i pedikerka, radila je po cijele dane. Zvao bih je u salon i molio da ode kući. A ona je onda dovodila ljude kući i radila za litru rakije, nije htjela ni uzimati novac."

Lino priča da je oduvijek voljela i njegov posao i bila mu je najveća podrška.

"U mladosti nisam imao ništa, nisam imao za traperice. Kasnije sam težio materijalizmu, a ona me vraćala na zemlju. Ona je sto puta bolja osoba od mene. Najzaslužnija je za sve moje rezultate i za svaku hrvatsku medalju. Zajedno ćemo, nadam se, pobijediti i ovu utakmicu."