Foto: Guliver Image/Getty Images, Montaža: Index
PRIJELAZNI ROK koji je upravo završio i u kojem su srušeni brojni rekordi sumanutog trošenja, potvrdio je jedni smisao nogometa.
Pohlepni i bahati nogometaši koji ne znaju složiti rečenicu, ali itekako znaju slagati hrpe milijuna, njihove ništa pametnije i ništa manje para gladne "bolje" polovice, morski psi od agenata. Oligarsi, šeici, kontroverzni poduzetnici na vrhu piramide odurnih, bešćutnih rasipnika što se preseravaju s raskoši i obiljem, ovog ljeta "kulturu" prijelaznog roka sunovratili su u nove nizine ubrizgavanjem rekordnih cifretina u biznis koji nema veze s nogometom.
Ovakav nogomet više nema smisla, kao ni Football Manager: Legendarnu igru nadmašila je crna stvarnost prijelaznog roka
Dva mjeseca u kojima se licitiralo stotinama milijuna i tako preko svake mjere prepumpavala vrijednost igrača(ka), do kraja su potvrdila nova pravila igre u njemu, gdje igrači postaju bogovi veći od klubova koji ih kupuju i prodaju, a njihovi Twitter i Instagram profili oltari na kojima se kleči buljeći u ekran, a moli stiskajući F5 u očekivanju objave gradu i svijetu o novom klubu.
I konačno, oni "zbog kojih" se sve ovo događa - navijači. Gadljivu predstavu gledaju tješeći se kako je mjehur od milijardi koji samo što nije implodirao, tu zbog njih i da to sve još uvijek ima smisla. Nema. Kao što ni kultna kupoprodajno-uzgajajuća igrica Football Manager više nema svrhe, nadmašila ju je crna stvarnost prijelaznog roka.
"Engleski" klubovi na nove igrače potrošili su rekordnih milijardu i 165 milijuna funti
Dakako, nismo idealisti, niti smo zadnjih deset godina proveli u izolaciji, ali ovo ljeto definitivni je dokaz da je moderni nogomet otišao kvragu. Klubovi engleske Premier League samo zadnjeg dana prijelaznog roka spržili su 156 milijuna funti za ukupni ljetni trošak na igrače u iznosu od milijardu i 165 milijuna funti! Tako ne samo da su prvi put probili psihološku granicu od milijardu funti na pojačanja i "pojačanja", nego su debelo prevalili prošlogodišnji rekord od "samo" 870 milijuna funti potrošenih na nove igrače. Od 20 klubova iz prve engleske lige, 13 ih je ovog ljeta srušilo rekord trošenja na pojačanja. Tko sve ovo plaća? Navijači koji kupuju preskupe ulaznice, dresove od zlata i pretplate za kabelsku televiziju, pa onda klubovi dijele još jedan rekordni iznos - 5.1 milijardi funti od televizijskih prava.
Englezi dakle i ovog ljeta vladaju sumanutim trošenjem na ljetnoj tržnici nogometaša, ali nazivati Premier League engleskom ima smisla jedino po geografskom ključu, jer kako smo podsjetili, to je emiratsko-američko-ruski blockbuster koji se samo snima na engleskim lokacijama. Četiri Amerikanca, te po jedan Rus i predstavnik Ujedinjenih Arapskih Emirata, likovi iz sjene i nezamislivo raskošnih loža engleskih stadiona drmaju ovom predstavom. Nipošto ne vrhunski, ali novinarski preuzvišeni i preproducirani treneri iz Katalonije, Italije, Njemačke i Portugala, putem medija bačeni nogometnoj raji da se s njima zabavlja, dok šeici, oligarsi i tajkuni broje milijarde.
105 milijuna eura za jednog nogometaša najveće je ruganje nogometu, ukusu i razumu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Najveće brojanje, zapravo najveće ruganje nogometu, ali i ukusu te zdravom razumu, rekordno je visoki transfer Paula Pogbe, za kojeg je Manchester United Juventusu platio 105 milijuna eura, što je najveći iznos koji je u povijesti nogometnog čovječanstva plaćen za nekog nogometaša. Gadljivo je bilo slušati i čitati Pogbine srceparajuće izjave kako je sretan što se "vratio kući", ali povratka u kuću od zlata ne bi bilo da mu tamo nije zajamčeno dva milijuna kuna tjedno, dok se njegov menadžer Mino Raiola morao zadovoljiti s provizijom od 35 milijuna eura.
Pogba ovog ljeta nije zaslužio samo naslov najskupljeg u povijesti, nego i najvećeg manipulatora na društvenim mrežama
Spomenutim dvojcem, u kojem je osim nogometaške i pregovaračke genijalnosti sažeto sve najgore iz prve rečenice teksta, dolazimo do nove bitne značajke prijelaznog roka. Korištenje, točnije manipuliranje društvenim mrežama u vrijeme prijelaznog roka, nova je omiljena disciplina zvijezda transfernog ludila. Pogba ovog ljeta nije zaslužio samo naslov najskupljeg u povijesti, nego i najvećeg manipulatora na profilima.
Tamo milijuni gledajući kako se s neotesanim debelim picajolom pretvorenim u najbogatijeg svjetskog menadžera cereka u bazenu u Miamiju (gdje je Raiola doletio kako bi ga uvjerio da se nema razloga ljutiti što će mu od transfera morati prepustiti proviziju u iznosu ukupnog transfera Roga i Pjace) nastoje iz govora njihovih tijela razaznati hoće li Pogba "natrag kući" ili možda u Real ili PSG. Ili kada smo svi shvatili da će ipak u United nakon što je postavio crnobijelu fotografiju sebe kako tanka gorivo, ali uz zacrvenjene tenisice i kapu.
Ili Diego Costa. U srpnju je na istoj mreži postao fotografiju na kojoj pozira okružen suigračima iz Chelsea, koju je potpisao "Puno vam hvala za sve moji dragi prijatelji!" Ne treba vam predznanje da je bio nezadovoljan u klubu i želio povratak u Atletico da bi shvatili što je htio poručiti. Odmah zatim otišao je i korak dalje, kada je profilnu fotografiju, na kojoj je prikazan kako igra u dresu Chelseaja, zamijenio onom nogometne lopte. Pritisak putem Instagrama urodio je plodom, pa Costa više nije nezadovoljan u Chelseaju, nego početkom ove sezone igra i zabija kao preporođen, točnije kao u vrijeme kada je to isto radio u klubu u koji je htio izboriti povratak putem društvenih mreža.
Facebook za objavu transfera prije Manchetsera i Twitter za montažu brata u Liverpoolovom dresu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dok ovi zlorabe društvene mreže za poigravanje navijačkim masama, ističemo dva ljetna primjera kada su korištene za dokaze da su skupi igrači postali vrijedniji i važniji od velikih klubova u koje dolaze. Jer elementarna pristojnost i poslovna pravila nalagala bi da o uspješno zaključenom poslu javnost i navijače prvo obavijesti poslodavac, koji raskošno plaća novu akviziciju.
Ali ne ako se to pojačanje zove Zlatan Ibrahimović, koji je prije nego što se proglasio Bogom Manchestera, na Facebooku objavio poslanicu "Neka cijeli svijet zna, moja je iduća destinacija - Manchester United". Ali, dok je Ibra barem jedna od dvije strane u pregovorima, što reći na potez brata od Georginia Wijnalduma, koji je na svom Twitteru, prije ikoga objavio da mu se brat prodao u Liverpool za odštetu od 30 milijuna eura i na tome mu čestitao i to tako da je još uvijek aktualnog igrača Newcastlea lošom fotomontažom obukao u dres Redsa?!
Ništa bez hešteg dobrodošlice u novi klub
Nakon što smo pokrili manipulatore s Instagrama i proglasnike s Facebooka, vrijeme je za čestitare s Twittera, odnosno da objasnimo ulogu te mreže u krucijalnom procesu stvaranja ugodnog okružja za novo, skupo plaćeno, toliko žuđeno ili u zadnji tren panično kupljeno pojačanje. U zadnje vrijeme posebno je popularno poželjeti im dobrodošlicu Twitter hashtagom, ali ni tu više nije dovoljno kao ranije napisati recimo "#welcomeSavvasGentsoglou", nego i tu treba pokazati koliko vam je stalo da razdoblje virtualne prilagodbe novog igrača na novu sredinu prođe glatko.
Nagrada za najbolji social media hospitality odlazi Arsenalu. Lucas Perez im je bio zadnja rupa na svirali, koju su doveli kada su ih svi ostali napadači odbili, ali Španjolac je dobio "#BienvenidoLucas" na materinjem. Potrudili su se i oko makedonskog Albanca s njemačkim državljanstvom, koji je dolazak na englesku bauštelu proslavio s "#GunnerShkodran" dobrodošlicom. Naravno, ni ovdje ne može proći bez sveprisutnog Pogbe, kojeg je United dočekao s #pogback.
Djevojke vode pregovore, njihovi dječaci potpisuju
Kako smo istaknuli i uvodu, sljedeća bitna značajka prijelaznog roka je ključna uloga žena i djevojaka nogometaša u cijelom poslu. Preteča ovog trenda bila je Anica Kovač, koje je prije nekoliko godina upropastila transfer muža Roberta u Dinamo, vičući na pregovorima s Mamićima "Banka, banka!" što je značilo da želi bankovna jamstva da će joj supruga dostojno platiti.
Kako je Chiara korak po korak napravila foto-kroniku transfera njenog dragog Simonea
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Chiara Biasi, djevojka Bilićevog paničnog last-minute napadačkog pojačanja Simonea Zaze, pokazuje puno više stila i kreativnosti. Jer ona zaslužuje nagradu za najbolju foto-priču o transferu. Na svom Instagram profilu poredala je slike: Chiara i Simone grle se na aerodromu u Torinu, zatim se u avionu za London drže za ruke uzbuđeni zbog nove avanture u koju su krenuli, pa se stišću jedno uz drugo u taksiju, pri čemu se kroničarka transfera putem Snapchat filtera pretvorila u psića, da bi kraj vjerne pratnje njenog dragog i uspješno okončanje transfera teškog 30 milijuna eura, proslavila slikom zalaska sunca iznad Temze. Fascinatno i vrijedno izložbe!
Anica Kovač bila bi ponosna na Wandu Naru
Nismo bez veze spomenuli nekadašnju misicu i današnju donatoricu Željke Markić, jer nagradu "Anica Kovač" za najtvrđu pregovaračicu prijelaznog roka dodjeljujemo Wandi Nari, argentinskoj starleti i družici Maura Icardija, napadača Intera kojeg su htjeli Arsenal i Napoli. Wanda je vrijedno letjela od Londona do Milana i pregovarala u ime njenog dragog, a nakon što je Napoli talijanskom rivalu ponudio 70 milijuna eura, odnosno 80 posto iznosa odštete koju je od Juventusa dobio za Higuaina u rekordnom talijanskom i četvrtom najskupljem transferu svih vremena (90 milijuna eura), krenuli su i u pregovore s igračem.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sportski direktor Cristiano Giuntoli pregovarao je u ime napolitanaca, dok je Icardija predstavljala Nara. Giuntoli je Icardijevoj ženi ponudio 6.5 milijuna eura godišnje plaće, uz igračevo zadržavanje prava zarade od imidža, ali se Nara pokazala tvrdom pregovaračicom i za njenog dragog tražila povišicu, 6.8 milijuna godišnje. Predsjednik De Laurentiis odobrio je dodatnih 300 tisuća eura, pa iako na kraju od Icardijevog prelaska na jug nije bilo ništa, Wanda Nara zaslužuje spomenutu nagradu za iskazanu borbenost.
Izdajnik stoljeća
Nagradu za "Izdajnika", ali ne ljeta ili godine, nego stoljeća, bez konkurencije osvaja Gonazalo Higuain, najomraženija osoba u najvećem gradu talijanskog juga nakon što je iz Napolija prešao u najvećeg rivala sa sjevera, mrski Juventus za 90 milijuna eura, što je najveći talijanski transfer u povijesti. Otkako je prije tri godine došao iz Reala, postao je idol navijača kluba za koji je postigao 91 gol, nakon svake utakmice dolazio je pod njihovu tribinu pjevati u slavu grada i kluba koji su mu se klanjali, a nakon što je otišao u Juve odriču ga se.
Napoliju se ova "izdaja" isplatila, jer dobio je 90 milijuna eura odštete (Higuaina je platio 40), ali navijačima to ništa ne znači i ne prestaju s izljevima mržnje i prezira prema dojučerašnjem heroju. Oni koji su po tijelu tetovirali Higuainov lik, ekspresno se laserom rješavaju tog znamena, postao je zvijezda uvredljivih grafita i transparenara na gradskim pročeljima, a njegovi dresovi koje su Napolitanci do jučer ponosno nosili, sada su omotani oko kanti za smeće, dok zastave s Higuainovim likom krase ždrijela smetlarskih kamiona.
Nogomet na smeću
Upravo tamo mjesto je svemu navedenom ovom u što se nogomet pretvorio. Ovog ljeta nije ubijen, to je postupak koji je odavno započet, pa čak i dovršen, a dok se navijači masovno ne ustanu i vrate ga onima kojima je nekad pripadao, prijelazni rokovi, a ovaj kojem smo upravo svjedočili možda najviše, nisu ništa drugo nego iživljavanje na njegovoj lešini.