HRVATSKA večeras kreće u pohod na novo veliko natjecanje, sedmo od stjecanja neovisnosti i peto u nizu nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Euro u Belgiji i Nizozemskoj. Iako oprezni Bilić s pravom odbija pričati o Englezima koji stižu za četiri dana kako bi zadržao mirnoću i koncentraciju, realnost govori da bi Kazahstanci trebali biti samo predjelo uoči Capella i Gordog Albiona koji je realno naš najveći rival u utrci na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj republici.

>Tko još igra nogomet u zemlji Borata?

U dvije godine Bilić potpuno standardizirao momčad

U odnosu na momčad s kojom je Bilić startao protiv Rusije na početku prošlih kvalifikacija i na početku svoje izborničke avanture, današnja Hrvatska razlikuje se u čak šest imena. Večeras ćemo istrčati u 4-4-2 formaciji s Pletikosom na vratima, Pranjićem i Ćorlukom na bekovima, Robertom Kovačem i Šimunićem na stoperima, Modrićem i Nikom Kovačem u sredini, Srnom i Rakitićem na bokovima i s Olićem i Klasnićem u špici. Na moskovskom gostovanju 2006. u udarnoj postavi bili su Pletikosa, Ćorluka, R. Kovač, Sablić, Šerić, Rapaić, N. Kovač, Modrić, Kranjčar, Eduardo i Klasnić.

I dok su Sablić, Rapaić i Šerić već odavno otpisani i više nisu u krugu reprezentativaca, Bilić ne može računati na Eduarda, kao i na Kranjčara zbog ozljeda. "Fontana boysi" Srna i Olić danas su nezamjenjivi kotačići cijele priče, a Pranjić i Rakitić daleko su najveći dobici  za ovu reprezentaciju u posljednjih godinu dana.

Iako bi čovjek pomislio da je Bilić dosta lutao tražeći idealnu postavu istina je upravo na suprotnoj strani. Momčad je standardizirao već na početku svog angažmana, i da nije bilo nesretnih ozljeda Eduarda i Kranjčara, kao i u posljednje vrijeme lošije forme Mladena Petrića, danas peta reprezentacija svijeta bi u novi kvalifikacijski pohod krenula u "idealnoj" i dobro poznatoj postavi koju napamet zna svatko tko iole prati reprezentativne utakmice.

Kazahstan može iznenaditi

S Kazahstancima se nikada do sada nismo susretali, a unatoč tome što su na ljestvici najboljih svjetskih reprezentacija tek na skromnom 120. mjestu, neki njihovi rezultati u posljednjim europskim kvalifikacijama pozivaju na oprez. Doduše, statistika govori da su kud i kamo neugodniji na domaćem terenu gdje je prije godinu dana stradala Srbija, gdje su uvijek solidni Belgijanci izvukli samo remi, ali i gdje su Portugalci visjeli do samog kraja. Na gostovanjima gube preko 80 posto utakmica, no rijetko kada izgledaju kao topovsko meso. Upravo se to dogodilo na njihova dva posljednja prijateljska gostovanja protiv Rusije i Crne Gore gdje su kombinirano čak devet puta vadili loptu iz svoje mreže, a nisu postigli niti jedan gol.

Reprezentacija iz zemlje Borata kvalifikacije je otvorila već 20. kolovoza protiv slabašne Andore koju su iz Almatyja ispratili sa 3:0. Ostapenko se dva puta upisao u listu strijelaca, a upravo je njega Bilić podvukao kao najveću prijetnju. Vodi ih vrlo odmjeren, ali i vrlo iskusan nizozemski stručnjak Arno Pijpers koji je po dolasku u Zagreb ustvrdio da se ne nadaju čudu.

"Hrvatska je prvi favorit naše skupine i jedna od najbolji reprezentacija svijeta. Da je imala malo više sreće trebala je igrati finale Eura protiv Španjolske. Mi se nećemo predati, no šanse su nam zaista minimalne. Realno govoreći niti Englezi neće imati previše šanse ovdje na Maksimiru", rekao je dobro raspoloženi Nizozemac.

Nepobjedivi već 34 utakmice

Pijpers je očito dobro upoznat s podatkom da Hrvatska nikada u povijesti nije izgubila službenu kvalifikacijsku utakmicu na domaćem tlu. Niz nepobjedivosti traje gotovo 12 godina i 34 utakmice, a neumoljiva statistika kaže da smo ubilježili impresivne 24 pobjede i 10 remija. Brojke su još impozantnije ako se govori samo o Zagrebu i maksimirskom stadionu gdje smo u 27 službenih utakmica samo šest puta odigrali neodlučeno, a čak 21 put uzeli sva tri boda.

Zbog slabijeg odaziva gledateljstva, HNS je odlučio ulaznice pustiti u prodaju i na dan utakmice sve do sučevog zvižduka koji je na rasporedu u 20.15 sati. Dvoboj će suditi švedski arbitar pravde Stefan Johannesson.

Marko Petrak
Foto: Kristijan Horvat