SREBRO je objektivno veliki uspjeh, Francuzi su realno bolja momčad u ovom trenutku, a danski suci su ih još k tome besramno potapšali po leđima. Sve su to činjenice, no činjenica je i da je Červar pod stare dane dobio trenersku lekciju od iskusnog lisca i velikog rivala Caludea Oneste.

"Hrvatska nije smjela postati svjetski prvak"

Video: Obačun Titana - Balić vs. Karabatić

Horvat na vanjskom, Lac na krilu?

Dok su stvari koliko toliko išle na naš mlin, "Mago di Umago" je nekako držao uzde u svojim rukama, a Hrvatska je bila "unutra". Na prvi znak nevolje, Červar se potpuno pogubio. Pokušavao je naći dobitnu kombinaciju miksajući postavu, a na koncu se u igru pokušao vratiti s dva desna krila (Čupić i Horvat) i Lackovićem na lijevom. Duvnjak i Balić su u tim trenucima sjedili na klupi i bespomoćno pogledavali kako Metličić gubi loptu za loptom pokušavajući naći Vorija na crti. Naša je igra dobar dio drugog dijela izgledala potpuno nesuvislo i nepovezano. Ne može se reći da plan B nije postojao, on je bio tu i Červar je imao teoriju, međutim ona je bila potpuno kriva. Umjesto da se vratimo, Francuzi su u tih nekoliko minuta otišli na četiri razlike, a u ovako tvrdoj utakmici to obično znači i kraj. I značio je...Na koncu smo pokušali i s agresivnijom 4:2 obranom, ali igrači već tada više nisu vjerovali u preokret. Pijetlovi su mogli početi slaviti.

Šprem je trebao biti ispred Hrvatina

No, nije se Lino gubio samo tijekom utakmice, Červar je dosta toga zapucao već u pripremi. Najbolji trener Svjetskog prvenstva (tako je izabrao IHF) napravio je nekoliko kardinalnih pogrešaka pri obabiru igrača. Forsirajući anonimnog Hrvatina koji je objektivno bio naš najlošiji igrač na ovom Prvenstvu, u drugi je plan potpuno bacio iskusnog Šprema. Igrača iza kojega je nekoliko europskih, svjetskih i olimpijskih smotri i koji nam usputno rečeno nerijetko donio krucijalnu prevagu u odlučujućim utakmicama. Šprem je s tribina protestirao izjavivši da je razočaran, a Lino ga je mimo svake pameti u momčad vratio, niti više niti manje, nego za veliko finale. Jadan je dečko doslovno s leda bačen u vatru, iz sjene pred 16 tisuća navijača koji ne priznaju ništa manje osim zlata. Sasvim je logično da ga je prva zapucana kontra potpuno ubila u pojam, a Hrvatska je do kraja susreta igrala "s igračem manje" i bez pet golova koje bi onaj stari Šprem bez većih problema pospremio iza Omeyera.

Kopljar - potpuni promašaj

Drugi, ništa manje nelogičan Červarov potez je odabir Marka Kopljara. Golobradi pucač košarkaške visine u drugom je dijelu natjecanja dobio prednost pred iskusnim Buntićem koji je završio na tribini. Daleko od toga da je Buntić impresionirao. No svoje je zadatke, posebno u napadu, odradio vrlo korektno i prije svega točno. Od osam udaraca, realizirao je njih sedam, ali niti to nije bilo dovoljno za ostanak među 16. Červar mu je vjerojatno zamjerio nesnalaženje u obrani. Uvršatanjem Kopljara u momčad, Metličić je praktički ostao bez zamjene, jer je debitant u hrvatskom dresu već u svom prvom pravom nastupu protiv Slovaka dokazao da još uvijek nije dorastao ovom zadatku. Kopljar je definitivno hrvatska budućnost, no isto tako je i slijepcu vidljivo da je ovo prvenstvo došlo prerano za njega. Dečko je doslovno problijedio svaki put kada je utrčavao pred pune tribine, a osim što su mu lopte fijukale svugdje osim prema okviru gola, obranu je igrao tako da su se Goluža i Udovičić hvatali od muke za glavu.

Metličić je naš najistrošeniji i uz Loserta najstariji igrač, a isto tako je na većini dosadašnjih velikih natjecanja iznio teret obrane i napada. Zar onda nije logično da mu se "pod mus" osigura alternativa koja ga može zamijeniti, ako već ne po kvaliteti, onda barem ona koja može izdržati količinu pritiska prisutnu na ovakvom  natjecanju. Nažalost, dogodilo se ono najgore. Pero je u najvažniju utakmicu ušao najnervoznije. Dva bespotrebna isključenja u prvih petnaestak minuta otupila su ga u obrani, a u napadu su ga francuski grubijani već su u startu svake akcije prikovali za zemlju. Lino naravno nije imao zamjenu, jer je i sam svjestan da je Kopljar nedorastao tom zadatku pa ga nije niti stavljao. Ako je to već tako, zašto onda Buntić sjedi na tribini, a Kopljar vegetira na klupi?

Onesta dokazao da je majstor

Onesta je, s druge strane, zorno pokazao kako to rade majstori. Bacio nam je udicu varalicu u finalu skupine koju smo tako naivno progutali. Bilo bi sasvim glupo reći da je Červar u finalnu utakmicu ušao neoprezno opijen pobjedom u prvom susretu. Lino je preiskusan da bi mu se tako nešto moglo dogoditi, ali je isto je tako bilo sasvim jasno da ga je francuska 5:1 obrana uhvatila s potpuno spuštenim gardom. Istureni flaster Karabatić potpuno je izbrisao Duvnjaka, uz Vorija našeg najkorisnijeg igrača. Kasnije je isto napravio i Baliću koji je svoju nemoć uspio ispoljiti samo pokušajem fizičkog obračuna. Zaustavivši naše organizatore, Onesta je zapravo sterilizirao naš napad i uništio poznatu lepršavost i raznolikost, a Červar do samog kraja nije uspio naći protuodgovor. Pokazalo se ipak da su Francuzi utakmicu u skupini odigrali s pola snage, a da je iskusni Onesta pokazao babe pored aseva.

Mago di Umago ipak zaradio prolaznu ocjenu

Bilo bi nepravedno i netočno tvrditi da je Lino na cijelom natjecanju loše vodio momčad. Dapače, Červar je Svjetsko prvenstvo odradio i više nego zadovoljavajuće. Prisiljen ozljedama, otkazima i lošom formom svojih najvećih zvijezda, izbornik je bio prisiljen osloniti se na mlade snage. U prvi su plan gurnuti Duvnjak i Ćupić, a Valčić je od epizodiste pretvoren u prvu opciju na lijevoj strani. Červar je odlično procijenio da će Vori na svojim leđima moći iznijeti teret i u obrani, ali i u napadu promoviravši ga u zasluženog MVP-a Prvenstva. Odlično je dozirao i Balića koji je u trenucima provedenim u igri uvijek donio potez i gol više, a što je još bitnije i odmorio odličnog Duvnjaka. Obrana je još jednom bila naš zaštitni znak, a Červar je odlično balansirao između 3-2-1, 5-1 i rjeđe 6-0. Malo tko je vjerovao da bi mladi Jakov Gojun mogao tako dobro odreagirati i zapravo zamijeniti ozlijeđenog Davora Dominikovića, međutim on je to napravio hladnokrvno i s puno stila. Na koncu treba pohvaliti i odabir vratara koji su bili jedna od naših najvećih snaga.