CRNA se sjena nadvila na Kalelargu. Grad koji živi za sport danas je izgubio jedno od svoje djece. Zadarski nogometaš Hrvoje Ćustić preminuo je jutros u Općoj bolnici od posljedica teške ozljede mozga. Nije još imao niti 25 godina.

> Preminuo Hrvoje Ćustić

> Video: Hrvoje Ćustić - In memoriam

> Štimac: Udaljenost zida nije bila adekvatna

> HNS: Ograda je bila na propisanoj udaljenosti

> Trener Zebić: Duboko smo pogođeni Hrvojevom smrću

> Zbog zadarske tragedije odgođene utakmice 27. kola HNL-a

> Zbog Ćustićeve smrt pokrenuta peticija za ostavkom vrha HNS-a

> Gospodo, netko mora odgovarati

> Zadarski Stanovi kobni jedino poput stadiona rumunjskog trećeligaša Minerula Rodna

> Strani mediji o smrti Hrvoja Ćustića

> Bilić: Tek kada nas pokose ovakve tragedije, shvatimo koliko je sve drugo nevažno

U subotu 29. ožujka NK Zadar na svojim je Stanovima ugostio Vinkovačku Cibaliju. Svatko tko je ikad stupio na zadarski nogometni stadion svjestan je da utakmica Prve Hrvatske nogometne lige nema što raditi u toj gladijatorskoj areni, na kojoj se uvjeti igranja nisu drastično promijenili u njenih 71 godinu postojanja. No, na Stanovima se ipak igralo jer u hrvatskom se nogometu, kao i mnogim drugim stvarima u ovoj državi, uči tek na greškama. Ne, još gore: na tragedijama. Samo što većina grešaka za svoju cijenu nemaju život jednog mladog čovjeka i perspektivnog sportaša u najboljim godinama.

Utakmica 26. kola HNL-a između Zadra i Cibalije na Stanovima tako je okončala jedan mladi život i zauvijek obilježila drugi; 17-godišnji Tomislav Jurić na Stanovima je igrao svoju prvu utakmicu za vinkovačku momčad i već u trećoj minuti ušao u duel sa Ćustićem. Hrvoje je izgubio ravnotežu, pao i glavom udario u betonski zid tek nekoliko metara udaljen od aut linije.

HNS na tragediju odgovara - strunjačama!

Uefini standardi nalažu da ograda mora biti najmanje dva metra udaljena od ruba terena, pravdao se sutradan vrh HNS-a, te "velikodušno" ponudio da zid na Stanovima obloži zaštitnim strunjačama kako se slične stvari više ne bi događale. Retorika "gospodina čestitamo" već je i tada zvučala šuplje, a onda se još činilo da će se Hrvoje Ćustić oporaviti nakon što su zadarski liječnici javili da je operacija prošla uspješno.

"Odlazak suigrača, prijatelja i velikog čovjeka"

Sve do jučer je izgledalo kako će se Hrvoje Ćustić oporaviti, možda čak i vratiti na teren već iduće sezone, a onda se situacija naglo pogoršala. Temperatura mu je naglo skočila i njegovo je stanje od stabilnog prešlo u kritično. Nekoliko sati kasnije Zadrom su već počele kružiti prve informacije kako nesretnom mladiću više nema spasa. Do zadnjeg trena svi su se nadali da će se Hrvoje ipak oporaviti, otac Svetko se cijeli dan molio za svoga sina u bolničkoj kapeli, ali pomoći više nije bilo. Kad je Reno Sinovčić sa suzama u očima napustio Odjel kirurgije zadarske Opće bolnice i jedva procijedio kako će "vam doktori uskoro reći sve što imaju reći", postalo je jasno da se jedan mladi život zauvijek ugasio. Nešto više od sat vremena kasnije stigla je i službena potvrda.

"Moždana smrt ustanovljena je u 11 sati i 51 minutu, a kad nastupi moždana smrt to znači i smrt pacijenta", priopćio je dr. Edi Karuc i dodao kako je Hrvoje podlegao teškoj ozlijedi mozga.

"Teško nam je i shrvani smo. Otišao je moj prijatelj, suigrač, ali prije svega veliki čovjek. Izražavam sućut Hrvojevoj obitelji", riječi su koje je u dvorištu zadarske bolnice jedva uspio izgovoriti kapetan momčadi Jakov Surać koji se kratko obratio javnosti u ime svojih suigrača.

Grad u kojem je sve stalo

Sve je ostalo u Zadru danas stalo, sve su druge teme zaboravljene. Kantunima i uskim kaletama zadarske varoši pronosi se samo ime Hrvoja Ćustića. Zaboravljena je sinoćnja pobjeda zadarskih košarkaša nad Cibonom, koja bi u nekim drugačijim okolnostima bila glavni i jedini predmet rasprave, nije niti osjećena gorčina nedobivanja organizacije završnog turnira NLB lige koja bi na istom mjestu u neko drugo vrijeme izazvala žučne i beskrajne rasprave.

Zadrani su danas ujedinjeni u svojoj tuzi, na Kalelargi se ne može vidjeti ozareno lice. Od Hrvoja su ljubitelji zadarskog sporta puno očekivali nakon povratka u rodni grad, na matične Stanove koji su se za njega pokazali kobnima.

Veselio se povratku na Stanove

Hrvoje Ćustić rođen je u Zadru 21. listopada 1983. godine. Preminuo je prerano, također u Zadru 3. travnja 2008. Nogometnu karijeru započeo je u omladinskom pogonu NK Zadra i svojim talentom brzo privukao pozornost selektora mlađih selekcija hrvatske nogometne reprezentacije za čije je vrste nastupio 10 puta. Prvu seniorsku sezonu u Zadru Ćustić je odigrao 2003./2004. te se nakon 26 nastupa i 3 pogotka preselio u Zagreb, a zatim u Međimurje da bi se nakon nekoliko kola početkom tekuće sezone s oduševljenjem vratio u matični klub gdje je brzo postao jedan od glavnih aduta momčadi Dalibora Zebića koja se vrlo brzo pokazala najugodnijim iznenađenjem HNL-a. Pred Ćustićem je bila svjetla nogometna budućnost, koju je naprasno prekinuo jedan obični betonski zid.

Tko je kriv? Svi su krivi!

Kad se tuga, šok i nevjerica slegnu, krenut će potraga za krivcima. A krivi su vjerojatno svi; od HNS-a koji je licencirao stadion za kojeg svatko tko ga vidi zna da ne zadovoljava uvjete ne prve, nego županijske lige, preko vodstva kluba koje je sve to znalo, ali se nije zabrinjavalo, do Udruge prvoligaša koja nije osigurala minimalne uvjete potrebne za igranje nogometa u humanim okolnostima, a koja bi već sutra, da može, dala prvoligaški status još nekolicini klubova držeći se Uefinih propisa "kao pijan plota". U Uefinim propisima može stajati da sigurnosna ograda mora biti udaljena najmanje dva metra od ruba terena, ali zar itko pri zdravoj pameti može pomisliti da bi Michel Platini betonski zid smatrao zaštitnom ogradom?!

Predugo je javnost trpjela da za kapitalne greške nitko ne snosi odgovornost, vjerojatno je na to već i naviknuta, ali ovoga puta netko mora biti odgovoran. Dosta je bilo isprazne retorike, muljanja i prebacivanja krivnje. Ako smo već doista sposobni učiti samo i isključivo na pogreškama, krajnje je vrijeme da se nešto i nauči. Inače Hrvoje Ćustić možda neće biti jedina žrtva onih čiji su džepovi previše puni da bi se zamarali izvršavanjem svojih odgovornosti.