Foto: Cropix / Damir Krajač, Ronald Goršić, Šime Šokota

"KADA druga mjesta za mene postanu frustracija, ostavit ću se skijanja", rekao je Ivica Kostelić nakon još jedne, treće sljemenske večeri u kojoj je nedostajao milimetar da konačno uzme krunu koja mu načelno pripada. Mnoge veličine svjetskog skijanja nisu uspijevale pokoriti svoja rodna brda, ali Ivica će istaknuti da Sljeme nudi posebnu vrstu pritiska. I upravo zbog toga presretan je, jer konačno je vezao dvije vožnje bez ijedne pogreške.

> Gips: Spašavaju bankrotiranu Cibonu, za Blanku rade mitinge, ali ne znaju što je skijanje!

> Dogradonačlenica Zagreba: Sljeme je reklama vrijedna barem osam milijuna eura

> Organizatori tvrde: 25 tisuća grla navijalo za Ivicu u drugoj vožnji

> Ukleto Sljeme: Igre stotinki i treći put ostavile Ivicu na drugom mjestu

"Bila je ovo jako dobra trka, možda i moja najbolja u Zagrebu. Teško mi je voziti ovdje. U Kitzbuehelu i Schladmingu na startu imate osam Austrijanaca i sigurno nisu pod ovolikim pritiskom. Vrlo je teško ostati fokusiran dok te toliko ljudi želi kontaktirati, žele biti dio ovog šušura. Novinari, navijači.... Trebalo mi je puno energije da ostanem fokusiran."

"Na kraju, ipak sam vrlo sretan zbog raspleta večeras. Odradio sam dvije vožnje bez pogreške, to se ne događa baš često. uvijek se moj otac žali zbog toga, ali ovaj put sve je bilo savršeno. I to pod velikim pritiskom."

Mario Matt ostavio ga je za 33 stotinke, Razzoli za pet stotinki, a ovaj put Myhrer je imao svega deset stotinki fore. No, kada se osvrne iza sebe, Kostelić je skupio najviše bodova od svih skijaša koji su nastupili na Sljemenu otkako je utrke. Ukupno 240. Ta konstanta puno govori.

"Myhrer me nije iznenadio, staza je brza i otvorena, a tu je vrlo dobar. Meni uvijek malo nedostaje, i naravno da ostaje gorak okus, ali objektivno ovo je odličan rezultat. Ponovit ću, stvoren pod velikim pritiskom. Ne mogu ništa predbacivati jer sam odradio vožnje bez pogreške."

Slalom je monoton, jer za dobru stazu treba smisao i hrabrost

Osim polemike na relaciji Kostelić - Vlašić, post festum muškog slaloma obilježila je rasprava o postavljenim stazama. Amerikanci i Talijani vođeni su jednostavnošću, a Ivica to smatra lošim za gledatelje, ali i natjecatelje.

"Nažalost, tako je. Obje vožnje bile su postavljene vrlo jednostavno. Ali nema se tu što previše pričati, to je mainstream. Ono o čemu smo već govorili, o maštovitijem postavljanju staza, to ovdje nismo gledali, možda ćemo negdje drugdje", razočaran je Kostelić.

"Postavljanje staza određuje Svjetski kup, države s velikim kvotama diktiraju izgled Kupa.
Puno je primjerice postavljača iz Austrije koji imaju svoj tip slaloma. Mi smo ga prisiljeni trenirati jer je takvih pet utrka u sezoni. Oni nisu prisiljeni trenirati naš aritmični slalom s puno promjena smjera, jer takav postoji jedan u sezoni. Teško je postaviti vrhunsku stazu, to je kao i sa slikanjem ili nekom drugom umjetnošću. Postoji razlika između vrhunskog i zadovoljavajućeg. Za dobru stazu treba imati smisla, ali i hrabrosti. Mnogi nemaju hrabrosti postaviti nešto drugačije, da ih ne bi optužili kako izmišljaju toplu vodu."

Slalom je atraktivna disciplina i možemo se igrati s tim da testiramo skijaša do posljednjeg limita. U slalomu se neće ništa dogoditi, dok u brzim disciplinama, kao u spustu, ne možemo riskirati. Postavljači nažalost ne profitiraju od slaloma. Ono što bih htio vidjeti kao gledatelj jest da slalom bude test skijaškog znanja, da ne bude samo jednostavna vježba. Bilo bi puno više izlijetanja, treba vidjeti kako bi se pojedinci nosili s određenim problemom. Ovako je sve skupa dosta monotono."

Sve to dođe na naplatu...

Vratio se na trenutak na drugu vožnju.

"Ukupno sam za 15 stotinki dva puta bio drugi. Da sam napravio neku grešku, još bih mogao nešto prebaciti... Po mom mišljenju, iako se mnogi neće složiti, sreća je odigrala veliku ulogu. Staza nije bila idealna u drugoj vožnji, dovoljno je da smo kod jednih vrata promašite liniju koji su izbušili ljudi prije vas... To vam je tih deset stotinki.  No, smatram da sve to dođe na naplatu. U Adelbodenu sam primjerice ispred Raicha uzeo treće mjesto za tri stotinke."

"Treba gledati i konstituciju. Možda vam ne izgleda, ali ja sam jedan od najtežih ovdje. Lizeroux nema ni 70 kilograma. Moram svladati kod zavoja puno veće sile. Ponekad vam se čini da netko ide jako sporo, samo zato jer je ekonomičan. Sjetite se Janice, nikada niste znali ide li brzo ili ne. Ili Razzoli na Olimpijskim igrama. No, uvijek se može voziti još savršenije..."